TEKST

Pandemija i patenti na cjepiva

Otkriće i širenje omikron soja, zajedno s niskim stopama procijepljenosti u velikom dijelu svijeta, loše su vijesti za javno zdravlje i sve koji su očekivali skori kraj pandemije bolesti COVID-19. Međutim, nije svima tako crno: farmaceutske kompanije ove su godine uprihodile basnoslovne svote, a čini se da ih iduće godine čeka sličan scenarij, bar ako je vjerovati investitorima i toku novca globalnog kapitala.

Izvor: pexels.com

Čim je krajem studenog u Južnoafričkoj Republici identificirana varijanta omikron SARS-CoV-2 virusa, tržišna kapitalizacija Moderne porasla je za 40 milijardi američkih dolara. Pfizer se također dobro proveo, uz nešto manji porast, od 12 milijardi. (1) U pozadini leži nekoliko razloga. Prvo, generalno, postoje osnovane sumnje da učinkovitost cjepiva nakon nekoliko mjeseci slabi. Drugo, specifično za omikron, zabilježen je porast broja tzv. breakthrough infekcija (infekcija kod cijepljenih ljudi). Iz obaju razloga sve je istaknutija potreba za docjepljivanjem (primitkom tzv. booster doze), te je iz kompanija koje proizvode cjepivo najavljena i proizvodnja novih milijardi doza i nova runda dogovora i ugovora s državama o nabavi istih.

Ključna stvar za primijetiti je da na horizontu leži daljnje produbljivanje jaza između bogatih razvijenih zemalja i siromašnih zemalja u razvoju. Dok u većini zapadnih zemalja booster doze postaju sve dostupnije, u pozamašnom dijelu svijeta stope procijepljenosti gotovo su nikakve. Stopa procijepljenosti u Africi ili u zapadnopacifičkim zemljama i dalje se nalazi u jednoznamenkastom postotku. Povećanje i ubrzanje pristupa zdravstveno spasonosnoj tehnologiji nailazi na naizgled nepremostivu prepreku: režim intelektualnog vlasništva i patentne zaštite.

Važno je imati na umu nekoliko postavki koje leže u pozadini razvoja cjepiva (ali i lijekova i znanosti općenito). U razvoj cjepiva protiv bolesti COVID-19 uloženo je više od 100 milijardi dolara javnog novca diljem svijeta. Primjerice, američka vlada je još na početku pandemije usmjerila 12 milijardi dolara javnog novca u Operation Warp Speed, inicijativu s ciljem brzog razvoja učinkovitih cjepiva. (2) Prateći povijest razvoja tehnologije mRNA ili adenovirusnih vektora, ključne znanstvene proboje ostvarili su znanstvenici i istraživači na javnim i državnim sveučilištima i institutima. Pomoć je dolazila i u puno direktnijim oblicima: američki Nacionalni instituti za zdravlje (National Institutes of Health, NIH) financirali su i provodili klinička ispitivanja Moderninog cjepiva, s obzirom da se radi o relativno maloj kompaniji (barem po kriterijima farmaceutske industrije). Također, i tijekom testiranja i tijekom proizvodnje cjepiva vladini su agenti doslovno preusmjeravali lance opskrbe, kako bi laboratorijska i proizvodna oprema umjesto gdje je izvorno bila namijenjena završila u rukama istraživača i proizvođača cjepiva. Nije tajna ni da se najveće farmaceutske kompanije udaljavaju od procesa razvoja lijeka u užem smislu: ‘laboratorijskim’ razvojem lijekova bave se manje biotehnološke startup kompanije (u primjeru cjepiva, njemački Biontech), često uz veliku pomoć javnih poticaja. Farmaceutski divovi (primjerice Pfizer) od njih onda kupe istraživanja i prava, te je posao koji oni potom obavljaju uglavnom marketinške, pravne i logističke prirode. 

