TEKST

Podržavam štrajk, ali…

 

Još traje štrajk započet 10. listopada kojim učitelji, profesori, prosvjetni radnici/e, ali i svi drugi koji rade u obrazovnom sektoru, dakle i domari/ke, spremači/ce, tajnici/ke, traže veća prava i vraćanje dostojanstva njihovoj struci. Od utorka, 19. studenog taj štrajk, isprva zamišljen kao cirkularni, prerastao je u tzv. frontalni štrajk, što u praksi znači da štrajkaju sve škole u svim županijama, a ne samo određene i to u određenim županijama kao što je to bio slučaj u cirkularnom štrajku.

Sindikati su najavili veliki prosvjed i za ponedjeljak, 25. studenoga. Ono što prosvjetari traže, a javnost čini se i shvaća kao bitno, jest da im se osnovica izjednači s ostalim službenicima u javnom sektoru te da se vrati dostojanstvo struci koja je sustavno devastirana. Sigurno je, međutim, i da su i aktualni štrajk i prosvjed došli u trenutku kada sve jasnije postaje nezadovoljstvo društvom u kojem nas konstantno pokušavaju uvjeriti kako nam je bolje.

Ne zaboravimo pritom da se u sustavu obrazovanja radi i o većinom feminiziranoj djelatnosti, stoga ne treba ni čuditi spremnost vladajućih da se reže ondje gdje su većinom zaposlene žene.

Iako je podrška onima koji školuju, obrazuju, ali i odgajaju našu djecu velika i raste iz dana u dan – jer svima je jasno da su prosvjetari potplaćeni, a problem iseljavanja iz Hrvatske sve je veći (pa tako postoji i opravdana bojazan da vrlo brzo neće biti dovoljno ljudi koji će obrazovati mlade) – ovdje smo da pružimo prostor i damo glas i onima drugima, čiji se komentari u javnom diskursu sve rjeđe i sve manje čuju. A to nikako ne smijemo dopustiti. Slijedi kompilacija najboljih komentara na društvenim i inim mrežama, kao i neke izjave naših političara.

 

