TEKST

Socijaldemokracija i Oktobarska revolucija na prostoru Hrvatske I. dio


Druga polovica 1918. godine u Hrvatskoj i Slavoniji vrijeme je snažnog širenja ideje socijalističke revolucije i jačanja sukoba ljevice i desnice unutar Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Takva je situacija potaknula desnu frakciju da pokuša opravdati svoje antirevolucionarno stajalište i definirati vlastite politike koje bi omogučile ostvarenje socijalističkog drštvenog poretka


Oktobarska revolucija, događaj je epohalne važnosti koji je obilježio i izravno odredio povijest svijeta u dvadesetom stoljeću, a čiji posredan utjecaj perzistira i danas. Pobuna Petrogradskog sovjeta 7. studenog 1917. godine omogućila je stvaranje prve trajnije i velike socijalističke države, Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. Što je ta promjena vlasti u Rusiji značila za međunarodni komunistički pokret i socijalizam uopće, u djelu Izlet u Rusiju dobro dočarava Miroslav Krleža. Referirajući se na Kremlj, političko središte Carske Rusijie i Sovjetskog Saveza, Krleža piše „Ta tvrđava Gospodnja, koja je danas prestala da bude carskim stanom, nije više grobnica nego svjetionik“.[i]

Lijevi pokreti i stranke na različite su načine reagirali na uspjeh komunista u Sovjetskoj Rusiji. To se najbolje može vidjeti na primjeru poslijeratne Njemačke gdje su komunisti pokrenuli niz ustanaka koji su, u strahu od sovjetskog scenarija, brutalno ugušeni po zapovijedi socijaldemokratske vlade koja pritom nije prezali ni pred suradnjom s nacionalističkim milicijama. Nakon Oktobarske revolucije u gotovo svim europskim zemljama dolazi do sukoba socijalističke ljevice i socijalističke desnice. Iako ti sukobi uglavnom nisu bili oružani poput onih u Njemačkoj, oni su uzrokovali diferencijaciju ovih dviju socijalističkih struja i stvaranje njihovih, zasebnih, komunističkih i socijaldemokratskih identiteta.

U ovih nekoliko tekstova istražit ću jednu stranu tog sukoba, stranu socijaldemokrata, točnije, desne frakcije Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije (SDSHS) koja je u poratnom razdoblju bila jedan od ključnih aktera političkog života monarhističke Jugoslavije, odnosno Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (K SHS).

Prema procjenama Branka Petranovića u Oktobarskoj revoluciji i građanskom ratu koji je uslijedio, na strani boljševika sudjelovalo je oko trideset i pet tisuća ljudi s područja K SHS, većinom ranije zarobljenih vojnika Austro-Ugarske Monarhije.[ii] Nakon povratka u svoje matične zemlje ti su vojnici često upoznavali lokalno stanovništvo s idejama Revolucije te su i sami nerijetko pobunjenički djelovali protiv vlasti.[iii] Tako primjerice na prostoru Hrvatske povratnici iz Rusije u jesen 1918. godine sudjeluju u osnivanju nekoliko seljačkih republika (Perijevačka, Donjomihovljačka i Feričanska), a u Banovoj Jaruzi Josip Kraš i Mato Žanić po sovjetskom uzoru organiziraju Radničko-seljačko-vojničko vijeće.[iv] Iako su ovi pokušaji pobune propali u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana, oni pokazuju da postojalo revolucionarno raspoloženje koje je bilo dovoljno snažno da bi brojni seljaci i bivši vojnici aktivno pristupili pobunama protiv vlasti.

Do proljeća 1919. godine temeljna politička organizacija socijalista u Hrvatskoj i Slavoniji bila je Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije. Iako je SDSHS osnovana još 1894. godine te je nadživjela turbulentna vremena političke represije Khuena Hédervárya i zabrana političkog djelovanja za Prvog svjetskog rata, upravo je Oktobarska revolucija presudno utjecala na SDSHS te pokrenula proces raspada i slabljenja Stranke. Naime, ubrzo nakon ukidanja ratne zabrane političkog djelovanja i reorganizacije stranke na proljeće 1917. godine,[v] u redove SDSHS u velikom se broju uključuju i radikalnije lijevo orijentirani socijalisti, odnosno komunisti zbog čijeg se neslaganja s predratnim modelom djelovanja socijalista javlja podjela na stranačku ljevicu i desnicu. Suprotnosti ljevice i desnice unutar Socijaldemokratske stranke intenziviraju se nakon Oktobarske revolucije čijim se tekovinama desnica, predvođena Vitomirom Koraćem, suprotstavlja.[vi] Iako je već te 1917. godine bilo vidljivo da unutar stranke postoji podjela, ona je javno priznata na proljeće 1918. godine, a do formalnog razdvajanja stranačkih frakcija došlo je u travnju 1919. godine na Beogradskom kongresu gdje lijeva frakcija istupa iz SDSHS i zajedno s jugoslavenskim socijalističkim partijama koje su se protivili suradnji s buržoaskim strankama osniva Socijalističku radničku partiju Jugoslavije (komunista).