Nadalje, rigidna patentna kontrola kakvu poznajemo danas zapravo je recentna pojava. Tek s početkom rada Svjetske trgovinske organizacije (WTO) sredinom 90-ih je proizvoditi lijek otkriven i patentiran u nekoj drugoj državi postalo nezamislivo. Prije je čak i u državama poput Kanade, Italije i Španjolske bilo uobičajeno dopustiti lokalnim farmaceutskim kompanijama da za potrebe svojih građana proizvode jeftinije verzije u inozemstvu (najčešće u SAD-u) patentiranih lijekova. Ako bi posljedica i bilo, najčešće bi dolazile u obliku iznosa koji se plati kompaniji s patentom, očito ne toliko ogromnom, s obzirom na to da bi se proizvodnja normalno nastavljala. U Indiji, primjerice, neko vrijeme nije bilo moguće patentirati lijekove. Indijske farmaceutske kompanije tako su proizvodile jeftine i pristupačne generičke lijekove, koje su po niskoj cijeni i izvozile. 

U pisanju pravila svjetske trgovine značajnu ulogu igrale su, među ostalima, i farmaceutske kompanije poput Pfizera. Najznačajniji sporazum je TRIPS (WTO’s Agreement on Trade-related Aspects of Intellectual Property Rights), u kojem je uređeno da svaka od WTO-ovih država članica prepoznaje ekskluzivna prava nositelja patenata, autorskih prava i zaštitnih znakova. Za razliku od brojnih međunarodnih sporazuma, TRIPS sa sobom nosi izražene disciplinske mehanizme: od tužbi za velike svote odštete do trgovinskih sankcija. Čak i kad su neke zemlje pokušale iskoristiti fleksibilnosti TRIPS-a u smislu zaobilaženja patenata u svrhu proizvodnje lijekova od javnog interesa, dočekala ih je brza odmazda. Abbot je, primjerice, uskratio Tajlandu svoje nove lijekove zbog tamošnjih pokušaja da se lokalno proizvedu lijekovi protiv HIV-a, a Gilead je tužbom prijetio ukrajinskoj vladi.

Tako je TRIPS brzo i učinkovito eliminirao ključne mehanizme kojima su države u razvoju suvereno ostvarivale ciljeve od javnog interesa, poput pravila da strane kompanije s lokalnima dijele tehnologiju i znanje, ili da surađuju s lokalnim dobavljačima i distributerima. Ove pojave uklapaju se u sveobuhvatnu logiku i projekt slobodne trgovine, kojima se politički i ekonomski slabije zemlje, mahom na globalnom jugu, tjera da se specijaliziraju u proizvodnju i izvoz uskog skupa zapadu potrebnih resursa i proizvoda, istovremeno ih čineći potpuno zavisnima u smislu uvoza dobara od ključne važnosti, u ovom slučaju lijekova i cjepiva.

Skeptici odricanja od intelektualnog vlasništva, bilo u vladama bilo u privatnom sektoru, često pred pritiskom da objave formulaciju i omoguće proizvodnju cjepiva tvrde da nije stvar u intelektualnom vlasništvu. Prema njima, stvar je u manjku kapaciteta za proizvodnju i distribuciju. Međutim, nekoliko vlada i manjih kompanija spremne su u vrlo brzom roku početi s planiranjem proizvodnje i proizvodnjom, čim bi im to legalno bilo dopušteno. Gledajući i u ne toliko davnu prošlost, velike boginje su virus koji je uspješno eradiciran globalnom koordinacijom vlada, vladinih organizacija i međunarodnih organizacija. Svjetska zdravstvena organizacija bila je u mogućnosti koordinirati cijelim procesom prikupljanja podataka o bolesti i cjepivu, usporedbe učinkovitosti te proizvodnim i distribucijskim pitanjima. Države poput Jugoslavije, Bangladeša, Malezije i Kenije u vrlo su brzom roku počele uspješno proizvoditi učinkovita cjepiva i izvoziti ih. 

