TEKST
Juliana protiv SAD-a
Tužitelji od suda traže da naloži Vladi donošenje plana oporavka kojim bi se emisija ugljičnog dioksida smanjila dovoljno za stabilizaciju klimatskog sustava. No koliko je realno očekivati da takvi zahtjevi prođu? Do danas, sudovi nisu prepoznali ni ustavno pravo na prirodno okruženje bez zagađivača, a kamoli stabilnu klimu.
Levi Draheim jedanaestogodišnji je utemeljitelj eko-kluba u svojoj školi. Živi na obali Floride, samo pet minuta hoda od plaže. Do sredine stoljeća ta će plaža nestati. Leviju će tada biti samo 43 godine. Danas Levi još uvijek ima plažu, no suočen je s toksičnim cvjetanjem algi i uraganima koji svako malo udaraju obale Floride.
Nathan Baring devetnaestogodišnji je mladić iz Fairbanksa na Aljasci. Nathan živi 120 kilometara južno od Arktičkog kruga. Arktik se zagrijava dvostruko brže od ostatka planeta. Očekuje se da će se cijeli borealni ekosustav izmijeniti do 2050. godine. Leda će u potpunosti nestati. Nathanu će tada biti pedeset i jedna godina.
Osamnaestogodišnji Journey Zephier živi na Havajima gdje kiselost oceana ubija koraljne grebene.
Sedamnaestogodišnja Miko Vergun iz Portlanda u Oregonu boji se da nikada neće moći posjetiti Otočje Marshall s kojeg potječe. Državici prijeti nestajanje zbog dizanja razine oceana.
Petnaestogodišnja Jayden Foytlin svjedoči kako se jednog jutra probudila u poplavljenoj sobi. Oluja koja je u Louisiani trajala dva puna tjedna poplavila je preko 60 tisuća domova i ubila trinaest osoba. Poplava je nazvana poplavom tisućljeća. A takvih poplava, koje se događaju jednom u tisuću godina, Jayden je već doživjela devet.
Kako Levi, Nathan, Journey, Miko i Jayden neće naslijediti zdrav planet, zajedno s još 16 istomišljenika (najmlađi tužitelj ima jedanaest, a najstariji dvadeset i dvije godine) 2015. godine tužili su Vladu SAD-a jer nije na odgovarajući način i na vrijeme zaštitila Zemlju od posljedica klimatskih promjena. Kiran Oommen, mladi student iz Seattlea, tužbi se pridružio jer želi dati glas svojoj generaciji. Svjestan je da je zastupljenost mladih u vlasti mala do nikakva, a posljedice klimatskih promjena utjecat će na mlade više nego na ljude drugih dobnih skupina. Za njega je ovo borba za budućnost.
Poticaji Vlade SAD-a za proizvodnju fosilnih goriva, ta ravnodušnost prema emisijama stakleničkih plinova, rezultira destabilizacijom klimatskog sustava koja ugrožava opstanak budućih generacija. U svojoj tužbi navode da se time krši njihovo Ustavom zajamčeno pravo na život. U tužbi se također navodi da je Vlada prekršila doktrinu javnog povjerenja, pravni koncept prema kojem je Vlada odgovorna za zaštitu javnih resursa, u ovom slučaju klimatskog sustava. Nitko nije mogao predvidjeti da će ova djeca uspjeti doći ovako daleko. Konačno, zahtjev koji stavljaju pred Vladu SAD-a zvuči poprilično ekstremno. Ali ekstremna je i situacija. U devetom krugu žalbi, sud je ljetos ponovno odbio zahtjev Trumpove administracije za odbacivanje tužbe.
Dječju su tužbu podržali mnogi. Priznati znanstvenik NASA-e James Hansen (čija je unuka Sophie također među tužiteljima) klimatsku i energetsku politiku SAD-a pred sudom je nazvao šizofrenom i suicidalnom. Profesorica Mary Wood sa Sveučilišta u Oregonu tužbu je nazvala najvećim slučajem na planetu. Michael Burger, profesor na Sveučilištu Columbia i stručnjak za klimatsko pravo, mišljenja je da se može očekivati sve veći broj ovakvih tužbi.