Glavni katalizator razdvajanja nekad jedinstvenih socijalista Hrvatske i Slavonije bila je Oktobarska revolucija. Ona je europskim socijalistima ponudila uspješan, ali i radikalan, model ostvarivanja prevlasti proletarijata. Time je potaknula diferencijaciju socijalista koji se, s obzirom na prihvaćanje ili odbijanje boljševičkih ideja, dijele na komuniste i socijaldemokrate te u narednim godinama poprimaju karakteristike koje će zastupati kroz veći dio dvadesetog stoljeća. Ta diferencijacija značila je završetak sukoba među socijalistima koji je otvoren početkom prvog svjetskog rata kada je većina europskih socijalističkih stranaka odlučila podržati uzimanje ratnih kredita, a čemu se usprotivila ljevica unutar socijalističkih pokreta. Jugoslavenski prostor u toku je s ovim promjenama te u periodu nakon Prvog svjetskog rata desni socijalisti Hrvatske i Slavonije stvaraju vlastiti socijaldemokratski identitet nasupro socijalističkoj ljevici s kojom dolaze u sukob tvrdeći kako je revolucionarni prijelaz u socijalističko društvo nemoguć u K SHS.

Druga polovica 1918. godine u Hrvatskoj i Slavoniji vrijeme je snažnog širenja ideje socijalističke revolucije i jačanja sukoba ljevice i desnice unutar Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Takva je situacija potaknula desnu frakciju da pokuša opravdati svoje antirevolucionarno stajalište i definirati vlastite politike koje bi omogučile ostvarenje socijalističkog drštvenog poretka.

Upravo je Novo društvo, mjesečnik pokrenut kao antiteza službenom stranačkom glasilu Pravda, ključan medij u kojem desna frakcija po prvi puta ima priliku neometano i samostalno diseminirati svoja stajališta. Proces koji objedinjuje sukob s lijevom frakcijom te definiranje i diseminaciju vlastitih specifičnih političkih ideja zapravo je proces u kojem socijaldemokrati Hrvatske i Slavonije grade svoj zaseban identitet. Svaki identitet, pa tako i onaj međuratnih socijaldemokrata Hrvatske i Slavonije, izgrađuje se kao suprotnost nekom drugom identitetu. U ovom slučaju ta je suprotnost lijeva frakcija, odnosno komunisti. Kako su u periodu izlaženja Novog društva ljevica i desnica frakcije jedne stranke, u slučaju desnice koja je željela očuvati stranačko jedinstvo, njihov međusobni sukob nije uvijek uključivao izraženu i eksplicitnu kritiku druge strane. Umjesto toga, desnica se sa svojim stranačkim oponentima često sukobljavala posredno, kritizirajući ideje i pojave koje su se identificirale s ljevicom. Međutim, bez obzira je li kritika bila posredna ili neposredna, njome je desnica pridonosila procesu definiranja svog socijaldemokratskog identiteta. Pojmovi desna frakcija i socijaldemokrati gotovo su istoznačni jer nakon komunističkog osnivanja vlastite stranke, pripadnici desne frakcije postaju isključivi predstavnici socijaldemokracije te ona potpuno preslikava njihove dotadašnje stavove i politike te se stoga u ovom radu upotrebljavaju kao sinonimi.

Kako je ranije navedeno, temeljna točka diferenciranja lijeve i desne frakcije SDSHS bio je odonos prema revoluciji kao političkoj taktici ostvarenja socijalističkog društva. Desna je frakcija isticala kako je revolucionarno uvođenje socijalizma u K SHS nemoguće te se zalagala za postepeno provođenje reformi koje su trebale dovesti do socijalističkog društva. Međutim, socijaldemokrati Hrvatske i Slavonije nisu odbacivali Oktobarsku revoluciju kao negativnu pojavu. Njihov odnos prema Revoluciji i njenim tekovinama bio je kompleksan i višeslojan.

U uvodnom članku prvog broja Novog društva, objavljnog u srpnju 1918. godine, nastoji se definirati odnos desne frakcije SDSHS prema značajnim političkim promjenama koje se prethodnih mjeseci događaju  u Europi.[vii] Iako se ona u ovom članku uopće izrjekom ne spominje, jasno je da autor članka upravo Oktobarsku revoluciju smatra ključnim događajem koji je pokrenuo te političke promjene i naziva je „elementarno silnom revolucijom“.[viii] U uvodnom članku prvog broja Novog društva, mjesečnika desnice SDSHS, listopadskim događajima u Rusiji priznaje se iznimna važnost, utjecaj i snaga, međutim, Oktobarska se revolucija kasnije u istom tekstu naziva „ideološkim skokom duševno […] labilnijih suvremenika“ te se tvrdi kako je ona utjecala samo na ideološki život u Rusiji, a ne i na materijalni.[ix] Međutim, nešto kasnije u istom časopisu Đuro Cvijić kritizirajući politiku njemačke socijaldemokracije piše:

„Dosljedno toj novoj socijalističkoj orijentaciji stranka je slavila prednosti ‘njemačke revolucije’ (od 4. kolovoza 1914.) prema brutalnim metodama ruske revolucije. […] Ne mora čovjek biti Bismarck, da po njenom držanju prema ruskoj revoluciji spozna, što je postalo iz njemačke socijalne demokracije.“[x]

Cvijić, koji će samo godinu dana nakon ovog članka biti istaknuti član nove komunističke stranke, kritizira Njemačke socijaldemokratske stranke te se protivi napadima na Oktobarsku revoluciju i tvrdnjama kako ona nije u interesu ruskog proletarijata.