Dakle, jasno je da je šačica farmaceutskih kompanija, poduprta ogromnom količinom javnog novca i znanosti, tek u zadnjih dvadesetak godina uspjela fortificirati svoju poziciju, u kojoj ostvaruju ogromne profite te okrutno svladavaju bilo kakav oblik konkurencije. Unatoč tome što se u oku javnosti i dalje poistovjećuju sa znanstvenim pionirima, njihov modus operandi puno više nalikuje sofisticiranoj pravnoj, logističkoj i marketinškoj mašineriji privatizacije profita i kontrole tehnologije od javnog interesa razvijene od javnog novca.

Brojke u pitanju pozamašne su. Pfizer je zabilježio 124-postotni porast profita u prva tri tromjesečja 2021. u usporedbi s 2020. Prema analizi s Imperial Collegea u Londonu, Pfizer i Moderna cjepivo naplaćuju za iznos koji je 24 puta veći od troškova proizvodnje. Ta analiza sugerira i da bi se cjepiva mogla proizvoditi i za cijenu od samo 1.20 američkih dolara po dozi. (2). Prihodi Pfizera, Moderne i Johnson&Johnsona dosegli su, u prvoj polovici 2021. cifru od 26 milijardi dolara. Moderna specifično je ostvarila profitnu maržu od astronomskih 69% Službeno, Pfizer tvrdi da je njihova profitna marža ispod 30%, no s obzirom na to podaci o troškovima razvoja Pfizerova cjepiva nisu ni neće biti javno dostupni, nemoguće je u to biti siguran. U tom istom razdoblju, stekavši ove enormne cifre, međutim, Moderna je u SAD-u platila poreznu stopu od 7%, a Pfizer od 15%. Relevantna zakonska stopa u SAD-u iznosi 21%. Općenito gledano, dok je ova pandemija globalno uzela više od 5 milijuna života, stvorila je 9 novih milijardera. 

Slušajući i čitajući izjave prominentnih osoba i iz političke i iz privatne domene, ne bi bilo čudno povjerovati da su prilično predani i posvećeni ostvarivanju misije globalne distribucije cjepiva. Međutim, pogled na situaciju koja se odvija na praktičnoj razini, mimo službenih izjava, daje znatno drugačiju sliku.

COVAX (Covid-19 Global Access) je inicijativa koja se često spominje kao ključan korak u ostvarivanju globalne pristupačnosti i jednakosti po pitanju cjepiva. Međutim, COVAX-ovi ključni donori i arhitekti neraskidivo su povezani sa statusom quo, koji, kao što je ranije u tekstu uspostavljeno, ostvaruje cijeli niz benefita od nejednakosti. Radi se o vladama (npr. Australija, UK, EU) koje u WTO-u blokiraju inicijativu za odricanje od intelektualnog vlasništva i patentne zaštite cjepiva, koju vodi i koja uključuje dugačak niz zemalja u razvoju. Ključnu riječ u COVAX-u i u blokadi imaju i proizvođači, poput Pfizera.

Tako je u pregovorima u sklopu COVAX inicijative Pfizer opetovano od zemalja latinske Amerike zahtijevao štošta zauzvrat. Zahtijevali su efektivnu pravnu imunost od ikakvih tužbi (ne samo po pitanju potencijalnih nuspojava, već i po pitanju stvari poput manjkave distribucije cjepiva), te zalog u obliku državne imovine, npr. u obliku zgrada veleposlanstava. Uvjeti različitih ugovora držali su se tajnima, što je omogućivalo proizvođačima cjepiva da održe nadmoć u pregovorima – tako su države EU dozu AstraZenecinog cjepiva plaćale 2.19 dolara, a JAR 5.25 dolara. 

