TEKST

Pobuna seljaka — Prosvjed Ekološkog ustanka ispred RTS-a u Beogradu


„Kada mi pokleknemo, neće vam biti piletine u Lidlu za dvesta dinara, neće vam biti vekna hleba pedeset dinara. Ako padne Jadar, shvatite da je pao Beograd, da je pao Niš“ grmjela je Ljiljana Bralović iz Pranjana na „Ekološkom ustanku“, održanom u subotu, 6.11., u Beogradu.


Prosvjed je okupio ekološke aktiviste, točnije rečeno seljanke i seljake iz različitih dijelova Srbije, koji su doputovali u Beograd kako bi po zimi i kiši od Radio-televizije Srbije (RTS) zatražili prestanak emitiranja televizijske reklame koja promovira projekt „Jadar“ koji u Srbiji, uz podršku Vlade, provodi australska multinacionalna kompanija Rio Tinto.

A reklama kaže: „Zelene tehnologije, električni automobili, čist vazduh, sve to zavisi od jednog od najznačajnijih ležišta litijuma na svetu, upravo ovde u Jadru – Srbiji“. Prosvjednici smatraju da reklama obmanjuje narod sugerirajući da budućnost svijeta ovisi o ležištu jadarita u Srbiji te potpuno zanemarujući pretpostavljene štetne posljedice po okoliš i lokalno stanovništvo, a time za eko-sustav Zapadne Srbije kao i za riječne tokove i opskrbu hranom drugih dijelova zemlje. Ironično ili ne, litij se smatra neophodnim za našu zelenu budućnost s niskom emisijom ugljičnog-dioksida i reklama cilja upravo na to: ulog koji građani i građanke Srbije imaju u „zelenom“ opstanku čovječanstva.


Kako je sve počelo?

Australska multinacionalna kompanija Rio Tinto 2004. je godine, istražujući područje Zapadne Srbije, pronašla novu rudu, kombinaciju litija i bora, koju je Međunarodna mineraloška udruga 2006. prepoznala kao novi mineral po imenu „jadarit“. Ruda je dobila ime po dolini rijeke Jadar u kojoj je otkrivena, kod Loznice, na 120 kilometara od Beograda, a u čijoj su blizini i planina Cer i rijeka Drina (odatle i jedan od slogana prosvjeda „Marš sa Drine“). Litij je važan za proizvodnju baterija za mobitele, prijenosna računala, električne automobile i ostalu robu široku potrošnje. Projekt „Jadar” predviđa izgradnju rudnika i tvornice za preradu rude iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već najavio da „neće dozvoliti nikakvo bušenje dok ne naprave najveću fabriku baterija za električne automobile, da se ovde prave baterije”.

Službena politika govori o koristima za državni proračun, investiciji koja se broji u milijardama, novim radnim mjestima koja se broje u hiljadama. Ipak, povjerenja u ovakav rasplet događaja je sve manje, jer je zagađenje sve veće, a radnika u “rudarskim operama” sve manje. Poneke od tih nedavnih velikih investicija već su zatvorile svoja vrata, otpustile radnike i otišle u neka – za kapital – isplativija mjesta.

Treba spomenuti i neslavan medijski track record Rio Tinta, onaj koji govori o uništavanju okoliša i kršenju ljudskih i radničkih prava, a najpoznatiji slučajevi odnose se na građanski rat za nezavisnost otoka Bougainville na Papua Novoj Gvineji, te na uništavanje dva aboridžinska svetišta u Zapadnoj Australiji. Unatoč tome, Srbija je već potpisala Memorandum o razumijevanju koji pretpostavlja formiranje zajedničkih radnih grupa između Vlade i Rio Tinta kako bi se omogućio učinkovitiji razvoj projekta, kroz studijsku fazu i dobivanje dozvola. Ipak, odredbe tog Memoranduma još su uvijek nepoznate javnosti, iako se državne dozvole već izdaju, seljaci raseljavaju, a zemlja uvelike otkupljuje.

Međutim, stvari se ne razvijaju onako kako bi to Država ili Rio Tinto htjeli. Ekološke organizacije, profesori, akademici, ljevica i desnica „ujedinili“ su se protiv Rio Tinta koji je već mjesecima vruća tema u srbijanskim medijima. Traže se odgovori o utjecaju projekta na kvalitetu vode i tla, obzirom da se uglavnom radi o područjima na kojima se još uvijek obrađuje zemlja i proizvodi hrana.


Svi smo mi Džo bagerista

Subotnji prosvjed bio je samo jedan u nizu Ekoloških ustanaka, od kojih je prvi održan u aprilu, drugi u septembru ove godine u Beogradu, zajedno s nizom manjih po različitim dijelovima Srbije. I na ovom prosvjedu se vidjelo da su lokalne eko scene dobro povezane i da već niz godina zajedno rade na problemima koji se – iako specifični za lokalne sredine – zapravo zajednički. Gotovo uvijek se radi o investitorima kojima država putem izdašnih subvencija i prilagođavanja zakonodavstva (energetskog ili pak prostornog) omogućava eksploataciju prirodnih resursa na području Republike Srbije. Najveću mobilizaciju je izazvala izgradnja mini hidroelektrana (MHE) na planinskim rijekama, a neslavno odzvanjaju i imena Zrenjanina, Majdanpeka i Bora u kojima stare industrije i strani kapital zagađuju životni okoliš uz gotovo poslovično kršenje radničkih prava. Javnost je već donekle upoznata s ovim problemima – zahvaljujući radu aktivista/ca i istraživačkih novinara/ki – pa nije ni čudo da „Ekološki ustanak“ dobiva sve veći momentum. Rio Tinto je samo nastavak iste investicijske i anti-radničke matrice, a prosvjedi protiv projekta „Jadar“ nastavak već postojećeg organiziranja na terenu.