Na nekih sto i tridesetak stranica svih brojeva Novog društva, objavljenih u drugoj polovici 1918. godine kada su događaji u Rusiji kontinuirano jedna od glavnih vijesti gotovi svih europskih i svjetskih novina, Oktobarska revolucija jedva da se i spominje. Samo u ova dva članka moguće je iščitati ima li ona u socijaldemokratskom diskursu pozitivno ili negativno značenje. Razlog zašto pobornici desne frakcije SDSHS nisu javno izražavali svoja mišljennja i Oktobarskoj revoluciji vjerojatno leži u tome što ona tada za njih nema ni pozitivno ni negativno značenje. To je dobro vidljivo u jednom od dnevničkih zapisa Miroslava Krleže. Na samom kraju 1917. Krleža je zapisao:

„Što da odgovorim ovima (Z. K., J. D.[xi] itd.) kad psuju po ruskoj revoluciji? Svi obožavaju Ruse, a o Rusiji pojma nemaju. Nitko od nas nema pojma o Rusiji, i kako bih mogao objasniti šta hoću reći kad ni ja o njoj nemam pojma?“[xii]

Citat Krleže, tada mladog, ali već uglednog intelektualca koji je bio iznimno zainteresiran za događaje u Rusiji, potvrđuje da su krajem Prvog svjetskog rata, na prostoru Hrvatske i Slavonije, Oktobarska revolucija i stanje u Rusiji bile uglavnom nepoznanice. Pa ipak, te su nepoznanice bile od velike važnosti, o njima se svakodnevno raspravljalo te ih ni socijaldemokrati nisu mogli potpuno izbjeći. Desna frakcija SDSHS prepoznala je važnost događaju u Rusiji, ali zbog te prepoznate važnosti ona nije mogla stvoriti jasan stav o njima. Naime, mjesecima nakon Oktobarske revolucije činilo se neizvjesnim kakav će biti konačan ishod i reprekusije događaja u Rusiji, bilo je jasno samo kako se radi o dagađajima o svjetskog značenja. Stoga su socijaldemokrati Hrvatske i Slavonije još dugo nakon studenog 1917. godine oprezno pristupali pitanju Sovjetske Rusije ne želeći se jasno politički odrediti prema očito iznimno važnom, ali svejedno slabo poznatom i neizvjesnom događaju. Dakle, desna frakcija SDSHS u ovom razdoblju diferenciranja dviju socijalističkih struja nema jasan odnos prema samoj Oktobarskoj revoluciji. Međutim, tu nesigurnost i taj oprez socijaldemokrati uglavnom nisu imali prilikom razmatranja većine tekovina Oktobra.


[i] Miroslav Krleža, Izlet u Rusiju 1925 (Zagreb: Matica hrvatska, 2005.), str. 77.

[ii] Branko Petranović, Istorija Jugoslavije 1918-1978. (Beograd: Nolit, 1980), 57.

[iii] Petranović, Istorija Jugoslavije 1918-1978., 57.; Ferdo čulinović, Odjeci Oktobra u jugoslavenskim krajevima (Zagreb: Izdavačko poduzeće „27. srpanj“, 1957), 108.

[iv] Ivo Banac, „I Karlo je o’šo u komite: Nemiri u sjevernoj Hrvatskoj u jesen 1918.“, u Časopis za suvremenu povijest, vol. 24. br. 3., 23-43. (Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 1992) , 39.

[v] Vitomir Korać, Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji: Od prvih početaka do ukidanja ovih pokrajina 1922. godine: Knjiga prva (Zagreb: Radnička komora za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu, 1928), 241.

[vi] Korać, Povijest radničkog pokreta u Hrvatskoj i Slavoniji, 245-246.

[vii] Novo društvo, svezak 1., knjiga 1. (Zagreb: 1918.), 2.

[viii] Ibidem.

[ix] Ibidem.

[x] Đuro Cvijić, „Socijalna demokracija i nacijonalni problem,“ u Novo društvo, svezak 2., knjiga 1. (Zagreb: 1918.), 38.

[xi] Vjerojatno se radi o Zofki Kveder i Juraju Demetroviću, u ovo vrijeme bračnom paru koji će se nešto kasnije, po njenom osnivanu, prikloniti Demokratskoj stranci.

[xii] Miroslav Krleža, Dnevnik: 1914-1917: Davni dani (Sarajevo: Oslobođenje, 1977.), 323.


Karlo Držaić


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close