TEKST
Dobre vibracije antifašizma: MAZ na festivalu Ekoslavija u Subotici (II. dio)
Subotički susreti s drugovima
Drugog dana festivala Ekoslavija, fokus je bio na nama: dvoje članova MAZ-a, Petar Hršak i ja, trebali smo tog dana sudjelovati na tribini/razgovoru Antifašizam jučer, danas, sutra kao predstavnici MAZ-a. Zbog osjećaja odgovornosti da dostojno, elokventno i inteligentno predstavljam svoju organizaciju, imala sam priličnu tremu. Ipak, ležerna šumska atmosfera i upoznavanje s ostalim sudionicima, djelovali su opuštajuće i razlozi za strah su nestali.
Tribina je zamišljena kao susret i diskusija predstavnika regionalnih antifašističkih kolektiva i organizacija. Moderatorica je bila povjesničarka Milena Repajić, a sudjelovali su svestrani mladi beogradski aktivist Dušan Duduković, poznati subotički antifašist i borac za radnička prava Mikloš Olajoš Nađ ispred Društva za istinu u NOB-u, te nas dvoje.
Drug Mikloš pričao je o svom životnom i radnom iskustvu, te kako su mnogi mladi ljudi na njegove priče o životu u socijalizmu, reagirali na način da socijalizam ne vide kao nešto nešto zastarjelo, nego upravo suprotno – kao budućnost. Ja sam naglasila kako fašizam iz četrdesetih nije isti fašizam kao danas, kad je nužnost današnje borbe u solidarnosti i inkluziji; pošto su borba za okoliš, protiv fašizma, siromaštva, seksizma – ista borba. U tom kontekstu, pohvalila sam MAZ za dobru suradnju s drugarskim organizacijama fAktiv i Zagreb Pride.
Petar je govorio o hrvatskom problemu odbacivanja jugoslavenskog i antifašističkog nasljeđa i ne-odbacivanja onog ustaškog, te o radu naše organizacije i nužnosti djelovanja na terenu.
Sugovornici razgovora su bili vrlo ugodni, i na kraju smo se složili da koliko god je važno ne zaboraviti i učiti iz povijesti antifašističkih borbi, toliko je bitno uočavati nove narative fašizma i djelovati u zajedničkoj borbi – jer danas to moramo i možemo više nego ikad!
U neformalnim druženjima i razgovorima s našim srpskim drugovima, otkrivamo sličnosti ali i specifične lokalne razlike u potrebama borbe. Mladi srpski antifašisti posebno su aktivni u problematici prava na dom, sprječavanja nasilnih iseljenja te uličnog nasilja lokalnih fašista i desničarski nastrojenih navijača. Upoznajemo tako Dušana, Mihajla, Marka, Milenu, Ivana, Danila, Vukašina, Ivanu….
– Jel vas tuku? – pita Mihajlo, mladi antifašist iz Beograda.
Ne, kažem, drugačije je. Situacija je općenito manje ekstremna, ali više podmukla: povijesni revizionizam i desničarenje, relativizacija i potkopavanje značaja i legitimiteta antifašističkog naslijeđa…problemi su mnogi – slični ali ipak drugačiji.
Mihajlo nam priča vlastitu životnu priču: onu o bivšem zadrtom mladom desničaru, koji je stvarno vjerovao kako svi Hrvati mrze i žele ubijati Srbe. Kad je njegov prijatelj umro nakon neuspješne humanitarne akcije prikupljanja novca za liječenje, u Mihajlu se nešto prelomilo. Osjećao je kako su upravo takva Srbija i vlast dopustile smrt mladog čovjeka, ne učinivši ništa. Pod ruku su mu tada došle neke knjige, počeo je odlaziti na prisilna iseljenja i uključio se u aktivistički rad kao antifašist. Njegova životna i politička perspektiva se u potpunosti okrenula, a pritom je sa sobom povukao te na angažman motivirao i dosta svojih prijatelja. Ipak, u procesu osobnog rasta i promjene, mnoge ljude je i izgubio – o čemu svjedoči i Dušan, mladi aktivist iz Beograda koji je s nama sudjelovao u tribini.
