TEKST

Sheikh Jarrah prethodio je izraelsko-palestinskom sukobu, no mediji su ga prigodno zaboravili spomenuti

Svako toliko uoči eskalacije sukoba između Palestinaca i Izraelaca u zemlji čije je neutralno i ironično ime „Sveta zemlja“, svjedočimo u najboljem slučaju medijskom sljepilu, a u najgoroj varijanti medijskoj propagandi. Kako drugačije objasniti okretanje glave na događaje koje su prethodili „Hamasovoj kiši raketa kojima je zasuo izraelsku metropolu i civile“ i „izraelskim zračnim udarima“ i čuđenju spram ponašanja islamističkih luđaka kakvi Palestinci, eto, ničim izazvani jesu?

Izvor: pexels.com

Upravo ovako većina naših mainstream medija izvještava. Hamasovi napadi izgledaju kao bjesomučno i nasumično raketiranje svega pod milim Bogom, dok izraelski zračni napadi zvuče kao borba jastucima. Uzroke ne treba spominjati ni dovoditi u pitanje jer, zna se, uzrok su radikalni Palestinci s kojima čovjek ne može doći na zelenu granu, dodatno nervozni od posta pred kraj Ramazana. 

Aktualni sukob potpaljen je ranije, u naselju Sheikh Jarrah 

U naselju Sheikh Jarrah, u okupiranom Istočnom Jeruzalemu, izraelske vlasti naredile su šest palestinskih obitelji da isele iz svojih domova do 2. svibnja. Još sedam obitelji treba iseliti do 1. kolovoza. Sveukupno, 58 ljudi, od kojih 17 djece, treba napustiti svoje domove kako bi se oslobodio prostor za židovske doseljenike koji smatraju da ova zemlja pripada Židovima. 

Naime, oko 28 palestinskih obitelji došlo je na ovo područje 1950-ih godina nakon što su izgubili domove u izraelskim gradovima Yafa i Haifa. Jordan, koji je neko vrijeme upravljao ovim područjem, je u suradnji s UN-ovom agencijom za izbjeglice omogućio gradnju domova za ove obitelji. Pod uvjetom da se odreknu statusa izbjeglica, moći će zadržati svoje nove domove. No, 1967. godine ponovno izbija arapsko-izraelski rat u kojem će Izrael okupirati ovaj dio grada. Sada židovski doseljenici, tzv. settlers, traže od Izraela da oslobodi taj prostor za njih jer kao Židovi imaju pravo na tu zemlju. 

Obitelji kojima je naređeno iseljavanje sada ponovno ostaju bez doma, nakon što su se po dogovoru odrekli svog izbjegličkog statusa, a Izrael planira gradnju kuća za židovske doseljenike. To je samo nastavak kolonizacije palestinske zemlje: tijekom 2020. godine na području Istočnog Jeruzalema ona se dodatno intenzivirala rušenjem 105 palestinskih domova i raseljavanjem gotovo 400 Palestinaca. 

Prije nego krenemo dalje, valja razjasniti: tko su ti famozni settlers i zašto Izrael udovoljava njihovim zahtjevima?

Izrael je prvenstveno država židovskog naroda – njemu gravitiraju Židovi iz cijelog svijeta, od Amerike do Etiopije, i sa sobom nose različite kulture, politička uvjerenja, stavove prema Arapima pa i podjele na vjerskoj bazi. Jedni hedonistički uživaju na plažama Tel Aviva u blaženom neznanju i nezainteresiranosti za to što se događa preko zida, drugi u naselju Mea Sherim gađaju vojnike i policiju vlastite zemlje jer kao ultraortodoksni Židovi ne priznaju ni Izrael ni njegove organe vlasti. A tu je i skupina židovskih doseljenika, onih koji vjeruju kako cijela Palestina pripada njima jer su obećan narod. 

Ruka ruku mije, Izrael koristi doseljenike za širenje teritorija i vojnu prisutnost na Zapadnoj Obali, a doseljenici naseljavaju palestinsku zemlju pod državnom zaštitom koju omogućava novac poreznih obveznika ali i izdašne donacije dijaspore. Naseljavanje se ponekad odvija silom ili prevarama (poput one u Hebronu kada su doseljenici iznajmili hotel za proslavu i potom odbili otići), ponekad je riječ o zauzimanju nenaseljenih površina ili uništavanja postojećih nekretnina koje su „sagrađene bez dozvole“, a kad nema načina da se istjeraju domaći stanovnici preostaje stvoriti tako neprijateljsku atmosferu i kompliciran svakodnevni život (prolasci kroz check-pointove, zabrana ulaska u određene ulice i sl.) da požele otići. Što se na kraju i dogodi. Naselja koja grade na Zapadnoj Obali UN je više puta osudio kao ilegalna, no bilo je to samo mrtvo slovo na papiru.  

Stisnuti kao sardine na malom teritoriju kojeg autom možete prijeći s jednog kraja na drugi u svega sat i nešto, Palestinci i Židovi na Zapadnoj Obali žive istovremeno i blizu i daleko jedni od drugih. Fizički su blizu (što bi se u njihovom crnom humoru opisalo kao „možemo baciti kamen jedni na druge“), no žive u svojim miljama udaljenim svjetovima, odijeljeni žicama, barikadama i zidovima. 

Ako se Palestinci pobune protiv naseljavanja, tj. ako bace kamen, upadnu u svađu s doseljenicima, izvrše bilo kakav napad na njihova naselja ili se potuku s nekim, doseljenici uzvraćaju metodom „price tag attack“ – protunapadom čiji je cilj naplatiti palestinski „zločin“. Ovo je također zgodna metoda za novinare koji izvještavajući o sukobima, palestinske napade (uzrokovane ilegalnim naseljavanjem, ali ‘who cares’) nazivaju terorizmom, a one židovskih doseljenika „price tag napadima“. 