Doista, slične tužbe podnesene su i u drugim zemljama. Zbog slične tužbe, nizozemski je sud naredio Vladi da smanji emisije ugljičnog dioksida za četvrtinu u narednih pet godina. U Belgiji se očekuje nastavak suđenja u sličnom predmetu nakon gotovo tri godine proceduralnih sporova. U Indiji se očekuje rasprava o slučaju u kojem desetogodišnja Ridhima Pandey tuži Vladu jer ne poduzima dovoljno po pitanju klimatskih promjena i ne poštuje vlastite zakone. U Pakistanu devetogodišnja Rabab Ali tuži Vladu jer krše njezina i prava njezine generacije na zdrav život. I u Norveškoj mladi tuže državu zbog klime.
U SAD-u je sutkinja Ann Aiken, koja je odlučivala o tužbi, podržala tužbu i time donijela presedan: sada djeca imaju pravo na život u stabilnoj klimi. Napomenula je pritom da cilj tužbe nije dokazati da se klimatske promjene događaju, niti da im je uzrok ljudski. To su za sutkinju neosporne činjenice.
Izvorno, tužba je podnesena protiv Obamine administracije koja je pokušala odbaciti slučaj pred sudom. Doduše, tada političari nisu zanijekali znanstvene činjenice. No iako su se složili da klimatske promjene prijete okolišu, nisu se složili da se taj problem treba riješiti pred sudom, već pred Kongresom. Glavna odvjetnica tužitelja Julia Olson smatra da je ovaj problem nužno rješavati pred sudom jer Vlada, unatoč tome što već više od pedeset godina znamo da izgaranje fosilnih goriva uzrokuje globalno zagrijavanje, nije poduzela ništa. Inače, Julia Olson utemeljila je Our Children’s Trust, neprofitnu organizaciju kojoj je cilj zaštita djece od posljedica klimatskih promjena, i koja zastupa djecu u ovom suđenju.
Oko cijelog su se slučaja javile i interesne skupine koje predstavljaju industriju fosilnih goriva. Za njih je, očekivano, nejasno koji su uzroci klimatskih promjena. No nije ni njima lako. Građani su krenuli i s tužbama protiv takvih kompanija. Rhode Island prvi, tužili su 21 kompaniju čija su djelovanja doprinijela klimatskim promjenama koje su se katastrofično odrazile na državu, njezine građane, ekonomiju, infrastrukturu i ekosustav. Država Washington i grad New York krenuli su istim stopama.
Trumpova administracija, neovisno o ovom slučaju, nastoji ukloniti ekološke propise donesene za vrijeme Obame. Od federalnog su žalbenog suda pak zatražili da razmotri odluku sutkinje Aiken o nastavku suđenja.
Zahtjev tužitelja u svojoj je osnovi poprilično jednostavan. Od suda traže da naloži Vladi donošenje plana oporavka kojim bi se emisija ugljičnog dioksida smanjila dovoljno za stabilizaciju klimatskog sustava. No koliko je realno očekivati da takvi zahtjevi prođu? Do danas, sudovi nisu prepoznali ni ustavno pravo na prirodno okruženje bez zagađivača, a kamoli stabilnu klimu.
Ono što tužiteljima ide u prilog i što otežava Trumpovoj administraciji napore za odbacivanjem tužbe, odluka je državnih tužitelja da priznaju (ne dovode u pitanje) gotovo svaku od točaka na kojima je izgrađena tužba protiv Vlade. Neke od njih uključuju priznavanje uloge Vlade u poticanju razvoja fosilnih goriva i priznavanje činjenice da staklenički plinovi predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje. To omogućuje sudu da ne raspravlja o nepobitnim znanstvenim činjenicama.
