TEKST

Farmaceutska industrija jedna je od najprofitabilnijih industrija na svijetu (I dio)

Farmaceutska industrija jedna je od najprofitabilnijih industrija na svijetu. Njezin profit uvelike je omogućen modelom proizvodnje i opskrbe lijekovima čiji je krajnji rezultat to da je velikom broju ljudi uskraćen pristup za zdravlje neophodnim lijekovima. Ovo je problem koji je na globalnom jugu sveprisutan već desetljećima, no u zadnje vrijeme intenzivira se i u zapadnim zemljama, pa tako i u Europi. U javnoj raspravi u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama često se sa zgražanjem promatraju astronomske svote koje za lijekove trebaju izdvajati stanovnici SAD-a. Međutim, iako se problematika prepuštanja lijekova tržišnim mehanizmima u kontekstu američkog zdravstvenog sustava posebno kristalizira, prohibitivno skupi lijekovi nikako nisu samo boljka američkog sustava – i javni zdravstveni sustavi europskih zemalja itekako su pod pritiskom, te mnogobrojni pacijenti nemaju mogućnost ni pod koju cijenu pristupiti nekoj farmakoterapiji.

Kad se rasprava o skupoći lijekova povede u javnosti, službeni stav farmaceutske industrije i pobornika slobodnog tržišta najčešće slijedi ovakvu argumentacijsku liniju: razvoj lijekova vrlo je skup poduhvat, koji sa sobom nosi ogroman rizik. Omogućiti kompanijama da na lijekovima zarađuju i ponuditi im patentnu zaštitu nužan je preduvjet da itko uopće u lijekove ulaže. Klasični tržišni mehanizmi trebali bi se pobrinuti da ne dođe do monopola, te da se konkurencijom eliminiraju preskupi proizvodi i odabere najkvalitetniji. Međutim, što pobornici ovakvog klasično liberalnog pogleda često zanemaruju je da idealno ekonomsko tržište u području zdravstva ne postoji. Farmaceutski sektor može zloupotrijebiti tržišnu moć, ponajprije jer potražnja za neophodne lijekove, ekonomskim žargonom rečeno, nije elastična. Drugim riječima, kod lijekova se radi o osnovnoj ljudskoj potrebi. Zato, ljudi ne mogu odgoditi kupnju lijekova dok cijene ne padnu (što bi mogli kod npr. kupnje novog mobitela), te se radi o trošku koji će morati podmiriti neovisno o cijeni. Odnosno, farmaceutske kompanije mogu povisiti cijene i potražnja neće proporcionalno pasti, jer se radi o osnovnoj životnoj potrebi. Drugo, krajnji konzument lijekova rijetko je u pravom smislu kupac. Javno i privatno osiguranje oblici su kolektivnog financiranja koji udaljavaju pacijenta od ‘pregovaranja’ o cijeni. U takvoj konfiguraciji zapravo se ili od javnog zdravstvenog sustava ili od privatne osiguravajuće kuće očekuje da opskrbi pacijente lijekovima neovisno o cijeni, što na kraju često ispadne tako da se lijekovi preplate, odnosno njihova stvarna vrijednost ne korespondira novcu plaćenom za njih.

