TEKST

Berlinske podstanarske bitke

Velika većina Berlinčana/ki živi u unajmljenim stanovima, tek 15% stanovništva živi u vlastitoj nekretnini. Poput nekog recepta, za traženje stana u Berlinu valja slijediti sljedeće korake: složiti mali CV, priložiti izvatke od posljednje tri plaće, pozitivni kreditni rejting (Schufa), potvrda da ste uredno plaćali stanarinu u prethodnom stanu i da nemate dugovanja.

Izvor: pexels.com

Kišni zimski dan. Ulazim u vlastiti dnevni boravak i gledam svoje stvari: stol, kauč, slike. Maknula sam one na kojima se vidi moje lice, ili lice moje sestre, jer izgleda slično kao ja. Ivona stoji pored mene, oglasi se zvono. “Evo ga, tu je,” kaže Ivona. U sljedećih deset minuta igram igrokaz, u stan će ući agent za nekretnine i pokazati mi stan. Moj stan. Ja ću ga pitati neka kratka pitanja na svom krnjem njemačkom i moliti se da ova farsa čim prije završi. Trajalo je kraće od 10 minuta, dok silazimo zajedno u dvorište kažem mu je da je sladak stan i da radim u susjedstvu, “Super lokacija,” složi se on. Pozdravimo se na dvorištu, javit će mi se kroz tjedan dana. On će u stan u sljedećih pola sata pustiti još troje kandidata/kinja. 

Kad sam krajem 2016. pripremala svoju selidbu u Berlin nebrojeno puta sam čula komentare od stanovnika Berlina da je u tamo lakše naći posao nego stan. Neka istraživanja pokazuju da su od 2007. godine cijene stanova porasle za 97,7%, a cijene najma za 51,1%. U nekim popularnim kvartovima i za 100%. Cifre od 200 eura za stanarinu pripadaju mitologiziranoj berlinskoj prošlosti. “Konkretno, Deutsche Wohnen, vodeća tvrtka na berlinskom tržištu nekretnina, ima položaj koji definira tržište. Mali najamni morski psi gledaju velikog najamnog morskog psa i koriste ga kao uzor,” pišu iz inicijative Deutsche Wohnen & Co enteignen.

Moji prijatelji/ice u Zagrebu tješili su mi da svatko na ovaj ili onaj način nađe stan. Uvijek sam im pristojno zahvaljivala na tješenju, iako sam svaki put u sebi pustila mali vrisak: nemate pojma što znači u Berlinu naći stan! Velika većina Berlinčana/ki živi u unajmljenim stanovima, tek 15% stanovništva živi u vlastitoj nekretnini. Poput nekog recepta, za traženje stana u Berlinu valja slijediti sljedeće korake: složiti mali CV, priložiti izvatke od posljednje tri plaće, pozitivni kreditni rejting (schufa), potvrda da ste uredno plaćali stanarinu u prethodnom stanu i da nemate dugovanja. Dodatno: potvrda od poslodavca kojom se potvrđuje da radite na ugovor na neodređeno i iznos godišnje zarade. 

Nabrajajući sve ove dokumente, čini se da u najmanju ruku kupujem stan, a ne da ga iznajmljujem. Uz solidna primanja, i ugovor na neodređeno prošlo sam se ljeto dala u traženje stana. Prijavila sam se na nekoliko desetina stanova, najviše na najvećoj tražilici za stanove ImobillienScout24 za koju je potrebno izdvojiti oko 30-ak eura mjesečno za Plus profil kako biste si povećali šanse za pronalaskom stana i u tom paketu dobili Schufu čiji je rok trajanja 60 dana, a onda morate izvaditi novu, opet za 30 eura. 

Schufa zaslužuje cijeli paragraf: skraćenica je to od Schutzgemeinschaft für allgemeine Kreditsicherung, što u približnom prijevodu znači neki kreditni rejting. Bizaran je to proces, upišete svoje ime, datum rođenja i bankovni račun i prema dosta shaddy kriterijima privatna će vam firma izdati potvrdu da je vaša Schufa pozitivna ili negativna. Posredstvom prijatelja/ice saznala sam da je jednom godišnje moguće dobiti besplatnu Shufu koja će isto tako trajati 60 dana, ali da bi na adresu stigla trebat će joj oko 4 tjedna, što je nažalost u utrci s vremenom dok tražite stan vrijeme koje često nemate. Ako je pozitivna, Schufa je vaša prijateljica, ako je negativna, nije dobro. Neke opće garancije su da bi se zadržao dobar rezultat (iznad 95%): ne otvarati previše bankovnih računa u različitim bankama i ne ograničavati iznos svojih kreditnih kartica, zadržati zdrave rezerve na računima koje posjedujete, i plaćati račune na vrijeme. Sasvim se ispravno zapitati kako dobiti Schufu ako ste tek preselili u Berlin, još uvijek niste prijavljeni i nemate bankovni račun. Odgovor, nikako. Idite u stan na crno ili ga dijelite s nekim. Zatvaram Schufa poglavlje, valjda je jasno. 

