TEKST

Pirati Zlatnog doba kao primjer otpora imperijalizmu (II. dio)

Piratstvo Zlatnog doba bilo je pobuna protiv ove kapitalističke eksploatacije na moru, protiv katastrofalnih uvjeta na vojnim i trgovačkim brodovima. Kapetani brodova imali su gotovo diktatorske moći; brod je bio jedno od najranijih totalitarnih radnih okruženja. Mornari bi se obično pridružili piratskim brodovima nakon što su radili na trgovačkim i vojnim brodovima, gdje su trpjeli brutalnu disciplinu, batine, lošu hranu, niske plaće, bolesti. Budući da su kapetani trgovačkih brodova bili primorani usklađivati interese posade s interesima odsutnih vlasnika brodova, kapetanima je bilo zakonski dopušteno da primjenjuju brutalna disciplinska sredstva (fizičko kažnjavanje) kako bi mornare držali pod kontrolom. Svaki je brod bio “malo kraljevstvo” čiji je kapetan imao apsolutnu vlast koju je često zloupotrebljavao. Neki su pirati prethodno služili u mornarici gdje uvjeti na brodu nisu bili mnogo bolji.

Izvor: pexels.com

Trgovačka mornarica na neki je način analogna plantažnom ropstvu, a obje su bile središnje institucije kolonijalizma. Nadzornici na brodovima, kao i na plantažama, primjenjivali su fizičke kazne. Robovlasnici i kapetani, ne podliježući konvencionalnim provjerama i ograničenjima, imali su gotovo diktatorsku moć nad svojim podanicima. Autoritet je bio apsolutan u obje situacije. Mornari su, slično robovima, bili članovi prezrene klase, često dehumanizirani i predstavljani kao ‘Drugi’ od strane struktura moći.

Zlatno doba piratstva (od 1716. do 1726.) nastupilo je tijekom merkantilističke faze kapitalizma kada su države u razvoju posjedovale ili pod licencom držale kolonijalne kompanije (poput Nizozemske istočnoindijske kompanije, Engleske istočnoindijske kompanije i Francuske indijske kompanije) s trgovačkim pravima u novim teritorijima. Merkantilizam je bio jedan od glavnih uslova koji je pridonio nastanku piratstva, dislocirajući pomorske radnike iz luka koje su poznavali i držeći manje trgovce izvan brodskog poslovanja. U razdoblju od 1716. do 1726. oko 5000 gusara bilo je uključeno u pljačku plovila svih nacija, ometanje tokova trgovačkog kapitala i u stvaranju alternativne, radikalno demokratske organizacije procesa pomorskog rada.

Ruta između Kariba i Indijskog oceana preko Zapadne Afrike i Madagskara nazvana je ‘piratskom rundom’. Mornari su postajali pirati ili pobunom na brodu ili, u velikoj većini slučajeva, pri preuzimanju brodova od strane pirata;. Pirati su uglavnom potjecali iz najnižih društvenih klasa.

Piratske kulture mogu se opisati kao organizacije društvenih bandita, u hobsbawmskom smislu, koji postaju narodni heroji kada kontradikcije i nejednakosti ugrađene u političku ekonomiju dođu do točke preloma. Piratstvo ima redistribucijski potencijal i opravdanje. Hobsbawm opisuje prijelaz iz seljačkih gospodarstava u kapitalizam kao proizvodnju ‘pobjednika i gubitnika’; u pograničnim zonama bezakonja s kraja sedamnaestog stoljeća, gubitnici su često postajali banditi kako bi preživjeli. Hobsbawm je definirao društveni banditizam kao ‘endemski seljački prosvjed protiv ugnjetavanja i siromaštva: vapaj za osvetom bogatima i ugnjetačima’. Pirati se u svakom pogledu poklapaju s Hobsbawmovom formulacijom, osim što nisu bili seljaci. Posebno je važan bio njihov ‘vapaj za osvetom’, pri čemu im je glavna meta bio trgovački kapetan.

