TEKST

Farmaceutska industrija jedna je od najprofitabilnijih industrija na svijetu (II dio)

Naime, velika većina lijekova prvo bude odobrena u SAD-u, a tek nakon nekog vremena u EU. Također, neki lijekovi zbog analize cost-benefit ili ne budu odobreni, ili budu stavljeni na neki oblik dopunske liste (pacijent iz svog džepa mora pokriti dio ili većinu troška).

Također, i ako jesu na listi, često se zbog minimizacije troškova preferiraju manje učinkoviti ali jeftiniji lijekovi, jer bude nabavljen ograničen broj doza skupog lijeka, koji se onda ne može dati svakom pacijentu koji ga treba, već samo onima koji su u najkritičnijem stanju. Na ovu očitu nepravdu građanske aktivističke organizacije reagiraju vršenjem pritiska na javni zdravstveni sustav. Jedna od takvih aktualnih akcija u Hrvatskoj je Kaftrio – udah života. Kaftrio je lijek koji sadrži tri djelatne tvari (među njima i u ranijem tekstu spomenut ivakaftor), te se koristi u liječenju cistične fibroze – onesposobljujuće bolesti koja značajno smanjuje očekivanu životnu dob i od koje u Hrvatskoj boluje 150 ljudi. Cilj kampanje je doprijeti u medijski prostor, podići svijest o bolesti i nedostupnosti terapije, te izvršiti pritisak na HZZO kako bi ovaj lijek odobrio. Iako je neupitno da oboljeli od cistične fibroze zaslužuju pristup najboljoj mogućoj terapiji i da se radi o hvalevrijednoj akciji, ovakav pristup često kao neželjenu posljedicu zapravo ima jačanje pregovaračke pozicije farmaceutskih kompanija. Pregovarači zapravo već mogu očekivati da ako zdravstveni osiguravajući sustavi ne pristanu na izvornu cijenu i uvjete, postoji velika mogućnost da će ih na to nagovoriti građanske inicijative. Meta ljutnje i osjećaja nepravde tako postaje javni zdravstveni sustav, a farmaceutske kompanije dobiju očekivanu svotu novca. Na kraju, unatoč rezanju financiranja javnog zdravstva, sve više novca odlazi na lijekove (britanski NHS je uz sve drastične rezove 2019. na lijekove plaćao 35% više nego 2011.), nauštrb mogućeg financiranja cijelog niza ostalih područja u javnom zdravstvu.

Nadalje, vrlo čest narativ koji prati farmaceutske kompanije jest da se ogromni profit koji ubiru na kraju uvelike vraća u istraživanje i razvoj, te pogoni neumoljiv zdravstveno-istraživački proces. Međutim, od 10 najvećih farmaceutskih kompanija, 9 ih više ulaže u marketing nego u istraživanje i razvoj. Postotak profita koji se ulaže natrag u istraživanje komparativno je manji od onog u cijelom nizu drugih industrija. Od dobiti koje farmaceutske kompanije ostvare, procjenjuje se da oko 45% odlazi u isplaćivanje dioničara i investitora. Uz to, farmaceutski divovi često u troškove istraživanja i razvoja uključuju i akvizicije manjih kompanija, što uključuje cijeli niz troškova nepovezanih sa znanstvenim napretkom. Važno je imati na umu i da farmaceutske kompanije ne objavljuju troškove razvoja jednog lijeka. Navode jedino hipotetske iznose za razvoj prosječnog lijeka, što su podaci koji su vrlo šturi i magloviti. U zadnjih nekoliko godina, kad bi se u američkoj javnosti povela rasprava o visokoj cijeni lijekova, predstavnici farmaceutske industrije u više su navrata naveli da za razvoj lijeka i njegovo plasiranje na tržište u prosjeku treba 2,6 milijarde dolara, citirajući studiju koju je objavio Tufts Center for the Study of Drug Development. Međutim, postoji više razloga za sumnju u pouzdanost tog podatka. Prvo, više od četvrtine budžeta tog centra dolazi od direktne financijske potpore farmaceutskih kompanija. Drugo, istinitost tih podataka nikako se ne može verificirati – u studiji se navodi da su podaci na temelju kojih je studija izrađena povjerljive prirode. Također, neki upitnim smatraju koliko je zapravo astronomski društveni trošak lijekova u korelaciji s njihovom pravom društvenom vrijednošću. Primjerice, najveći novac vrti se oko protutumorskih lijekova, čija se učinkovitost u većini slučajeva svodi na produljenje života za nekoliko mjeseci. I dok je to neupitno dobro za pacijente i njima bliske ljude, postaje očito da farmaceutske kompanije dobro znaju igrati na tu kartu i eksploatirati posebno mjesto koje rak i borba protiv njega imaju u popularnoj imaginaciji, kako bi dobili ogromne količine državnog novca te privatizirali ogromne količine dobiti. U međuvremenu, postoje neka područja poput bakterijskih bolesti, koje već sad ugrožavaju velik broj ljudi i predstavljaju rizik za još više zbog razvoja antibiotske rezistencije. Zato što za antibiotike kompanije ne mogu dobiti toliko državnog novca, i zato što su jeftiniji, brojne su odustale od njihovog razvoja, te je razvoj novih antibiotika općenito u padu, iako su antibiotici kategorija lijekova posebne učinkovitosti (ne drže bolest samo pod kontrolom ili je usporavaju, već liječe njezin uzrok).