Još jedan trend koji je u zadnjih nekoliko godina primjetan jest razvoj specijaliziranih onkoloških lijekova i tzv. lijekova siročadi (engl. orphan drugs). Orphan drug je lijek za terapiju životno ugrožavajuće ili kronično onesposobljujuće bolesti od koje boluje vrlo malo ljudi (manje od 5 na 10 000). Farmaceutska industrija specifično se fokusira na ova područja jer u projektima za razvoj tih lijekova mogu dobiti veliku količinu državne potpore, ili u obliku direktnog novca ili u obliku različitih olakšica preko kojih plaćaju manje poreza. Unatoč tome što je javno financiranje odigralo ključnu ulogu u razvoju takvih lijekova, farmaceutske kompanije svejedno od njih zarađuju ogromne svote novca. Takav primjer je ivakaftor, lijek za cističnu fibrozu. U SAD-u je njegova cijena bila 300 000 dolara po pacijentu godišnje. Ekulizumab, lijek u terapiji paroksizmalne noćne hemoglobinurije, ima cijenu od 400 000 dolara po pacijentu godišnje, i procjenjuje se da će do 2022. ostvariti više od 5 milijardi dolara po godišnjim prodajama. Dio posebno visoke cijene ovih lijekova može se objasniti specifičnostima američkog zdravstvenog tržišta (cijene lijekova u SAD-u posebno su visoke, i nešto više od onih u Europi), međutim ostaje da farmaceutske kompanije privatno prisvajaju dobit na proizvodima koji su uvelike razvijeni javnim novcem. Također, čest odgovor na visoke cijene iz redova farmaceutske industrije ili zdravstvenog sustava jest da je briga o ogromnim cijenama lijekova pretjerana jer proizvođači daju značajnu redukciju cijene institucionalnim kupcima lijekova. Međutim, pregovori se vode u relativnoj ili apsolutnoj tajnosti, i završna dogovorena cijena je – tajna. Dakle, niti ne možemo biti sigurni da se radi o ogromnom popustu, a takav model upućuje i na brojne nepravednosti u sustavu. S obzirom da pregovori često uključuju da zdravstveni sustavi ili osiguravajuće kuće u zamjenu za redukcije u cijeni proizvođaču zauzvrat daju pogodnosti na nekom drugom polju (npr. produljenje patentne zaštite), jasno je da najmoćniji i najbogatiji institucionalni kupci mogu ispregovarati najbolju cijenu. Dakle, sve na kraju završava tako da zdravstveni sustav neke siromašnije zemlje za isti lijek plati više nego sustav neke bogatije zemlje, ili im omogući povlastice koje nikako ne moraju biti u interesu javnog zdravlja.  

Bitno je imati na umu da iako je ova dinamika najočitija kod lijekova za rijetke bolesti, isti princip se (u nešto manjoj mjeri) očituje kod svih lijekova. Također, cijene lijekova općenito rastu, te je novi lijek koji dođe na tržište danas značajno skuplji od lijeka koji bi na tržište došao prije 15, 20 ili 30 godina. Liječenje za multiplu sklerozu sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća u SAD-u je koštalo oko 8000 dolara godišnje po pacijentu, a danas je cijena terapije koja uključuje nove lijekove 60 000 dolara. Cijena liječenja raka također je u strelovitom usponu. Ovakav razvoj situacije u SAD-u često završi medijski popraćenim primjerom kada neka osoba mora platiti šokantno visoku svotu za neku terapiju. Međutim, iako u Hrvatskoj i ostalim europskim zemljama pacijentu rijetko bude isporučen basnoslovno visok račun za neki lijek, naši zdravstveni sustavi nikako nisu izuzeti od ovakve korporativne gramzivosti. 

Jasno je da je zdravstvo jedan od najviših prioriteta svakog društva, čime se i opravdavaju vrlo visoka ulaganja u njega. Međutim, trenutno sav uložen novac i vrijeme ide u ono što farmaceutske kompanije imaju za svoj interes – a to je dobit. Na kraju se taj mehanizam sa stjecanje dobiti prelama na leđima i džepovima onih kojima je pomoć najpotrebnija, a uz to im ta pomoć ponekad bude uskraćena, ako u liječenju i izlječenju nema mogućnosti ostvarivanja profita.

Hrvoje Kožić

Izvori:

https://www.bmj.com/content/368/bmj.l4627

https://corporateeurope.org/sites/default/files/2019-05/High%20Prices%2C%20Poor%20Access_Full%20report.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5328386/

https://accessiblemeds.org/resources/blog/skyrocketing-drug-prices-whats-driving-costs

https://www.bmj.com/content/368/bmj.l7058?utm_source=TrendMD&utm_medium=cpc&utm_campaign=The_BMJ%253A_Research_TrendMD_0

https://www.theguardian.com/science/2017/dec/20/drug-giants-hefty-prices-nhs-vital-medication-pharma-profits

https://www.theatlantic.com/health/archive/2019/03/drug-prices-high-cost-research-and-development/585253/

https://jacobinmag.com/2020/06/gilead-remdesivir-drug-coronavirus-treatment-cost-pharma

https://www.jacobinmag.com/2020/12/pharmeceutical-industry-patent-system-antitrust-law

https://jacobinmag.com/2019/08/cancer-drug-industry-socialist-research

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close