Trumpova administracije, za razliku od Obamine, ne priznaje znanstvene činjenice. Scott Pruitt, sad već bivši administrator Američke agencije za zaštitu okoliša (do ljeta 2018.) odbacio je vezu između emisija ugljičnog dioksida i globalnog zatopljenja te izjavio da “ugljični dioksid nema presudni utjecaj na globalno zatopljenje koje vidimo”. U svojoj prijašnjoj ulozi tužitelja u Oklahomi, Pruitt je više puta podnosio tužbe protiv Agencije za zaštitu okoliša (EPA) zbog Clean Power Plana koji je donijela Obamina administracija, da bi zatim postao vodeći američki dužnosnik iste te Agencije za zaštitu okoliša. Pruitta je na čelu Agnecije naslijedio Andrew R. Wheeler, koji je dobar dio karijere proveo lobirajući protiv Obamine administracije i zakona za zaštitu okoliša te zastupajući Roberta E. Murrayja, magnata koji je svoje bogatstvo zaradio na ugljenu i koji je žestoki protivnik svake priče o klimatskim promjenama.
Trump se također oštro krenuo razračunavati s propisima donesenima za vrijeme Obame. Od onih koji reguliraju metan (snažan staklenički plin) iz bušotina na javnim površinama, preko ukidanja zabrane olovnih streljiva u nacionalnim skloništima divljih životinja, do promjene u zakonu o čistoj vodi koja je za vrijeme Obame federalnu zaštitu proširila na određena močvarna područja. Već u predizbornoj kampanji Trump je američku fosilnu industriju istaknuo kao ključnu za oživljavanje američkog gospodarstva pa se ovako nešto moglo i očekivati.
Osim toga, sredstva za EPA-u su se smanjila, što je dovelo do ukidanja programa podrške za mjesta ugrožena klimatskim promjenama, ukidanja brojnih testiranja kakvoće vode, obilježavanja energetski učinkovitih proizvoda koji štede emisije, ukidanje državnih potpora za smanjenje emisija goriva i brojnih studija o klimatskim promjenama.
Za Our Children’s Trust ova tužba nije pitanje zaštite okoliša već građanskih prava. Kako Bijela kuća trenutno jedva priznaje klimatske promjene, Vlada sada tvrdi da ne postoji ustavno pravo na okoliš i da je cijeli zahtjev apsurdan jer nema osnova u zakonu. Tužba je za njih neustavni pokušaj da se kontrolira klimatska i energetska politika cijele nacije. Vlada također tvrdi da su troškovi ove parnice gubitak vremena i novca i traže da se cijeli slučaj odbaci. Tužitelji su na to kratko odgovorili da troškovi i duljina sudskog postupka nisu legitimna osnova za zaustavljanje suđenja o ustavnim pravima djece.
No kako je raspoložena javnost? Izuzev eko-aktivista, posljednji izbori u SAD-u pokazali su da prosječni Amerikanac ne mari puno za okoliš. Ekološke inicijative, poput onih za porez na ugljični dioksid ili za obnovljivu energiju, nemaju podršku glasača. Naftna industrija je prejaka i preagresivna, s mnogo novca koji ulažu u napore da spriječe takve zakone. Jedine iznimke su Kalifornija (nedostižna Republikancima) i Nevada, u kojoj je Elon Musk sagradio postrojenje, a poput većine modernih tech-biznisa, želi obnovljivu energiju. Osim toga, najveći grad u Nevadi, Las Vegas, svu svoju energiju dobiva iz obnovljivih izvora. Država već ide u dobrom smjeru. U ostalim državama, naftne kompanije šire propagandu da bi ekološki prihvatljivi izvori energije uništili industriju pa ljudi i iz straha podržavaju za okoliš štetne prakse.
Uzevši u obzir takvo javno mnijenje i sve protiv čega se ova djeca bore, čini se da su uzeli prevelik zalogaj. No ova tužba samo je dio globalnog kretanja zabrinutih građana. Zasebno, tužbe možda ne znače mnogo, no kolektivno stvaraju nove presedane koji podupiru ekološki aktivizam i dugoročno mogu promijeniti način na koji razmišljaju i političari i građani.
I.Š.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.