TEKST

Učinit ću da trudna, budeš u velikim mukama

 

Alabama je zadnja u nizu američkih država koja je odlučila ograničiti pobačaje te je donijela zakon o zabrani abortusa u svim, osim u slučajevima kad je život majke ugrožen. Iako se očekuje da taj zakon neće proći na na nižim sudovima, njegovi pristaše zapravo se nadaju da će žalbenim postupkom predmet dogurati do Vrhovnog suda (koji sada ima konzervativnu većinu) te da će Vrhovni sud poništiti odluku iz 1973. kojom je pobačaj u SAD-u legaliziran. Uz Alabamu, još 28 američkih država nastoji nametnuti nova ograničenja i/ili u potpunosti zabraniti pobačaj.  

Zanimljivo je da u Alabami trenutno postoje tri klinike za pobačaj. Devedesetih godina prošlog stoljeća bilo ih je preko dvadeset. Sličan pad broja klinika za abortus primjetan je i u drugim državama. 

Iako je ranije ove godine Vrhovni sud blokirao provedbu novih ograničenja abortusa u Louisiani (presuda je donesena vrlo malom razlikom, a slučaj će biti revidiran kasnije ove godine), konzervativci su ohrabreni dvojicom novih vrhovnih sudaca (Neil Gorsuch i Brett Kavanaugh) i žele da se povijesna odluka Roe protiv Wade iz 1973. obori.

Alabama je zakon izglasala sa 25 glasova za i 6 protiv, a od njega nisu izuzeti ni slučajevi incesta i silovanja. Zakon dopušta pobačaj jedino u slučajevima kada je život majke ozbiljno ugrožen. Liječnicima koji izvrše pobačaj prijeti tako kazna od 99 godina zatvora, dok žena ne bi kazneno odgovarala. Apsurdno, no liječnicima prijeti veća kazna nego primjerice silovateljima.

Ovaj zakon jučer je potpisala republikanska guvernerka Kay Ivey, koja je pritom izjavila da je svaki život sveti dar od Boga.

Ranije ove godine, guverneri država Georgia, Kentucky, Mississippi i Ohio potpisali su zakone o zabrani abortusa ako se mogu otkriti otkucaji srca embrija. Praktično, to predstavlja zabranu pobačaja jer se srčana aktivnost embrija može otkriti već u šestom tjednu, prije nego što većina žena uopće posumnja na trudnoću. No ove četiri države nisu pioniri, prvi sličan zakon donesen je u Sjevernoj Dakoti 2013. godine, dok je 2018. isti izglasala Iowa. Iako ni jedan od tih zakona nije još na snazi, njihovo uvođenje je dio jedinstvene strategije: dovesti što više istih predmeta pred Vrhovni sud i srušiti pravo na pobačaj.

Najekstremniji napad na Row protiv Wade izvršila je prije par tjedana Georgia, zabranivši pobačaj nakon šest tjedana i nazivajući fetus osobom, čime se pobačaj tretira kao ubojstvo. Zakon bi trebao stupiti na snagu 2020. godine, a već ga je potpisao republikanski guverner Brian Kemp.  Za razliku od onog u Alabami, ovaj zakon (HB 481) dopušta pobačaj u slučaju incesta ili silovanja, no njegovo donošenje omogućava tužiteljima podnošenje kaznenih prijava protiv žena koje pobace bilo same, bilo uz pomoć druge osobe, što znači da se njime kriminaliziraju ustavom zaštićena reproduktivna prava žena.

Pa iako neki tvrde da Georgia nije donijela zakon, niti proglasila fetuse osobama u namjeri da progoni žene, posljedice za žene se mogu dosta jasno iščitati: ženi koja abortira prijeti kazna doživotnog zatvora ili smrtna kazna (jer je prouzročila smrt drugog ljudskog bića; u najboljem slučaju to se može tretirati kao ubojstvo drugog stupnja i kazniti sa 10-30 godina zatvora). Žena koja traži od druge osobe da izvrši abortus, po zakonu je sudionik u ubojstvu (doživotni zatvor), žena koja putuje izvan države radi legalnog pobačaja time sudjeluje u zavjeri za počinjenje ubojstva (10 godina zatvora). Ništa u HB 481 zakonu ne navodi da ubijanje ljudskog bića ne predstavlja ubojstvo kada je to biće fetus. Naprotiv, zakon u potpunosti briše pravnu razliku između ljudi i fetusa.

Georgia je uostalom već pokušala kazniti ženu zbog pobačaja: 2015. godine tužiteljstvo je optužilo ženu za ubojstvo nakon što je koristila misoprostol kako bi izazvala pobačaj. Sud je tužbu odbacio jer tada nije postojao zakon koji bi podržao tužbu. Sad kad je fetus čovjek, doista nema pravnog razloga da tužitelji ne dovuku svaku ženu koja je na ovaj ili onaj način pobacila, bilo svojim nehotičnim ponašanjem ili namjernim postupcima, pred sud.

Smiješno je da trenutno SAD ima više zadrške prema kineskim mobitelima koji možda skupljaju privatne podatke za Kineze, nego prema realnom i ozakonjenom praćenju odraslih osoba dok putuju u druge države i tamo – ne rade ništa ilegalno. No žene ionako nisu ljudi, zar ne?

Ispada tako da u Hrvatskoj možemo biti sretne sve dok naše vjerske udruge i političari na koje utječu koketiraju samo s poljskim zakonima. Ako se ugledaju na američke, možemo očekivati da nas na granici i pregledaju, kako bi bili sigurni da ono što u Sloveniju ili Bosnu odnesemo, i vratimo.

 

I.Š.