TEKST

Kratka lista antifašista

U ovom kratkom tekstu, navodimo imena nekih od zanimljivih ličnosti antifašističkog pokreta u Hrvatskoj i u Europi. Ovo nije popis najvažnijih ili najpoznatijih antifašista, ovo su samo neka od imena ljudi, koji su zaslužni za Oslobođenje Europe od fašizma.

Frédéric Joliot-Curie i Irène Joliot-Curie

Irène (kći Marie i Pierre Curie) i Frédéric Joliot-Curie oženili su se 1926. Kao simbol feminizma i borbe za jednakost rodova spojili su si prezimena. Zajedno su se, 1934, pridružili Socijalističkoj partiji Francuske, te aktivno podržavali republikansku stranu u Španjolskom građanskom ratu, od 1936 nadalje.
Irène je doživjela veliku nepravdu svog profesionalnog života, unatoč tome što je dobila Nobelovu nagradu za kemiju 1935, nikad nije primljena u Francusku akademiju znanosti.
Također, 1948., za vrijeme štrajka radnika u rudniku ugljena, Irène je pisala u pariškim novinama, nagovarajući obitelji da privremeno udome djecu radnika, kako bi im olakšali život za vrijeme štrajka. Joliot-Curie su sami udomili dvoje djece. Za vrijeme nacističke okupacije Francuske, Frédéric se aktivno borio u Francuskom pokretu otpora. Frédéric je, 1950, smijenjen sa svih funkcija koje je dobio nakon rata kao zaslugu za borbu u pokretu otpora, zbog svojih poveznica s Komunističkom partijom Francuske. Također je jedan od potpisnika Russell-Einsteinovog manifesta.

Mira Paut-Grubor

Mira Paut-Grubor bila je zagrebačka SKOJ-evka. Večeri 21. listopada 1941. uhapšena je ispred svoje kuće i odvedena u ustaški zatvor u Zvonimirovoj. Nakon ‘ispitivanja’ u kojemu je uspjela ne odati nikoga, prebačena je u tajni ustaški zatvor na Ksaveru – zloglasni “Sing-Sing”. Tamo je podvrgnuta nehumanom mučenju kroz 10 dana, zajedno sa svojim drugovima iz školskog rukovodstva SKOJ-a. Nakon toga je prebačena u kaznionicu na Savskoj cesti. Unatoč neprekidnom mučenju, niti u jednom trenutku nije odala niti jednog druga iz SKOJ-a.

Rajka Baković

Rajka Baković rođena je 12. rujna 1920. u Boliviji. Obitelj Baković se u ljeto 1921. seli u Jugoslaviju. Još kao učenica srednje škole učlanjuje se u SKOJ i sudjeluje u demonstracijama i raznovrsnim akcijama koje organizira Partija. U ljeto 1941. napušta Zagreb zbog pojačanog ustaškog terora i povezuje se s lokalnim organizacijama SKOJ-a na Braču. U jesen 1941. vraća se u Zagreb i radi na trafici sa sestrom Zdenkom. U toj trafici sestre Baković održavaju jednu od najvažnijih partijskih veza za prebacivanje materijala i vijesti. U noći s 20. na 21. prosinca 1941. agenti UNS-a hapse Zdenku i Rajku Baković, te ih vode na ‘ispitivanje’ u Zvonimirovu. Zdenka se, 25. prosinca, baca kroz prozor Zvonimirove i ostaje mrtva na mjestu. Rajka umire u bolnici u teškim mukama, 27. prosinca, od posljedica mučenja. Rajka i Zdenka su herojski podnijele sva mučenja i nisu odale niti jedno ime, a agenti UNS-a nisu našli nikakav materijal u trafici, jer ga je Rajka jako dobro sakrila.

Dragica i Olga Bartulović

Dragica i Olga Bartulović djelovale su kao ilegalke u okupiranom Splitu. Najveća zasluga im je što su jednu židovsku obitelj s troje djece spasile od nacista i prebacile u oslobođeni teritorij. Iako su, na tom putu, bili u konstantnoj životnoj opasnosti, Dragica je uspjela ostati nasmijana i nuditi vojnike domaćim kolačima i pošalicama. Za tu akciju, Yad Vashem im je dodijelio medalju pravednika.

Mojmir Martin

Mojmir Martin bio je mladi SKOJ-evac. Dana 11. listopada 1941. na križanju Primorske i Ilice, Martina je pokušao legitimirati jedan ustaški agent. U sukobu koji je uslijedio, Martin je ubio dva policajca NDH i njemačkog vojnika ali i zaradio dvije ozljede od metaka. Na ispitivanju u zgradi UNS-a bio je beskonačno drzak prema ustaškim mučiteljima, koji su se bojali ‘ispitivati’ ga, kako ne bi umro prije odavanja Rade Končara, kojeg su tada tražili. Pri ‘ispitivanju’, šef UNS-a Tomić, vadi šaku metaka pred Martinom i govori mu kako imaju dosta toga za njih sve, dok mu Martin odgovara da i SKOJ ima dovoljno metaka za njih sve. Martin je prvi SKOJ-evac koji je pobjegao iz zloglasnog ustaškog zatvora, tzv. “Sing-Singa”.