Na subotnjem prosvjedu ispred RTS-a u Beogradu govorilo je „nekoliko najhrabrijih ljudi na lokalu“, aktivistice i aktivisti brojnih lokalnih inicijativa poput „Ne damo Jadar“, „Eko brigade Jagodina“, „Neko brine za Levač“, „Lokalni front Valjevo“ i mnogi drugi. Na prosvjedu je istaknuto nezadovoljstvo javnim servisom: „Jadar i Korenica su se izlili ali toga nema na javnom servisu. Dajte i nama prostora da i mi pokažemo našu muku“, rekao je jedan od seoskih aktivista. Također je istaknuto kako država „raznoraznim projektima radi na uništavanju sela i seljaka“ te jasno napravljena poveznica između opstanka sela i drugih, urbanih dijelova Srbije: „A tko vas hrani i tko vas brani, dragi moji Beograđani? Još ovu zemlju drži srpski seljak“ rekla je Ljiljana, citirana na početku ovog teksta.

Na prosvjedu je govorila i dramska umjetnica Svetlana Bojković koje se oni malo stariji iz takozvanog regiona, primarno sjećaju po ulozi Emilije Popadić u kultnoj jugoslavenskoj seriji Bolji život („Ja hoću život, bolji život“ pjevao je Dado Topić u naslovnoj numeri serije). Za MAZ.hr komentirala je svoje sudjelovanje na prosvjedu kao i mogućnost „Ekološkog ustanka“ da utječe na širu sliku društvenih (ne)prilika Srbije: „Ovo mora da ima mogućnosti da promeni širu sliku u Srbiji. Na onom velikom protestu u septembru „Ustanak za opstanak“ – došli su ljudi iz kraja, vidite da sada dolaze ljudi iz Srbije, ne iz Beograda, ljudi koji su jednostavno ugroženi, i normalno je da se bune. To je važna stvar, nije nikakav luksuz, to je nešto na osnovu čega postojimo, i ako se to uništi – mi odumiremo, nas će to satrati, ako nemamo čist vazduh i plodnu zemlju.“

Svetlana Ceca Bojković


Svojevrsni lider prosvjeda, ujedno i voditelj „Udruženja Odbranimo reke Stare Planine“ i jedan od osnivača „Ekološkog ustanka“, Aleksandar Jovanović Ćuta nam je na pitanje o sljedećim koracima rekao: “Po cijeloj Srbiji kreće ekološki zemljotres jer Srbija je jedna ekološka tempirana bomba gdje su ljudi u poziciji da se odluče: ili će da ostanu da žive na svojoj zemlji, pored svoje vode i da je brane ili će da se desi ovo što su nameračili državni vrh i kompanije poput Rio Tinta – a to je da ih teraju sa njihove zemlje i da im zemlju natapaju sumpornom kiselinom, a da sebi guraju milijarde u džepove. Struka je rekla svoje, zakon je rekao svoje, na redu je brate motika. Mi smo tu da mobilišemo ljude i neka bude siguran svatko, bude li krenula mehanizacija Rio Tinta gore prema Nedeljicama, raspisat ćemo opštu mobilizaciju i to ćemo braniti fizički.“

Osim „opšte mobilizacije“ spominjale su se na prosvjedu i bageri i motike u rijetko viđenoj borbenosti iz koje je bilo jasno da ljude za ovu temu veže nešto posve konkretno, nešto o čemu ovisi njihov život, njihova svakodnevna proizvodnja ali i životi svih drugih koji, iako stotinjak kilometara daleko, koriste plodove njihova rada. Bilo je tu i one narodske religioznosti i misticizma, bilo je tu patriotizma pa i – moramo priznati – natruha srpskog nacionalizma („Pomagaj bog, braćo i sestre“, „Narode moj“). U političkoj konjukturi današnje Srbije, pravo pitanje je na koju stranu će ova priča krenuti – hoće li to biti pravac ulijevo ili pravac udesno? Iako su ljevičarske organizacije i inicijative aktivne u „Ekološkom ustanku“ od samih početaka, na proteste se, posve očekivano, kalemi i desnica koja gotovo da ima spremne parole, posebno ako će ih prepisivati od svojih prethodnika na novoj europskoj desnici.

Aleksandar Jovanović Čuta


Iako je projekat Rio Tinto u Srbiji već proglašen prevelikim da bi propao, ostaje također za vidjeti hoće li ova seljačka buna, odnosno mobilizacija onih kojih u Srbiji ima pedesetak posto, postati okidač za šire društvene promjene u Srbiji. Hoće li poslovično nevidljivi i jednako poslovično uništavani ekonomskim reformama uspjeti ono što nisu uspjeli radnici i sindikati? Kako će se osnivači i uključene organizacije odrediti prema drugim temeljnim pitanjima poput zdravstva, obrazovanja, reproduktivnih prava, migracija, kulture, ostaje za vidjeti – a prvi test je gotovo već tu – u vidu lokalnih izbora koji se u Srbiji održavaju sljedeće godine na koje su „ustanici“ već najavili izlazak.

„Svi ćemo biti Džo bagerista1, vidimo se na terenu“ zaključio je Čuta, a mi dodale: „Vidimo se“ u želji za još većim regionalnim povezivanjem i omasovljenjem našeg otpora i naših težnji.

1 Džo bagersita bio je ikona demonstracija 2000. godine kojima je srušen režim Slobodana Miloševića, a postao je poznat kada je 5. oktobra 2000. godine svojim bagerom krenuo na zgradu RTS-a

Lela Vujanić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close