AKCIJA
Raspjevani socijalizam: Dizajn, diskografija, politika i propaganda
U utorak 14.7. u HDD galeriji od 18 do 21 sat otvara se izložba „Utilitarni dizajn raspjevanog socijalizma: Omoti ploča u funkciji revolucionarne i rodoljubne glazbe 1947. – 1990.“
Izložba obrađuje i analizira jednu specifičnu, značajnu, ali dosad slabo obrađenu temu u području grafičkog dizajna za diskografsku industriju bivše Jugoslavije. Nakon što je 2015. godine u istoj ovoj galeriji obradio vizualni jezik jugoslavenske disko kulture, ovoga puta vas kustos Željko Luketić, upoznaje s dizajnerskom produkcijom na presjeku glazbe, diskografije, politike i propagande. Na izložbi će biti predstavljene omotnice ploča koje su oblikovali neki od najcjenjenijih hrvatskih i jugoslavenskih grafičkih dizajnera, nastale u razdoblju od kasnih 1940-ih do 1990. godine . Izložba ostaje otvorena do 24. srpnja.
Iz teksta Željka Luketića:
“Jedan od maštovitijih načina upotrebe političke propagande u periodu socijalizma i druge Jugoslavije, bio je učvršćivanjem mitova i simbola sistema graditi i osnaživati postojeći i pritom se u pravom agitpropovskom nadahnuću ne ustezati od pop kulture, glazbe i filma. Sistem međutim, nije samo kontrolirao poruku ljubavi, bratstva, jedinstva i kolektivnog sjećanja na rat i žrtve NOB-a, nego je u jednome dijelu izražavao divljenje vođi i partiji. Razvijeni su i posebni festivali „rodoljubne i revolucionarne pjesme“, a izvođači su, kako u svom istraživačkom radu nalazi povjesničarka Ana Hofman, birani kao vrh kvalitete i namjeran bijeg od „niske kulture“. Zato primjerice, omraženi folk pjevači i nisu dobivali podršku sistema, no oni koji jesu, imali su na raspolaganju najbolje uvjete, najbolju produkciju i najbolje dizajnere. Država nije štedjela na izgradnji slike o sebi, što se i danas prakticira, ali u sasvim drugačijim uvjetima. Za razliku od omražene niske kulture koja je inverzno kažnjena 1971. godine „Zakonom o šundu“, a koji je zapravo bio Zakon o republičkom porezu na promet robe na malo, gdje se poreza oslobađalo „vrijedna umjetnička djela“, dok su šund-nedjela raznim nametima mogla doseći i do 90% porezne stope, ovisno republičkoj poziciji i odlukama takozvanih Komisija za šund.
Više o izložbi saznajte na stranici HDD-a.