TEKST

Impresije o Švedskoj I.


U tjednu u kojem se svakodnevno javljaju vijesti o pokušajima sastavljanja vlade, naša suradnica, Dora Pavković, nakon putovanja Švedskom piše o političkoj situciji i svojim impresijama o ovoj skandinavskoj zemlji.

Konferencija Središnje organizacije Radnika, najveće švedske anarhističke organizacije

Kako sam se prošli tjedan vratila s putovanja Švedskom, odlučila sam na papir staviti neka opažanja o ovoj Skandinavskoj zemlji. Većina teksta inspirirana je razgovorom o političkoj situaciji u zemlji kojeg sam vodila s J.-om, starim drugom iz švedskih anarhističkih krugova s kojim sam se našla prvi nakon 12 godina. J. je izuzetno elokventan i informiran i servirao mi je svojevrsni crash course o švedskoj politici. Iako tekst nisam zamislila kao putopis, spomenut ću i neka mjesta koja je vrijedno obići te generalne impresije iz zemlje.

Prva stvar koju sam pitala J.-a bila je da mi pojasni situaciju u vezi s ozloglašenom desničarskom strankom Švedskih demokrata. J. kaže da je upitno jesu li pravi pravcati nacisti ili desni populisti. U devedesetima su bili pravi nacisti. Sadašnji vođa stranke, Jimmie Åkesson, koji kultivira ‘čisti’, ‘denacificirani’ imidž, je još tada, dok su bili posvemašnji ekstremisti, bio član omladinskog krila. U intervjuima, Åkesson je tvrdio da se pridružio SD-u nakon što su mnogi izvorni i radikalniji članovi napustili stranku.

Stranka definitivno ima korijene u švedskom fašizmu i bijelom nacionalizmu, ali se počela distancirati od svoje prošlosti tijekom kasnih devedesetih. Pod vodstvom Jimmieja Åkessona, SD je prošao proces reforme protjeravši tvrdolinijaše i moderirajući svoju platformu. Danas švedski demokrati službeno odbacuju i fašizam i nacizam.

Stranka je dobila veliku potporu na švedskim izborima 2018., kada je skupila 17,5% glasova i osigurala 62 mjesta u parlamentu, postavši treća najveća stranka u Švedskoj. Švedski demokrati dugo su ostali izolirani u Riksdagu jer su druge stranke odbijale suradnju s njima.  Međutim, u ožujku 2019., demokršćanska čelnica Ebba Busch objavila je da je njezina stranka spremna započeti pregovore sa Švedskim demokratima u Riksdagu. SD je od 2018. formirao vladajuće koalicije u općinskim vijećima s konzervativcima i kršćanskim demokratima i ima za cilj uspostaviti nacionalnu koaliciju s M (konzervativcima/moderatima) i KD nakon izbora 2022. godine.

Švedski demokrati opisuju sami sebe kao pristaše švedske države blagostanja, radničkih prava i javnog sektora, ali tvrde da bi beneficije trebale biti ograničene na švedske državljane i osobe sa stalnim boravištem.

SD je učinkovito konstruirao narativ koji povezuje porast broja imigranata, pretežno muslimana, s percepcijom porasta nasilnih zločina i percipiranom opterećenošću slavnog švedskog sustava socijalne skrbi. Šveđane koji su nezadovoljni odgovorom “establišmenta” na ova pitanja,  privlači populistički refren Švedskih demokrata: “Mi govorimo ono što vi mislite.”

Švedski demokrati ne vjeruju da problemi kriminala ili integracije prvenstveno proizlaze iz neuspjeha socioekonomske politike ili birokracije; oni okrivljuju kulturu, kako muslimanskih imigranata, tako i političku korektnost. Švedski demokrati i njihova snažna mreža “alternativnih medija” nude narative koji „objašnjavaju“ ove fenomene, bez obzira na to jesu li tvrdnje neprovjerene ili lažne. Međutim, kada ih optužuju za rasizam, Švedski demokrati fokusiraju se na populističku retoriku da su oni obični ljudi iz radničke klase koji pokušavaju skrenuti pozornost na socioekonomske i sociokulturne izazove koje predstavlja priljev nezapadnih izbjeglica, za koje tvrde da se tradicionalne političke stranke ne bave izravno.

