TEKST

Impresije o Švedskoj II. — Egalitarizam kao sudbina


U tjednu u kojem se svakodnevno javljaju vijesti o pokušajima sastavljanja vlade, naša suradnica, Dora Pavković, nakon putovanja Švedskom piše o političkoj situciji i svojim impresijama o ovoj skandinavskoj zemlji.

Konferencija Središnje organizacije Radnika, najveće švedske anarhističke organizacije


Moj prijatelj Šveđanin J. kaže da oni koji tvrde da se Švedska pretvara u Ameriku i da se potpuno neoliberalizirala uvelike pretjeruju. Ljudi previše cijene socijaldemokraciju i njezina dostignuća da bi je se tek tako odrekli. Da netko doista krene rasturiti socijaldemokraciju i državu blagostanja, ljudi bi izašli na ulice i branili ju…. Naravno, to ne znači da nije bilo postupnih reformi usmjerenih ka privatizaciji i liberalizaciji.

Gang violence je jedan od najrazglašenijih suvremenih problema u Švedskoj. Kako J. objašnjava taj fenomen? Druga generacija migranata  je otuđena od društvenog mainstreama, marginalizirana. Žive u getima, etničkim enklavama, do prvog razreda osnovne škole slušaju i govore uglavnom samo svoje jezike, tako da su već na početku škole u zaostatku u odnosu na etničku švedsku djecu. Taj zaostatak teško je nadoknaditi. J. ne misli da je islam kao takav glavni problem, pa ni kultura, nego ta ekonomska marginalizacija na koju migranti reagiraju bijegom u svoje etnicitete i s njima povezane identitete.

Takvu analizu potkrepljuju studije, primjerice, ona iz 2013. Hallstena, Szulkina i Sarneckija koja pokazuje da je glavna razlika u smislu kriminalne aktivnosti između imigranata i drugih populacija posljedica socioekonomskih uvjeta, a ne kulture.

Putem “alternativnih medija” kontinuirano se dijele i preuveličavaju izvještaji o napadima od strane muslimana i ostalih migranata. Švedski demokrati drže velik dio ekosustava “alternativnih medija”, jednog od najsnažnijih u Europi, koji dijeli fake news i dezinformacije prvenstveno putem Twittera i Facebooka, često u zatvorenim grupama.

Švedska nema zakonom propisanu minimalnu plaću. No plaće se obično utvrđuju kolektivnim ugovorima između poslodavaca i sindikata. Oko 90% radnika u Švedskoj, uključujući i one koji nisu članovi sindikata, zaštićeno je kolektivnim ugovorima. Ti ugovori reguliraju plaće kao i radne uvjete.

Redovni radni tjedan u Švedskoj je oko 40 sati. No, stvarno radno vrijeme je kraće, jer ovih 40 sati uključuje godišnji odmor, bolovanje i da se ne zaboravi – vrlo bitnu „fiku“ – okupljanje ljudi na kavi, čaju, uz koji zalogaj / snack / pecivo.

Godišnji odmori regulirani su zakonom koji se zove semesterlagen, ali su također pod utjecajem kolektivnih ugovora i ugovora o radu. Semesterlagen vam daje pravo na 25 dana odmora godišnje.

Švedski radnici su sindikalno organizirani u visokom postotku i sindikati su tradicionalno snažni, iako je članstvo opalo od sredine devedesetih. Oko 69% svih zaposlenih danas pripada sindikatu. Ipak, ovo je veliki pad u odnosu na njih 90% devedesetih. Do velikog pada članstva došlo je 2007. godine, kada je vlada podigla članarine sindikatima i fondovima za nezaposlene.

Švedska se univerzalno smatra egalitarnim rajem. Ekonomski povjesničar Erik Bengtsson opovrgava uvjerenje da je ovaj švedski egalitarizam ukorijenjen u stoljetnoj tradiciji: “Švedska je ne tako davno prednjačila  u nejednakosti.”

U drugoj polovici 20. stoljeća, zemlja je postala poznata po svom ‘švedskom modelu’, svojevrsnom srednjem putu između socijalizma i kapitalizma, što je rezultiralo time da je Švedska postala ne samo jedna od najprosperitetnijih, već i jedna od politički, društveno i ekonomski najravnopravnijih nacija u svijetu.

Ova slika o Švedskoj kao raju egalitarizma je ostala. Švedska: to je zemlja rodne ravnopravnosti, besplatnih vrtića i beskonačnog roditeljskog dopusta, očeva koji guraju kolica, to je zemlja s “feminističkom vladom”, s besplatnim obrazovanjem i zdravstvenom skrbi, opsežnom mrežom socijalne zaštite, zemlja bez korupcije…

Ova slika još uvijek je u velikoj mjeri na snazi ​​iako je nejednakost u porastu već desetljećima. Od svih zemalja OECD-a,  nejednakost dohotka najbrže raste upravo u Švedskoj. Od ranih 1990-ih, švedska vlada više  nije fokusirana prvenstveno na egalitarne politike. Preraspodjela resursa brzo opada; porezi na nasljedstvo su u potpunosti ukinuti, porezi na kapital su smanjeni.

Švedski Gini koeficijent, statistička mjera koja izražava nejednakost kao broj između 0 (svi imaju isti prihod) i 100 (svi resursi idu jednoj osobi), porastao je s 21,2 na 32,2 između 1975. i 2017. Ova skandinavska država sada je rangirana 11. na ljestvici najegalitarnijih zemalja OECD-a, s lošijim rezultatima od, primjerice, Slovenije, Belgije i Austrije.

