TEKST

Revolucionar u egzilu – Dnevnik Lava Trockog (I. dio)

Rođen kao Lev Davidović Bronštejn 1879. godine, ovaj slavni revolucionar većinu svog života upotrebljavao je pseudonima Lav Trocki. Danas je Trocki najpoznatiji po svojoj ulozi disidenta u Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika, opozicionara kojeg je tijekom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća Josif Staljin uspio marginalizirati, protjerati iz zemlje i na kraju smaknuti. Međutim, Trocki je odigrao znatno veću ulogu u povijesti Sovjetskog Saveza, ali i svijeta. On je, uz Vladimira Lenjina, bio glavni arhitekt Oktobarske revolucije. Dok je Lenjin politički omogućio i usmjeravao Revoluciju, na terenu ju je vodio Trocki koji je organizirao Crvenu armiju i uvelike utjecao na uspjeh Sovjeta u građanskom ratu.

Izvor: unsplash.com

Iako se boljševičkoj struji priključio relativno kratko prije Oktobarske revolucije, kako je sam zapisao nedugo prije smrti u jednoj od oporuka, Trocki je četrdeset i tri godine svog života proveo kao revolucionar, a četrdeset i dvije godine se borio pod barjakom marksizma (Trotsky 1958, 139-140). Upravo su desetljeća revolucionarnog rada, u kojima se istaknuo kao sposoban vođa i organizator, omogućila Trockom da veoma brzo postane jedan od najvažnijih ljudi u Sovjetskom Savezu i veoma blizak suradnik samog Lenjina. No, u godinama nakon Lenjinove smrti Trocki je ušao u sukob sa Staljinom i postao vođa opozicije u Sovjetskom Savezu. Kako su on i njegova struja u tom sukobu poraženi, početkom 1929. godine primoran je iseliti iz države za čiji je nastanak uvelike zaslužan (Deutscher 1963, 1). Trocki je bio i istaknuti intelektualac, filozof i povjesničar. Tijekom života napisao je veći broj, često prilično opsežnih, djela među kojima su najznačajnija Između imperijalizma i revolucije, Književnost i revolucija, O Lenjinu, Moj život i Povijest ruske revolucije

Manje poznato i manje važno njegovo djelo je dnevnik kojeg je vodio 1935. godine u Francuskoj i Norveškoj gdje se nalazio jer je šest godina ranije izgnan iz Sovjetskog Saveza. To nije bilo prvi puta da je Trocki izgnan iz Rusije, odnosno Sovjetskog Saveza. On je zbog revolucionarne aktivnosti u doba Carstva već dva puta bio primoran otići u emigraciju (idem, 7). Međutim, glavna razlika između njegovih ranijih i ovog izgona bila je u tome što se u doba Ruskog Carstva Trocki u emigraciji brzo povezao i uklopio u tada brojnu rusku revolucionarnu emigraciju koja je nestala nakon Oktobarske revolucije (ibid.). Neposredno prije i nakon Revolucije ruski revolucionari vraćaju se iz emigracije i egzila u Sovjetski Savez, a novu rusku emigraciju koja tada nastaje čine monarhisti i reakcionari koji su iz izbjegli zbog protivljenja Februarskoj i Oktobarskoj revoluciji (ibid.). U tom kontekstu, kao istovremeno istaknuti revolucionar i protivnik Staljina i Treće internacionale, Trocki ovog puta u emigraciji nije naišao na značajniju grupu istomišljenika s kojem se mogao povezati (ibid.). Druga razlika koju valja istaknuti je ta da nakon 1929. godine Trocki nije imao slobodu koju je uživao za ranijih emigracija. Iako ponekad u većoj, a ponekad u manjoj mjeri, od početka 1929. godine kada su ga sovjetske vlasti iz Odesse poslale u Istanbul, pa do smrti 1940. u Meksiku, Trocki je živio pod policijskim nadzorom i u opasnosti od napada ili atentata.

Treći egzil Trockog započeo je 1929. godine izgonom iz Sovjetskog Saveza u Tursku na čijem je čelu tada bio Mustafa Kemal Atatürk. Trocki je narednih pet godina preveo je na otočiću Prinkipo u Mramornom moru (Thatcher 2005, 165). Živeći na Prinkipu, ironično, otočiću poznatom po tome što su na njega bizantski carevi često protjerivali svoje pretendente na prijestolje, Trocki je uživao u relativnoj slobodi. Mogao se slobodno kretati, primati posjete i poštu, a Turska mu je vlast do te mjere izašla u susret da mu je 1932. godine dodijelila tursku putovnicu nakon što mu je oduzeta ona Sovjetskog Saveza (ibid.). Iako mu je slobodu donekle ograničavao stalni policijski nadzor i velik interes javnosti za njegov život (Trotsky 1958, 134-135), Trotsky je na Prinkipu vodio ugodan život te je ubrzo po dolasku ondje uspio pokrenuti i novine Bilten opozicije (1) čiji urednik i autor većine članaka ostaje do kraja života (Thatcher 2005, 166). Međutim, onodobna se Turska nalazila na periferiji Europe, ona nije bila Osmansko Carstvo i njen je politički značaj bio marginalan. Upravo je nemogućnost da iz Turske sudjeluje u europskoj politici nagnala Trockog da 1933. godine emigrira u Francusku (idem, 188). No njegove nade da će se u Francuskoj vratiti na političku scenu nisu se ispunile (ibid.). Ugodan život i značajnu slobodu koju je imao u Turskoj, Trocki je u Francuskoj zamijenio životom u skladu s odlukama policijskih vlasti i prisilnom anonimnosti (Trotsky 1958, 134-135). Iako je bio dobar poznavatelj Francuske i francuskog jezika, zbog propalih političkih ambicija i brojnih neugodnosti, samo dvije godine nakon dolaska Trocki napušta Francusku i seli u Norvešku u kojoj je se na vlast nedugo prije uspela socijaldemokratska vlada (Deutscher 1963, 236-238).