Od nekoliko desetina stanova, na kraju sam otišla pogledati svega tri, niti jedan nije bio službeni viewing nego opcija u kojoj bih preuzela nečiji ugovor i tako došla do stana. S obzirom na to da mi se žurilo sa selidbom, pristala sam na kratkoročno rješenje u nadi da će nakon pola godine ono postati trajno i da ću, u dogovoru s Ivonom i stanodavcima jednom kad se ona iz Berlina službeno odseli, preuzeti njezin ugovor.

U februaru 2020., kratko prije pandemije u njemačkoj je prijestolnici došlo do petogodišnjeg “zamrzavanja stanarine”. Mnogi gradovi širom svijeta imaju neke mjere kontrole najamnine, a berlinski je zakon o najamnini na snazi ​​od veljače 2020., bio jedinstven: značilo je to da su najamnine za 90% berlinskih stanova bile zamrznute na pet godina na razinama na kojoj su bile u lipnju 2019. Novi ugovori o najmu nisu mogli biti iznad tih razina, a od studenog 2020. sve postojeće najamnine koje su bile iznad tih razina morale su se smanjiti. Neke nevladine organizacije i inicijative izračunale su da je prosječno smanjenje stanarine iznosilo čak 210 eura. Iz udruženja za nekretnine dolazile su oštre kritike smatrajući ograničenje stanarina katastrofalnim za berlinsko tržište stanova, ometajući izgradnju novih i modernizaciju postojećih nekretnina. Čak su i neki hrvatski mediji u proteklim su mjesecima pisali o žalopojkama berlinskih stanodavaca i investitora. 

Smanjenje stanarina toliko je naljutilo dio vlasnika berlinskih nekretnina da su odlučili stanove držati praznima do konačne odluke Ustavnog suda. Istraživanje portala za oglašavanje nekretnina, ImmoScout24 pokazalo je da je to rezultiralo smanjenjem broja novih stanova na tržištu, i to za nekih 30%. To je dodatno otežalo proces pronalaska stanova jer je konkurencija za najam stanova odjednom postala ogromna: u siječnju 2021. na svaki oglas za najam prijavljivalo se prosječno 214 ljudi, u usporedbi sa 128 u istom mjesecu godinu dana ranije. 

Jasno je da je za dugoročne benefite smanjenja stanarina potreban duži period od godine dana, ali je potaknut pozitivan trend: za mišljenje oko stanarina uvažila se i perspektiva ljudi koje te stanove unajmljuju, a ne samo vlasnika koji stanove iznajmljuju ili investitora koji ih grade. Također, pandemija je znatno izmijenila proces traženja stanova, nema više masovnih razgledavanja – 2019. je u medijima odjeknula istinita priča gdje se na razgledavanju jednog stana u Berlinu pojavilo gotovo 1800 ljudi. Sada se dokumenti prilažu prilikom prijave i potom agencije rade filtraciju, ako dokumenti odgovaraju, postoji šansa da ćete biti pozvani na razgledavanje. Malo stanova na tržištu, stanarine koje treba uzeti sa zrnom sumnje jer se mogu promijeniti preko noći, utrka s vremenom, sve su to horori koje sam ja, kao i mnogi potencijalni podstanari, prolazila uz pandemijske mjesece. Nakon svega toga, agent s početka priče je tog popodneva doveo još troje kandidata u moj stan i od nas četvero izabrao nekoga s boljim papirima. Počela sam se pakirati i potraga za stanom krenula je ispočetka. 

Odvrtjet ću vrijeme na maj 2021. Ovaj tekst pišem iz stana u Weddingu, zamijenila sam jug Berlina sjeverom, a do stana sam došla posredstvom svoje kolegice, Njemice. Bilo je na kraju dosta jednostavno: preuzela sam njezin ugovor i jedno hladno popodne potpisala svoj drugi ugovor na neodređeno, ovaj put za stan. Stan se nikad nije našao na ImmobilienScoutu24, a moji su papiri na stolu vlasnika zgrade završili jer sam imala sreće. Svi su mi ionako govorili, doći ćeš do stana. 
Prije koji tjedan Ustavni ustavni sud u Karlsruheu  je poništio odluku o zamrzavanju stanarina, stotine tisuće građana Berlina retrogradno će morati vratiti onaj iznos za koji im je stanarina bila prethodno umanjena. Potrebe investitora prevagnule su potrebama stanovništva: stanarine će neometano rasti. Inicijativa  Deutsche Wohnen & Co enteignen u međuvremenu ne miruje. Od februara se po berlinskim kvartovima prikupljaju potpisi za peticiju za održavanje referenduma. S 200.000 potpisa na referendum bi se išlo u septembru. Cilj referenduma je preuzeti stambeni fond koji je u vlasništvu velikih tvrtki nekretninama s preko 3.000 stanova u Berlinu i te stanove prebaciti u javno vlasništvo. Moja će individualna priča vjerojatno biti dio mita za koju godinu: onda jednom kad je bilo moguće preuzeti ugovor i plaćati normalnu stanarinu, sistemska će borba potrajati.

Hana Grgić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close