Ipak, u Švedskoj – i šire – ostaje opća pretpostavka da je egalitarizam na neki način bila “švedska sudbina”, stoljetna tradicija ukorijenjena u kulturi seljaka. Ekonomski povjesničar Erik Bengtsson, istraživač sa Sveučilišta u Lundu, potkopava sliku “vjekovne egalitarne tradicije” i “primordijalne jednakosti” u svojoj knjizi Världen’s jämlikaste land? (Najravnopravnija zemlja na svijetu?).

Temeljeći svoje istraživanje na prethodno neiskorištenim izvorima, uključujući arhivske dokumente o porezu na dohodak i kapital, u kombinaciji s komparativnim proučavanjem političke povijesti različitih europskih zemalja, Bengtsson zaključuje da do početka 20. stoljeća Švedska nije imala jedinstvenu poziciju o egalitarizmu. Upravo suprotno: Švedska je, zapravo, “predvodila u nejednakosti”.

Švedska je kaskala za mnogim europskim zemljama s uvođenjem općeg prava glasa. Sve do početka 20. stoljeća, pravo glasa u Švedskoj bilo je rezervirano za one s natprosječnim prihodima i kapitalom. Štoviše, što je veći vaš kapital, više glasova ste mogli dati, a time imali i veći utjecaj na politička pitanja.

Naravno, Švedska je u nekom trenutku izravnala te velike nejednakosti. No taj proces nipošto nije bio neizbježan niti seže nekoliko stoljeća u prošlost. Prema Bengtssonu, ovaj trend izjednačavanja pojavio se “kasno i brzo”. “Upravo zato što je sustav tako dugo bio isključiv, oni koji su bili izostavljeni uspjeli su formirati široku koaliciju za demokratizaciju.”

Ova koalicija protivnika elitističkog režima prerasla je u masivni radnički pokret, koji se na kraju mobilizirao u Socijaldemokratsku radničku stranku (SAP). Kada je 1919. uvedeno opće pravo glasa i kada je stara vlast pretrpjela velike gubitke na sljedećim parlamentarnim izborima, novoimenovana socijaldemokratska vlada preokrenula je tijek povijesti. Nova uprava brzo je razvila sustav preraspodjele; kapitala, prihoda i političkog sudjelovanja.

Konfederacije sindikata Danske, Norveške i Švedske bile su glavni vid organizacije radničkih pokreta u svojim zemljama. 1897. Godine Skandinavska konferencija radnika u Stockholmu odlučila je osnovati nacionalnu organizaciju sindikata u svakoj od te tri zemlje. Poznate pod akronimom LO, danska i švedska konfederacija osnovane su 1898., a norveška godinu dana kasnije. Do tada su socijaldemokratske stranke bile odgovorne za koordinaciju sindikata. U Finskoj su socijaldemokrati zadržali tu odgovornost sve dok nije osnovan Radnički središnji sindikat 1907. Nordijske zemlje su tako slijedile Francusku i Njemačku osnivanjem socijalističke stranke prije konfederacije sindikata, dok je u Britaniji redoslijed njihova osnivanja bio obrnut.

Godine između 1918. I 1939. obilježili su intenzivni klasni sukobi u nordijskoj regiji. Švedska i Norveška bile su među europskim zemljama koje su srazmjerno najviše pogođene štrajkovima i blokadama. Veći angažman u rješavanju problema radnika dogodio se nakon što su socijaldemokratske stranke počele držati vlast dulje vrijeme.

Uspjeh radničkih pokreta u provedbi mnogih worker-friendly politika pomogao je integraciji radnika u naciju. Klasne razlike su se smanjile, jer su radnici dobili pristup državnim beneficijama, fakultetskom obrazovanju i boljem stanovanju. Sindikalizacija je i dalje visoka, posebice zato što se naknada za nezaposlene dodjeljuje preko sindikata. Bolničke naknade i mirovine, s druge strane, sada su postale državna odgovornost.

Nordijske razine plaća i dalje su više nego u većini zemalja kontinentalne Europe, potpomognute kolektivnim pregovorima u cijeloj industriji između udruga poslodavaca i sindikata. Ipak, povećano korištenje outsourcanja i privremenih radnika utječe na smanjenje plaća, dok je deindustrijalizacija uvelike povećala stopu nezaposlenosti. Posebno je teško pogođen industrijski sjever Švedske. U cijeloj regiji, radnici s tek malo iskustva s kulturom radničke klase u mnogim su se slučajevima okrenuli desnim populističkim strankama.

Iako je suočen s mnogim izazovima, radnički pokret nastavlja opravdavati svoje postojanje. Sindikati često održavaju simbiotski odnos sa socijaldemokratima. Prvi maj i dalje obilježavaju tisuće diljem regije. Sudionici tvrde da to nikada nije bilo važnije učiniti nego sada, s obzirom na sve veći politički utjecaj neoliberalizma. Radnički pokret više nije u stanju vladati sam, ali su u cijeloj Skandinaviji stvoreni održivi crveno-zeleni savezi. Norveška laburistička stranka bila je na vlasti između 2005. i 2013. kao čelnik takve koalicije i bila je vrlo uspješna u borbi protiv recesije uz pomoć kejnzijanske politike.


Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close