Nekoliko mjeseci nakon dolaska u Norvešku, Trocki je u svoj dnevnik zapisao kako po prvi puta od izgona iz Sovjetskog Saveza živi javno i slobodno, ne mora biti anoniman i nema policijski nadzor (Trotsky 1958, 134-135). No ta sloboda nije dugo trajala. Već na ljeto 1936. godine, prvo zbog nezadovoljstva norveških fašista, a zatim i zbog pritiska Sovjetskog Saveza, prostor slobode za Trockog znatno je smanjen te je on stavljen u kućni pritvor (Deutscher 1963, 264-278). Stoga u siječnju 1937. godine Trocki odlazi u Meksiko gdje će provesti ostatak života i gdje će 21. kolovoza 1940. godine preminuti od posljedica atentata (Thatcher 2005, 289 i 210). 

Naveo sam ranije da je Trocki dnevnik pisao tijekom 1935. godine. Prvi zapis, u kojemu on iznosi neke od razloga za pisanje dnevnika, datiran je 7. veljače, otprilike dvije godine nakon dolaska u Francusku. Trocki je dnevnik počeo pisati u kontekstu snažnih političkih potresa, ali i izraženih osobnih poteškoće. Politički, to je kontekst pobjede fašizma u Njemačkoj, europskoj državi s istaknutom socijalističkom i radničkom tradicijom, fašistički pokušaj puča u Francuskoj u veljači 1934. godine te ubojstvo istaknutog sovjetskog komunista Sergeja Kirova nakon kojeg dolazi do radikalizacije Staljinova obračuna s opozicijom (Trotsky 1958, 10). Na osobnoj razini, svojevrsnu krizu uzrokovalo je samoubojstvo Trockijeve najstarije kćeri Zinaide u Berlinu 1933. godine, pokušaj lokalne francuske policije da ga uhiti u travnju 1934. te uhićenja i deportacije njegove obitelji u Sovjetskom Savezu do kojih dolazi nakon smrti Kirova (idem, 11). Kontekst političke i osobne krize utjecao je na odluku Trockog da započne vođenje dnevnika (idem, 21), no on je u prvom zapisu naznačio da je izravan povod bio ponešto drugačiji: 

„Dnevnik nije literarna forma koja mi se osobito sviđa; trenutno bih preferirao dnevne novine. Ali nema nijednih koje su raspoložive… Odsječen od političkog života, primoran sam baviti se takvim surogat novinarstvom kao što je privatni dnevnik“ (idem, 11).

Izravan povod Trockom za pisanje dnevnika bila je nemogućnost aktivnog bavljenja politikom. Njegova frustracija time vidljiva je iz dnevničkih zapisa u narednim mjesecima. Većina zapisa zapravo su Trockijevi komentari o pisanju pojedinih dnevnih novina, uglavnom onih Francuskih, te razmišljanja o političkoj situaciji. Na Trockog je snažnije od osobnih i opće političkih problema utjecala nemogućnost bavljenja politikom, ta je nemogućnost bila presudan faktor da on doživi krizu svog egzilantskog života i okrene se toliko privatnoj djelatnosti kao što je pisanje dnevnika. Ako egzil možemo razumjeti kao udaljenost od stvarnog doma i nemogućnost ispunjenja identiteta, kao što to predlaže Edward Said (Said 2002, 137), se zapitati što ili tko je primarno bio Trocki. Uvid u to daju dvije njegove oporuke, obje napisane kratko prije smrti. U prvoj od njih Trocki piše: 

„Umrijet ću kao proleterski revolucionar, kao marksist, kao dijalektički materijalist i, posljedično, kao nepomirljivi ateist. Moja vjera u komunističku budućnost ljudskog roda nije ništa slabija, štoviše danas je i čvršća, nego li je bila u danima moje mladosti“ (Trotsky 1958, 140). 

I u drugoj oporuci Trocki je pisao o svojoj smrti: 

„Kakve god bile okolnosti moje smrti umrijet ću u čvrstom uvjerenju u komunističku budućnost. Ova vjera u čovjeka i u njegovu budućnost čak i sada mi daje toliku snagu kakvu ne može dati ni jedna religija“ (idem, 141).

Karlo Držaić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

(1) Na izvornom ruskom novine se zovu Biulleten’ oppozitsii.

Literatura:

DEUTSCHER, Isaac. The Prophet Outcast: Trotsky: 1929-1940. London: Oxford University Press, 1963.

THATCHER, Ian D. Trotsky. London-New York: Routledge, 2005.

TROTSKY, Leon. Trotsky’s Diary in Exile. S ruskog na engleski prevela Elena Zarudnaya. London: Faber and Faber: 1958.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close