Linebaugh i Rediker koriste izraz ‘hidrarhija’ kako bi opisali društveni poredak na piratskim brodovima, čija su pravila bila izbor časnika, ograničenja ovlasti kapetana i više ili manje jednaka podjela plijena. Hidrarhija je bila najozbiljniji izazov razvoju kapitalizma u toj eri. Hidrarhija je prkosila vladajućem poretku i bila konstruirana izvan i kontra društvenog mainstreama i daleko od diktata merkantilne i carske vlasti. Ispitujući piratske običaje, možemo dešifrirati zajedničku kulturu, svijest, ideologiju, zajednicu. Piratski brod bio je ‘svijet okrenut naopačke’, plutajuća demokracija izvan kontrole nacionalne države. Kako bi spriječili zlouporabu vlasti i svjesno izbjegli davanje prevelike moći u ruke jednog čovjeka, pirati su osim kapetana birali i druge časnike, poput intendanta / quartermastera, čijem bi se autoritetu kapetan priklanjao u većini situacija. Intendant je bio ovlašten dodjeljivati namirnice, birati i dijeliti plijen, rješavati sukobe članova posade i držati disciplinu. Najvišu vlast na piratskom brodu imalo je zajedničko vijeće koje je uključivalo svakog pojedinog člana posade. Pirati su mogli smijeniti i kapetana i intendanta ako bi prekoračili svoja ovlaštenja. Možebitna zlouporaba moći od strane kapetana bilo je ograničena ovim sustavom ‘checks and balances’. Da bi održali suradnju, umanjili sukobe, stvorili red i zakon, kao i ograničili ovlaštenja intendanta i kapetana, pirati su se koristili pisanim demokratskim ustavima, koji su nastali iz kodeksa bukanira, bili osmišljeni na početku plovidbe i na koje bi pristala cijela posada. Putem tih pisanih ugovora ili članaka posade su dijelile ovlaštenja, resurse i nametale disciplinu. Kapetan ne bi dobivao ništa više hrane od ostatka posade; imao bi neograničeni autoritet u vrijeme bitke, ali u svim ostalim pitanjima, brodom je upravljala većina. Despotski kapetani povremeno bi bili pogubljeni.

Pirati su također imali vlastiti sustav socijalnog osiguranja ili shemu naknade štete – određeni iznos plijena bio bi alociran u zajednički fond kako bi se osigurali muškarci koji su pretrpjeli trajne ozljede. Distribuirali su pravdu, uključujući i osvetu protiv trgovačkih kapetana koji su tiranizirali posadu. Sljedeće odredište bilo bi odlučeno glasanjem cijele posade. Pirati su dosljedno iskazivali lojalnost i solidarnost; različite posade često su udruživale snage na moru i u lukama, i rijetko su se tukle, krale ili varale jedna drugu.

David Graeber primjećuje da je moguće, iako nije dokazano, da su demokratske prakse razvijene na piratskim brodovima imale (možda neizravni) utjecaj na evoluciju demokratskih ustava u sjevernoatlantskom svijetu šezdeset ili sedamdeset godina kasnije.

Rediker tvrdi da su gusari Zlatnog doba imali političku svijest – samosvjesno su izgradili vlastiti autonomni, egalitarni, demokratski društveni poredak. Kuhn to osporava, tvrdeći da gusari nisu imali društvene ideale koji bi se protezali izvan zajednice ‘braće’ lojalne jedni drugima. Oni su bili nedjelotvorni u pogledu uspostavljanja dugotrajnog alternativnog društvenog poretka. Nedostajalo je ideologije, organizacije, klasne svijesti, šire političke perspektive. Rediker sam priznaje neke nedostatke u njihovoj društvenoj organizaciji zbog kojih nisu mogli dulje trajati: bili su disperzirani, krhki i ranjivi, nisu ništa proizvodili i ekonomski su parazitirali na trgovačkom sustavu

Američka kulturna povjesničarka Erin Mackie postavlja pitanje mogu li se gusari smatrati subkulturom ili kontrakulturom. Imali su društvenopolitičku autonomiju i koherentnost povezanu s kontrakulturom, ali možda ne i uzvišene društvene i političke ciljeve. ‘Njihovo djelovanje može se činiti predpolitičkim … pa je potrebna racionalizirana organizacija i usmjeravanje kako bi se mogli karakterizirati kao smisleni u bilo kojem potpuno političko-povijesnom smislu’ .

Kuhn tvrdi da su pirati bili uključeni u nietzscheansku ‘transvaluaciju vrijednosti’-stvaranje novog, samoodređenog morala i odbacivanje i prkošenje autoritetima koje su ih učili štovati. Kultura pirata bila je prosta i svetogrdna, otuđena od većine aspekata europskog društva. Pirati su bili onoliko udaljeni od tradicionalne vlasti koliko je to bilo moguće početkom osamnaestog stoljeća. Izvan crkve, obitelji i države provodili su eksperiment radikalne demokracije.

Neki povjesničari su oprezni da ne predstave piratsku kulturu u pretjerano romantičnom svjetlu. Američki antropolog Joe Bonni napominje da Redikerovi vlastiti materijali otkrivaju brojne slučajeve natjecanja i nasilne sukobe između pirata, kako na brodovima, tako i između različitih gusarskih posada. Zlatno doba nije bila socijalistička utopija.