Postoji ponosna nacionalna priča o “švedskoj izuzetnosti” za dobrodošlicu izbjeglicama i pružanje azila. Mada su Šveđani čuvali svoju etničku homogenost prije 1930-ih, do Drugog svjetskog rata Švedska je počela prihvaćati norveške, židovske, danske i estonske imigrante. U narednim desetljećima dočekali su Irance nakon Islamske revolucije, Čileance koji su bježali od Pinocheta i ratne izbjeglice iz bivše Jugoslavije. Ponosili su se reputacijom svoje zemlje kao sigurnog utočišta. Kako su se druge europske zemlje 1990-ih i 2000-ih okretale strožim useljeničkim politikama, Švedska se otvorila.  Uz neke iznimke, političari i s ljevice i s desnice podržavali su velikodušnu politiku pružanja azila i stope useljavanja znatno iznad minimalnih standarda EU-a.

Sve se to promijenilo s izbjegličkom krizom 2015., koja je označila “kraj švedske izuzetnosti”, kada su političke stranke promijenile svoju retoriku i politiku kao reakciju na strah od “kolapsa sustava” zbog masivnog priljeva migranata. Do studenog 2015. čak je i socijaldemokratski premijer Stefan Löfven počeo govoriti kako Švedska „jednostavno ne može više učiniti“.U to vrijeme, međutim, Švedski demokrati su već iskoristili priliku da se pozicioniraju kao jedina “autentična” stranka koja poziva na suzbijanje imigracije ne tek odnedavno, već desetljećima.

Konzervativci – ili službeno Moderati – su ekonomski liberali, zagovaratelji slobodnog tržišta, deregularizacije, smanjenja poreza. Tradicionalno su vodeća oporbena stranka socijaldemokratskoj stranci. Konzervativci navode da je njihova ideologija mješavina liberalizma i konzervativizma, te odgovara onome što se naziva liberalnim konzervativizmom. Dolaskom Anne Kinberg Batre na čelo stranke, modificirali su svoju poziciju u političkom spektru i vratili se prema političkoj desnici. Stranka je odustala od svog ranije liberalnog stava o imigraciji. Za vrijeme europske migrantske krize, Švedska je primila proporcionalno najveći broj imigranata s obzirom na broj stanovnika. Neobično, konzervativci  su bili ti koji su 2014. „otvorili vrata“ zemlje migrantima i pozvali stanovništvo na otvorenost i toleranciju. U međuvremenu su, očekivano, potpuno promijenili ploču i danas su „tough on migration“.

Socijaldemokrati (SAP) su trenutno na vlasti (pod premijerom Stefanom Löfvenom) i što se tiče migrantske politike prilično su strogi (ali ne kao njihovi kolege u Danskoj). Bili su dominantna stranka u Švedskoj od 1933. do 1977., što je najduže razdoblje dominacije bilo koje zapadnoeuropske političke stranke. Od sredine 1930-ih do 1980-ih Socijaldemokratska stranka osvajala je više od 40% glasova. Od 1932. do 1976. SAP je kontinuirano bio u vladi. Švedska socijaldemokratska ideologija djelomično je izdanak snažne i dobro organizirane emancipirane radničke klase i radničkih pokreta iz 1880-ih i 1890-ih i vjerskih folkrörelsera (narodnih pokreta), kroz koje su seljačke i radničke organizacije rano prodrle u državne strukture. Socijaldemokratska stranka općenito je priznata kao glavni arhitekt progresivnog oporezivanja, fair tradea, niske nezaposlenosti i švedske države blagostanja razvijene u godinama nakon Drugoga svjetskog rata. U 21. stoljeću, mnogi aspekti socijaldemokratske države blagostanja nastavili su funkcionirati na visokoj razini, u velikoj mjeri zahvaljujući visokoj stopi sindikalnog udruživanja u Švedskoj, neovisnosti sindikata u određivanju plaća i kompetenciji feminizirane radne snage u javnom sektoru kao i širokoj javnoj potpori. Socijaldemokrati su pokrenuli studije o učincima neoliberalnih promjena i slika koja je proizašla iz tih nalaza omogućila je stranci smanjenje mnogih poreznih rashoda, blago povećanje poreza na one s visokim primanjima i značajno smanjenje poreza na hranu.

Na općim izborima u Švedskoj 2018. udio glasova za socijaldemokrate pao je na 28,3 posto, što je najniža razina potpore od 1911. Ipak, u siječnju 2019. formirana je koalicijska vlada Socijaldemokrata i Zelene stranke. Oslanjajući se na podršku Stranke centra i liberala, jedna je od najslabijih vlada u švedskoj povijesti.