Ponekad se u ovakvim diskusijama može čuti da su visoke cijene samo posljedica patentnog režima, te da se ulaskom generičkih lijekova na tržište problem rješava. Međutim, nepregledan niz praktičnih primjera iz stvarnog svijeta dovodi to u pitanje. Poznat je primjer Martina Shkrelija, tadašnjeg direktora Turing Pharmaceuticals, koji je povisio cijenu pirimetamina (lijeka protiv toksoplazmoze, opasne i česte sekundarne infekcije kod imunokompromitiranih, posebice oboljelih od AIDS-a) s 13,50 dolara po tableti na 750 dolara po tableti u trenutku kad je Turing Pharmaceuticals postao jedini proizvođač tog lijeka. Tržišno natjecanje između dvije kompanije također rijetko smanjuje cijene. Pfizer i Eli Lilly, proizvođači lijekova protiv erektilne disfunkcije Viagra, odnosno Cialis, dizali su njihove cijene gotovo potpuno sinkrono. Farmaceutske kompanije pod konstantnim su istragama oko namještanja cijena. S obzirom da za takav oblik gospodarskog kriminala kazna obično bude samo financijske prirode i da ulaganje u pravnu zaštitu bude obrnuto proporcionalno posljedicama, na tehnički ilegalne stvari u tom korporativnom svijetu praktički se gleda samo kao na aktivnosti koje se malo više oporezuju. Čak i ako se ne radi o tehnički utuživim dogovorima, radi se ili o klasnoj solidarnosti među kapitalistima ili o čitanju signala koji upućuju na mogućnost dodatne zarade, a kako je već ranije objašnjeno – zakoni tržišta se u ovom području posebno ne apliciraju jer ljudi potrošnju lijekova obično niti ne mogu odgoditi niti ju neposredno određuju. Također, osiguravajuće kuće često imaju dugogodišnje ugovore o propisivanju specifičnog lijeka, i nakon isteka patentne zaštite, a i sami liječnici su često pod utjecajem farmaceutskog marketinga (praktički preko legalnih oblika korupcije), te propisuju lijekove specifičnog proizvođača, koji se generičkim varijantama smiju zamjenjivati samo u iznimnim slučajevima (iako se radi o lijekovima koji će imati identičan utjecaj na pacijenta). Također, farmaceutske kompanije često značajno dignu cijene nekoliko mjeseci ili godina prije isteka patenta, kako bi maksimalno iscijedili novac koji od lijeka mogu dobiti, a na koji su se liječnici i pacijenti već naviknuli te ga vjerojatno neće mijenjati.

U ovoj cijeloj jednadžbi ključnu ulogu također igra i lobiranje predstavnika farmaceutske industrije. Deset najvećih farmaceutskih kompanija od 2015. povećalo je svoj lobistički budžet za 2 milijuna eura od 2015. Predstavnici glavne europske lobističke grupe EFPIA (European Federation of Pharmaceutical Industries and Associations) sjede u osam savjetodavnih tijela Europske komisije. Jedno od glavnih oružja u PR ofenzivi je manipuliranje emocijama povezanima uz bolest, naglašavajući hitnost lijekova te hiperbolizirajući njihovu stvarnu učinkovitost. To dovodi i do pritiska da se lijekovi odobre unatoč nedovoljno kvalitetnim i jasnim podacima o njihovoj djelotvornosti. U različitim publikacijama, videomaterijalima i objavama na društvenim mrežama farmaceutska industrija portretira se kao neumorni spasitelj bolesnih, a njezini kritičari kao osobe skeptične u znanost koje umanjuju rad i vrijednost znanstvenih istraživanja i suvremene medicine. Također, ciljano se stvara narativ da je skup financijskih i pravnih poticaja farmaceutskim kompanijama neophodan za ikakav znanstveni napredak, te da će ishod uskraćivanja takvih privilegija imati pogubne posljedice.

Iz svega ovoga jasno je kako je proizvodnja lijekova s ciljem profita i njihovo izlaganje tržišnim mehanizmima model koji krivo prioritetizira zdravstvene potrebe, siše javni novac i privatizira dobit koju od njega stvori te ograničava ili sprečava pristup bitnim lijekovima, ili za njih traži previše novca. Očito je onda da se medicinski napredak kojem svjedočimo događa unatoč, a ne zbog trenutnog modela proizvodnje, koji pak predstavlja skup naizgled nepremostivih prepreka za učinkovit i pravedan model postizanja zdravstvenih ciljeva.

Izvori:
https://www.bmj.com/content/368/bmj.l4627

https://corporateeurope.org/sites/default/files/2019-05/High%20Prices%2C%20Poor%20Access_Full%20report.pdf

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5328386/

https://accessiblemeds.org/resources/blog/skyrocketing-drug-prices-whats-driving-costs

https://www.bmj.com/content/368/bmj.l7058?utm_source=TrendMD&utm_medium=cpc&utm_campaign=The_BMJ%253A_Research_TrendMD_0

https://www.theguardian.com/science/2017/dec/20/drug-giants-hefty-prices-nhs-vital-medication-pharma-profits

https://www.theatlantic.com/health/archive/2019/03/drug-prices-high-cost-research-and-development/585253/

https://jacobinmag.com/2020/06/gilead-remdesivir-drug-coronavirus-treatment-cost-pharma

https://www.jacobinmag.com/2020/12/pharmeceutical-industry-patent-system-antitrust-law

https://jacobinmag.com/2019/08/cancer-drug-industry-socialist-research

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close