Osim tribine Antifašizam jučer, danas, sutra, dnevni program drugog dan festivala sastojao se od Kritične mase – biciklističke rute od centralnog Trga slobode do Mini Jugoslavije te promocije projekta Ženski glasovi, udruge Klara i Rosa iz Subotice. Predstavljen je projekt životnih sjećanja subotičkih žena dokumentiranih kroz zvučne zapise, te prateću izložbu fotografija njihovih portreta. Na razgovoru su bile prisutne inspirativne subotičke žene iz raznih područja djelovanja, a podržale su ih i neke od sudionica Ženskih glasova.
Dnevni program završio je predstavljanjem knjižice/zbornika Ovo može svakom da se desi, svojevrsnog vodiča kroz vrlo važnu i aktualnu temu u Srbiji: problematiku prisilnih iseljenja kroz korisničko, aktivističko i pravno iskustvo. O svačijem pravu na dom i borbi protiv prisilnih iseljenja govorili su članovi Združene akcije Krov nad glavom, koja je izdala ovu publikaciju.
Subotnji glazbeni program bio je žanrovski nešto “tvrđi” nego prvu večer: nastupili su novosadski HC punkeri Kalo i punk rockeri Neprijatelj prelazi zeku, nabrijani i sirovi beogradski rock’n’roll bend NAGÖN te vrlo zabavni punkburaši Zbogom Brus Li. Zadnji koncert večeri održali su headlineri i naši favoriti večeri, iskusni beogradski turbo ska-punk zabavljači Samostalni referenti. Dok su Referenti lokalnoj publici itekako poznati, meni su bili ugodno iznenađenje koje je uistinu rasplesalo publiku. Ispostavilo se kasnije da je ovaj mnogočlani bend također smješten u našoj Vili Ricz, pa smo imali priliku za ugodno druženje i razgovor s njima.
Iako je završetak koncerata bio u 2 sata poslije ponoći, to nije značilo da je zabavi kraj. Iza šanka, naš domaćin Brane puštao je stare ploče iz, očito, bogate obiteljske kolekcije na malom vintage gramofonu, stvarajuću nostalgičnu i ugodnu atmosferu pod osvijetljenim krošnjama drveća u parku.
Glazba s vinila pratila nas je dok smo izlazili sa festivala, izazivajući osjećaj nostalgije kojem se teško oduprijeti. Da je bar moglo potrajati dulje, pomislila sam – već mi sve ovo nedostaje!
Vrijeme je da se krene
Nedjelja; vrijeme je za polazak. Nesnosna vrućina kolovoza u Vojvodini teško se podnosi, pogotovo kad si neispavan i mamuran. Nakon nekoliko kava i grupnog rastanka kod Borisa, bijela Panda ponovno kreće na put, klizeći prema jugu kroz užarenu kukuruznu ravnicu.
Ovo putovanje nas je inspiriralo, zbližilo i ojačalo naše odnose – kako međusobne, tako i one međunarodne. Subotičkim drugovima donijeli smo svoje dobre vibracije a ponijeli sa sobom još dvostruko više. Žao nam je što odlazimo, ali sigurni smo: vidjet ćemo se opet!
Duboko smo zahvalni našim domaćinima na gostoprimstvu, pristupačnosti, drugarstvu i sveprisutnom dobrom duhu. Najviše od svega, zahvalni smo na inspiraciji i novim ambicijama za daljnji rad i suradnje naše organizacije. Znamo da nam je potrebno udruženo djelovanje antifašista u regiji, poslovično širenje područja borbe te promicanje ponosa naslijeđem Jugoslavije, socijalizma i antifašizma.
Subotički primjer spoja ekologije i antifašizma uči nas o važnosti cjelovitosti aktivizma: borba protiv klimatskih promjena i za zaštitu okoliša danas je sastavni dio antifašističke borbe – isto kao i borba za radnička, ženska i manjinska prava, borba protiv siromaštva te svih onih pojava i narativa, koji štete dobrobiti čovjeka i Zemlje.
Moramo djelovati solidarno, zajedno i direktno – zaključujemo. A ako usput bude dobrog društva, glazbe i zabave, mislim da se nitko neće buniti: pozitivnom energijom i dobrim vibracijama, poruke koje šaljemo i promjene koje želimo – šire se lakše i dalje nego što mislimo.
Sanja Rotter
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.