Švedska socijaldemokracija ima i svoju mračnu stranu. Više od 40 godina mlade društveno marginalizirane žene iz radničke klase u Švedskoj suočavale su se s opasnošću od prisilne sterilizacije. To je provedeno prema zakonima kojima je cilj bio ‘pročišćavanje’ švedske rase, sprječavanje reprodukcije mentalno oboljelih i suzbijanje društvenih aktivnosti klasificiranih kao devijantnih. Posljednja sterilizacija izvršena je 1975. godine. Između 1934. i 1976., kada je Zakon o sterilizaciji konačno ukinut, sterilizirano je 62.000 ljudi, od čega 90 posto žena. 15-godišnji tinejdžeri sterilizirani su zbog “zločina” poput odlaska u plesne dvorane. Jedna žena je 1960. sterilizirana zbog toga što je bila u motociklističkoj bandi. Siročad je sterilizirana kao uvjet puštanja iz domova za djecu. Drugi su odabrani na temelju tračeva iz susjedstva i osobnih zamjerki. Neki su bili na meti zbog “niske inteligencije”, jer su bili mješovite rase, Romi, ili zbog fizičkih nedostataka. Ovaj dugo zataškavani problem poprimio je razmjere nacionalnog skandala, iako su se slična otkrića pojavila u drugim zemljama uključujući susjednu Norvešku, Austriju, Dansku, Finsku, Belgiju i Sjedinjene Države. Međutim, po glavi stanovnika samo je nacistička Njemačka sterilizirala više ljudi od Švedske. Kako bi se takav program mogao održati u zemlji koja je u poslijeratno doba bila poznata po prosvijećenoj, progresivnoj socijalnoj politici? Da mi J. nije ukazao na sterilizaciju kao strašnu mrlju na prošlosti socijaldemokrata, teško da bih ikad povjerovala da je ovako nešto bilo moguće relativno donedavno u zemlji koju sam uvijek smatrala bastionom humanizma i progresivnosti…

Stranka zelenih je od 3. listopada 2014. dio vlade koju vode socijaldemokrati. To im je prvi put u povijesti da su ušli u vladu. Popularnost im je zadnjih godina jako pala, na izborima 2018. Zeleni su dobili 4,4% glasova i 16 zastupničkih mjesta, čime je ta stranka najmanja u Riksdagu. Unatoč tome, uspjeli su zadržati svoje mjesto u vladi.

Stranku Zelenih pogodio je politički skandal u travnju 2016., kada su se pojavile fotografije na kojima je ministar Mehmet Kaplan nazočio večeri zajedno s vodećim članovima turske desničarske ekstremističke skupine Sivi vukovi. Zvijezda Zelene stranke u usponu, Yasri Khan, odbio se rukovati sa ženskom TV reporterkom. Njega su kritizirali članovi unutar stranke, nakon čega je povukao svoju kandidaturu za izvršni odbor Stranke. Glasnogovornici Zelenih tvrdili su da nema dokaza da islamisti utječu na stranačku politiku, ali su naglasili da je stranci potrebno “resetiranje” s većim fokusom na pitanja okoliša.

Često se smatra da se stranka zbog suradnje sa Socijaldemokratskom strankom nalazi lijevo na političkom spektru.  U nekoliko općina, međutim, Zeleni surađuju s liberalnim i konzervativnim strankama, a stranka se ne definira ni kao lijeva, ni kao desna, nego, na neki način, „beyond politics“.

Tu je i Stranka centra, koja je, barem nominalno, fokusirana  na ekonomiju slobodnog tržišta, zaštitu okoliša, ravnopravnost spolova i decentralizaciju državne vlasti.  J. tvrdi da je ideologija stranke neka vrsta desničarskog libertarijanskog ekstremizma. Dokaz – liderica stranke, Annie Lööf, je velika obožavateljica Ayn Rand. Pametnom dosta!

Feministice i Crveni su najveće stranke van parlamenta. Prava nacistička stranka, Alternativa za Švedsku (modelirana prema Alternativi za Njemačku) je poprilično minorna i nije dobila više od 30 000 glasova na zadnjim izborima. J. tvrdi da u Švedskoj nacizam ne prolazi i ne misli da su većina glasača Švedskih demokrata neo-nacisti.


Dora Pavković


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close