1. 1. Generalno podržavam štrajk, ali mišljenja sam kako bi učitelji, profesori i svi ostali radnici u obrazovnom sektoru trebali naći nekakav način da štrajkaju bez ometanja. Dakle, oni bi trebali štrajkati, ali tako da u isto vrijeme drže nastavu, rade administraciju i ispunjavaju sve svoje obaveze. Možda bi mogli posebno jako zalupiti vratima, ponekad na pola sata ne otvoriti E-dnevnik ili Loomen? Navedeno se čini kao kompromisno rješenje pri kojem se ne bi izgubila podrška roditelja koji nemaju gdje s djecom, a opet – štrajk bi tako mogao trajati jako, jako dugo.
2. 2. U redu mi je taj štrajk i sve to, podržavam kada se ljudi bore za svoja prava – ali zašto učitelji i profesori ne štrajkaju u privatnom sektoru, pa da ih onda vidimo?
3. 3. Generalno podržavam štrajk, ali ovo više stvarno nema smisla. Pa ne možemo dati svima, pobogu. Moramo funkcionirati unutar realnih uzusa našega proračuna i naše fiskalne politike. Sada dva posto, pa dva posto za pola godine, dva za oko godinu, godinu i pol – ako, i samo ako, se nastavi rast gospodarstva. Uostalom, svi znamo tko će na kraju to sve platiti. Ta odgovor je jasan kao dan: poslodavci i poduzetnici.
4. 4. Općenito podržavam štrajk, ali mora li se prelomiti baš na mojim leđima? Zašto učitelji, doktori i medicinske sestre ne štrajkaju u neko vrijeme kada nitko neće nastradati – recimo pet minuta između dva i tri ujutro? Tako bi poslali poruku, a nitko ne bi nastradao.
5. 5. Općenito podržavam štrajk, ali gdje su oni bili kada sam ja slomio/la nogu 1997., kada su štrajkali radnici drugih poduzeća ili 1991. godine? Gdje?!
6. 6. Općenito podržavam štrajk, ali moramo shvatiti da ne možemo, ponavljam, ne možemo svima dati kada znamo da ima i onih koji ništa ne rade (tzv. uhljebi)!
7. 7. Općenito podržavam štrajk, ali zašto uopće koristimo termin ‘uhljebi’, kada znamo da je čak i otac domovine koristio staru hrvatsku riječ ‘ukruh’.
8. 8. Jedna moja prijateljica ne može dobiti posao u školi jer nema dovoljno dobru vezu. Iz toga logično proizlazi da se učitelji i profesori u svakim školama zapošljavaju preko veze, iz čega pak logično slijedi da su svi učitelji i profesori uhljebi.
9. 9. Generalno podržavam štrajk, ali se samo nadam da će naš jadni proračun koji ionako jedva funkcionira uspjeti preživjeti povećanje izdataka za prosvjetare i radnike u obrazovnom procesu.
10. 10. Općenito podržavam štrajk, ali mora li se sve prelomiti preko leđa djece? Mislite na djecu, pobogu!
11. 11. Općenito i generalno podržavam štrajk, ali samo se nadam da privatnici i poduzetnici neće krenuti u opći štrajk i prestati plaćati porez. Onda smo nagrabusili, pa tko će nas hraniti?!
12. 12. Generalno podržavam štrajk, ali nisu ni plaće prosvjetara tako niske, imaju li se oni zapravo pravo žaliti? Neki ljudi bi sve dali da rade za takve novce.
13. 13. Općenito podržavam štrajk, ali glavno da se radi.
14. 14. Jedini problem ove države je taj što mjere liberalizacije tržišta i tržišna ekonomija nisu uvedeni ranije. O da, i naš socijalistički mentalitet!
15. 15. Nitko u ovoj državi ne bi radio, svi bi samo da im se daje. A ne cijenimo naše poduzetnike i privatnike – jer znamo da gospodarstvo nitko ne potiče više od privatnika koji surađuju s državom.
16. 16. Tako nam i treba kada javnim novcem financiramo humanističke fakultete poput rasadnika jugokomunizma i sindikalizma Filozofskog fakulteta. Čujem da ondje pjevaju i revolucionarne pjesme poput Bella Ciao! A vi znamo da nema veće prijetnje za aktualni društveno-politički poredak od pjevanja revolucionarnih pjesama u halama fakulteta. Uostalom, humanistika je propali koncept i svi znamo da je odgovor u robotima i tabletima te ponajprije STEM području. Svakom djetetu treba tablet, a ne učitelj!
17. 17. Uostalom, cijeli obrazovni sustav treba privatizirati, uvesti vaučere tako da roditelji imaju slobodu procijeniti koja škola isporučuje najbolji proizvod, a to su djeca sa setom vještina potrebnih za 21. stoljeće. Uostalom, svi znamo da roditelji znaju sve najbolje.
18. 18. U nekim državama je štrajk prosvjetara nelegalan. Smatram da učitelji, doktori i takve profesije ne bi trebali štrajkati jer se to sve prelama preko leđa građana. A ni radnici u privatnom sektoru ne bi trebali štrajkati jer ih ne plaća država, već privatnici i poduzetnici. Iz toga logično slijedi da štrajk naprosto treba zabraniti. Pa nismo se borili da izađemo iz jugoslavensko-zomboidnog jednoumlja da bi sada tu nešto štrajkali i ljudi mogli govoriti što hoće.
19. 19. Ako ti nećeš, ima tko hoće.
20. 20. Meni se ne da više plaćati uhljebe iz mojih poreza i prireza, sorry (pogledaj točku 7).
21. 21. Prosvjetni radnici imaju pravo na štrajk, ali neka štrajkaju kada su na godišnjem.
22. 22. Općenito podržavam štrajk, ali nismo li svi malo prenegativni? Ljudi u ovoj državi su prenegativni i zato nam nikada neće biti dobro.
23. 23. Ako vam se ne sviđa javni sektor, ‘odite slobodno raditi u privatni, pa ćete vidjeti. Nisam primijetio da učitelji i profesori odlaze u Irsku i Njemačku, što logično znači da ako ja nešto nisam primijetio, to se ni ne događa, iz čega još logičnije proizlazi da je učiteljima i profesorima dobro!
24. 24. Pitajte radnike u škverovima ili Đuri Đakoviću kako je njima, nisam primijetio da su se prosvjetari pretrgali da se solidariziraju s njima. Ako se prosvjetari nisu solidarizirali s drugim radnicima, naravno da tako treba biti i obratno.
25. 25. Uostalom, svi znamo da učitelji i profesori rade tri sata dnevno i imaju tri mjeseca godišnjeg. Sapienti sat!
26. 26. Uza sve poštovanje prava na štrajk, poruke koje su poslane su nerazumne.
27. 27. Moramo voditi interesa o roditeljima i učenicima. Nije baš neki sport voditi računa o tome gdje ostavljati svoje dijete.
28. 28. Mislim da štrajk nije dobar. Stvara lošu atmosferu kod roditelja.
29. 29. A ako je atmosfera loša, kako ćemo biti dobri domaćini turistima?
30. 30. Treba organizirati bijeli štrajk, ne pravi. Tako da ne pate djeca. Ponavljam, da ne pate djeca. Djeca su već dovoljno propatila!

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.