Da se vratimo na naselje Sheikh Jarrah

Sheikh Jarrah nije jedino naselje koje je trenutno ugroženo. Isti scenarij odvija se u području al-Bustan (Silwan) gdje 88 zgrada prijeti rušenje, a 119 obitelji iseljavanje kako bi se oslobodio prostor za izraelski arheološki park (inače također jedna od popularnih izlika za teritorijalnu ekspanziju, oslovljenu kao „digging for trouble“). 

Zar ne postoji neka dokumentacija koja bi jednom zauvijek potvrdila tko je vlasnik zemlje u Sheikh Jarrah? Nažalost, cijela situacija zakomplicirala se sukobima. Jordansko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdi kako je palestinskom ministarstvu uručila dokumente kojima se obećalo kako će se ovim obiteljima izgraditi nastambe na tom području. Taj proces prekinut je 1967. u ratu kada je Izrael okupirao ovaj dio Jeruzalema a u administrativnoj trakavici koja je uslijedila cijela je situacija nekako završila kao „dogovor“ da će obitelji živjeti u njima kao podstanari. Doseljenici su već razvili izraelsku zastavu na nekim zgradama, a obitelji najavile kako neće odustati od onoga što im pripada. 

Na teren su izašli izraelski policajci i vojnici što je podiglo tenzije, naročito jer se sve odigrava za vrijeme Ramazana, svetog mjeseca za Palestince. Nakon molitve kod džamije al-Aqse i Kupole na stijeni uslijedili su prosvjedi s palestinskim zastavama i uz skandiranje podrške obiteljima kojima prijeti deložacija. Izbili su sukobi policije i mladih Palestinaca koji su završili s jedanaest hospitaliziranih prosvjednika. Nije bilo potrebno dugo da se Palestinci diljem Zapadne Obale i Gaze radikaliziraju zbog situacije koja se ponavlja već desetljećima, bez ikakvih sankcija za Izrael. 

Inače, obitelji koje su kao izbjeglice došle u naselje Sheikh Jarrah iste su one izbjeglice zbog kojih se svake godine na Zapadnoj Obali i u Gazi obilježava tzv. Nakba Day. Nakba označava sjećanje na katastrofu, raseljavanje Palestinaca i njihov gubitak domova nakon osnutka Izraela, u arapsko-izraelskim ratovima te u akcijama izraelske teritorijalne ekspanzije. 

Recept za katastrofu 

Datum na koji se obilježava Nakba je 15. svibnja, dakle upravo ovih dana kada je izbio sukob između Hamasa i Izraela. Na isti datum, prije dvije godine, Palestinci u Gazi su organizirali mirne prosvjede kako bi podsjetili na pravo povratka u svoje domove. Izraelska vojska nasilno je pokušavala ugušiti prosvjede koji su se nastavili narednih mjeseci. Sve je rezultiralo tisućama ranjenih civila u Gazi, te s oko dvjesto mrtvih. Posljednji čavao u lijesu bilo je Trumpovo prebacivanje američke ambasade u Jeruzalem čime je narušena bilo kakva ideja o tome da bi Jeruzalem trebao biti neutralan, sveti i svjetski grad triju najvećih religija. 

Trump je otišao, no novoizabrani Biden nije ništa promijenio. Odlazi i izraelski premijer Netanyahu, a izgleda da se potrudio da se ni nakon njega ništa ne promjeni. U svemu tome dobro dođe Hamas, dežurni provokator koji kao da tjera vodu na izraelski mlin. Radikalna organizacija uvijek će poslužiti kao izlika zašto se s Palestincima ne može pregovarati i zašto su u stanju permanentnog rata. Da li je moguće da je Hamas toliko naivan da misli da će njihove rakete pobijediti Izrael, ili dobro znaju što rade? Prepustit ću čitatelju na procjenu, uz simpatični podatak da se lider Hamasa, Ismail Haniye, neki dan javio s porukom podrške Palestincima u Gazi – videom iz Katra, a za kraj ću se prisjetiti onoga što mi je rekao stari Palestinac Muhamed u Jeruzalemu, samo par tjedana prije nego će izbiti Veliki marš za povratak 2018 godine: 

„Hamas je loš za nas. Oni su radikalni, drže svoj narod u bijedi, kao taoce. Ne vole Židove, a danas sutra, da mogu, došli bi ovdje i rekli „što će nam i kršćani?“. Pa što ćete meni VI, čovječe?!“

Stanovnici obiju strana dovedeni su u šizofrenu situaciju. Istrenirani kao da će svake sekunde krenuti rat, moraju biti spremni na taj pucanj u startu kada izbije sukob, a istovremeno dok sukoba nema od njih se očekuje da žive u miru inače će dobiti packe i zgrožene poglede cijelog svijeta. Rješenje za cijeli problem naizgled se ne može pronaći, a on je u suštini tako banalan:

„Izrael je utemeljen kako bi Židovi, koji se nikad u svijetu nisu osjećali kao doma, konačno dobili dom. Sada, 70 godina kasnije, snažna država Izrael možda jest jaka utvrda, no nije dom. Rješenje kompleksnog problema izraelsko-palestinskih odnosa može se svesti na jednu formulu: ako Palestinci neće imati dom, neće ga imati ni Izraelci.“ – David Grossman 

Lidija Čulo 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close