COVAX se u nekim situacijama pretvorio u instance eksplicitne politčke trgovine. Tako je izraelska vlada ciljano nabavila značajan višak doza, planirajući ih distribuirati državama koje priznaju Jeruzalem kao izraelski glavni grad. Istovremeno, te doze nisu dospjele Palestincima u Gazi i Zapadnoj obali. 

Svjetska zdravstvena organizacija čak je i u Južnoafričkoj Republici uspostavila centar za transfer mRNA tehnologije, s ciljem početka lokalne proizvodnje cjepiva na temelju formulacija Moderne i Pfizera. Iako je u službenom priopćenju prije pola godine američki predsjednik Joe Biden izrazio podršku za odricanje od patentne zaštite cjepiva, ranije navedeni centar i dalje nema pristup nikakvoj Moderninoj ili Pfizerovoj tehnologiji. Te su informacije američkoj vladi zacijelo dostupne – kao što je ranije spomenuto, NIH je provodio kliničke studije umjesto Moderne. Neki pravni stručnjaci također su utvrdili da bi američka vlada bila unutar svojih zakonskih ograničenja čak i da unilateralno objavi formulaciju i proizvodni postupak. (4) Svejedno, očito je kako se nominalna podrška ni približno ne translatira u praktičnu. Prijedlog velikog broja zemalja u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji za odricanje od intelektualne zaštite cjepiva mjesecima se nije maknuo s mrtve točke, a po pitanju njega američki pregovarači ne podržavaju nominalnu poziciju Bidenove vlade. Budućnost ovog prijedloga prilično je nesigurna, posebice jer je iduća konferencija WTO-a odgođena na neodređeno vrijeme, zbog novouvedenih švicarskih restrikcija oko putovanja. Otkad su Indija i JAR pred WTO-om prvi put predstavile prijedlog, od bolesti COVID-19 umrlo je 4 milijuna ljudi.

Epidemiološki gledano, izlaz iz pandemije nalazi se u ostvarivanju imuniteta krda, te je najbezbolniji put do toga ostvarivanje visoke stope procijepljenosti. Iako cjepivo ne pruža potpunu zaštitu kakvoj se dosta ljudi i znanstvenika nadalo, nesumnjivo značajno smanjuje mogućnost infekcije virusom, mogućnost transmisije virusa, stupanj težine bolesti i vjerojatnost smrtnog ishoda. Stjecanje imuniteta krda preboljevanjem bolesti ne samo da je gori način izlaza iz pandemijske situacije, već je upitno je li uopće i način – velik broj necijepljenih povećava selekcijski pritisak na virus da mutira. Dakle, odbijanje ubrzavanja i olakšavanja pristupa cjepivima velikom dijelu svijeta odluka je koja trenutno stvara nepremostivu prepreku na putu prema izlazu iz pandemije bolesti COVID-19.

Sve dok se formulacije za proizvodnju cjepiva ne objave i javno podijele, i sve dok doze ne budu dostupne za nisku cijenu, nove nepotrebne infekcije, mutacije i smrti nastavit će se događati te restrikcije kretanja i okupljanja nastaviti. Dok se velikoj većini ovakva budućnost čini mračna, nekolicina kompanija i vlada uživaju u stečenoj poziciji, nemajući se potrebe iz nje maknuti, sve dok ostvaruju ovakve ubojite profite.

1 https://www.reuters.com/breakingviews/modernas-40-bln-shot-gain-2021-11-29/?utm_campaign=trueAnthem%3A%20Trending%20Content&utm_medium=trueAnthem&utm_source=facebook&fbclid=IwAR0e1LRcd0Aea4BP3lwsOxGSKZ43q4JXTUBladbYlfzvOviQLrzBOi1ztzA

2 https://www.oxfam.ca/news/pharmaceutical-companies-reaping-immoral-profits-from-covid-vaccines-yet-paying-low-tax-rates/

3 https://peoplesvaccine.org/

4 https://www.healthaffairs.org/do/10.1377/hblog20210922.937772/full/

Hrvoje Kožić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close