Američki povjesničar Paul A. Gilje primjećuje da pravičan sustav dijeljenja plijena nije bio jedinstven samo za gusare; bio je karakterističan i za ribare. I gusari i ribari u biti su bili fokusirani na stjecanje novca, a gusari se teško mogu predstaviti kao antikapitalisti. Gilje također spominje da su neki piratski kapetani, poput Crnobradog, bili brutalni, autoritarni seksualni izrabljivači.

Britanski povjesničar David Cordingly je još manje naklonjen piratima u svojim analizama. Po njegovom mišljenju, to su bili okrutni, primitivni ljudi čiji su kapetani često bili opaki sadisti i čiji su napadi bili praćeni ekstremnim nasiljem.

U kojoj su mjeri piratski brodovi bili multikulturalni? Rediker tvrdi potvrdno te da su Afrikanci bili istaknuti među gusarima. Kuhn to dovodi u pitanje – anglo-američki mornari su dominirali, bukaniri su držali indijske robove, neki piratski brodovi držali su Afrikance koji su radili u robovskim uvjetima, neki su se bavili trgovinom robljem … ali piratski se brod ipak mogao smatrati ‘mjestom za emancipaciju crnaca u svijetu bijelaca 18. stoljeća’. Neke piratske posade nadišle su nacionalna rivalstva – posadu španjolskog pirata Augustina Blanca činili su Englezi, Škoti, Španjolci, Portugalci, mulati i Afrikanci. ‘Crnci i molati’ bili su prisutni na gotovo svakom piratskom brodu, a samo su ih rijetko trgovci i kapetani nazivali robovima. Godine 1710. 60 od 100 članova posade Crnobradog bili su crnci. Najmanje dvije posade bile su potpuno crne, s izuzetkom jednog bijelca na brodu.

Njemački povjesničar Arne Bialuschewski tvrdi da su pirati tretirali robove kao bezvrijedan teret i da su zlostavljali ili ubili mnoge crnce. Neke piratske posade prodavale su Afrikance kao robove, neke su ih držale na brodu u uvjetima sličnim robovima. Tvrdi da je malo vjerojatno da su pirati ikada tretirali Afrikance kao jednake.

Kao odgovor na ovakve argumente, američki povjesničar Ken Kinkor tvrdi da činjenica da nijedna poznata posada nikada nije zabranila svojim crnim članovima nošenje vatrenog oružja dokazuje suprotno. On spominje prigodu kada su naoružani crni pirati s uspjehom poveli pobunu protiv tiranije bijelog piratskog kapetana. Zaključuje da niti jedan poznati piratski ustav ne pravi razliku između različitih rasa; crnci su na piratskim brodovima bili tretirani kao jednaki.

Kako objasniti kraj pirata? Kako su merkantilni kapitalizam i ‘slobodnije’ tržište postali dominantni oblik akumulacije, piratstvo je sve više postajalo odvraćajući faktor za razvoj svjetske trgovine. Hidrarhija je napadnuta zbog opasnosti koju je predstavljala za trgovinu afričkim robljem. Pobune pomoraca potresle su trgovinu robljem između 1716. i 1726. 1722. godine izdan je zakon za suzbijanje piratstva. Hidrarhija odozdo bila je neprijatelj hidrarhije odozgo – potonju su koristili kapitalisti i državne vlasti koji su nastojali slomiti piratstvo, zbog prijetnje koju je piratstvo sve više predstavljalo trgovini robljem i ‘uređenom atlantskom sustavu kapitalizma’. Pirati su morali biti istrijebljeni da bi nova trgovina robljem procvjetala – jer su joj prekidali rute, krali teret i dizali cijene cjelokupnih pothvata. Piratstvo Zlatnog doba bilo je vjerojatno najveća prijetnja međunarodnoj pomorskoj trgovini. Godine između 1722. i 1726. bile su razdoblje istrebljivanja gusara od strane trgovaca i državnih dužnosnika . Trgovci su se bunili zbog gubitaka i zahtijevali od parlamenta da poduzme mjere kako bi zaštitio njihovu trgovinu i carstvo u cjelini, a sve su to pirati ugrozili. Može se reći da su pirati vodili rat protiv samog kapitalizma.

Naslijeđe pirata danas se može vidjeti u radikalnim kulturama. Piratski brod može se promatrati kao proto-TAZ (privremena autonomna zona) (Hakim Bey), čiji suvremeni primjeri uključuju internetske file-sharing zajednice, besplatne festivale, skvotove i društvene centre – svi su oni, poput pirata, isklesati autonomne prostore izvan dometa države, makar na trenutak.

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close