Vinko Megla

Vinko Megla bio je slovenski SKOJ-evac. Preselio se u Zagreb iz rodnog sela Tomaž, 1937. godine. U Zagrebu se učlanjuje u SKOJ i upoznaje bijedan život proletarijata i tešku borbu u koju se sam uključuje. U srpnju 1941. godine, sudjeluje u akciji oslobođenja komunista iz Kerestinca. Radio je na okupljanju omladine, i objašnjavao je ciljeve antifašističke borbe ne prezajući da to učini usred dana u selima kojima je prolazio. Fašisti su ga tražili, hvatali ga, bili mu za petama, ali im je on uvijek izmakao, sve dok ga 27. siječnja 1942. godine, grupa njemaca nije opkolila u kući u kojoj se tada krio. Pozvali su ga da se preda, odgovorio im je vatrom. Nastala je pucnjava u kojoj je poginuo.

Đermano Senjanović

Đermano Senjanović rođen je 27. srpnja 1923. u Splitu. Kao mladi radnik, trgovački pomoćnik, pristupio je naprednom revolucionarnom omladinskom pokretu kao aktivist URSS-ovih sindikata. Posebno se istaknuo u štrajku splitskih naučnika 1937. godine, koji su se tada uspjeli izboriti za osmosatni radni dan i slobodnu nedjelju. Sa 16 godina postaje 1939. godine član SKOJ-a, a 1940. i član Partije, zadužen za rad s radničkom omladinom Splita. Sudjelovao je u velikom štrajku 17. prosinca 1939. Dana 11. listopada 1941. bacio je bombu na automobil u kojem su bili splitski fašisti Alojz Presel i Antonio Krstulović. U odsutnosti je osuđen na smrt strijeljanjem 14. listopada 1941. Nakon toga, na ulicama Splita obješeni su plakati koji su objavljivali njegovu smrtnu presudu, na koje je vlastoručno noću pisao: “Vidio i primio na znanje, Đermano Senjanović”. Poginuo je 21. veljače 1942. u okupaciji pećine u blizini sela Jasenica, gdje je sastančilo vojno-političko rukovodstvo Dalmacije. Pogođen neprijateljskim mecima, pao je uz posljednje riječi: “Živjela Komunistička partija!”

Ernst Thälmann

Ernst Thälmann bio je njemački komunistički političar i lider Komunističke partije Njemačke. Godine 1932., utemeljio je ‘Antifašističku akciju’, antifašističku organizaciju u Njemačkoj, čiji je cilj bio ujediniti njemačku ljevicu kako bi se uspjela oduprijeti rastu nacističkih i fašističkih tendencija u njemačkom društvu. Godine 1933., uhapšen je od strane Gestapa i ostatak života provodi u samici. Adolf Hitler osobno, 1944., izdaje naredbu za Thälmannovo smaknuće.

Gerrit Kastein

Gerrit Kastein bio je nizozemski komunist, neurolog i borac protiv fašizma za vrijeme drugog svjetskog rata. Za vrijeme Španjolskog građanskog rata služio je kao liječnik opće prakse na republikanskoj strani. Sudjelovao je u atentatu na Hendrika Seyffardta, nizozemskog kolaboracionista. U veljači 1943. godine, bio je uhapšen i odveden na mučenje. U procesu transporta u zatvor, uspio se nekoliko puta domoći oružja i raniti 3 agenta njemačkog SD-a. Nakon što je smješten u sobu za mučenje, privezan za stolac i ostavljen da čeka mučitelja, Kastein se uspio, zajedno sa stolcem, baciti kroz zatvoren prozor da bi izbjegao mučenje i odavanje drugova.

Willem Arondeus

Willem Arondeus bio je nizozemski umjetnik, i borac u nizozemskom anti-nacističkom pokretu tijekom drugog svjetskog rata. Sudjelovao je u napadu na zgradu Amsterdamskog registra građana. Cilj te akcije bio je uništiti dokumentaciju o identitetima židova u Amsterdamu i Nizozemskoj. Nakon akcije, Arondeus je uhapšen i osuđen na smrt. Arondeus je na suđenju priznao potpunu ‘krivicu’ za napad i time oslobodio svoja dva suoptuženika. Poznato, zadnje riječi su mu bile: “Recite svima da homoseksualci nisu slabići!”

Ovo su samo neka od imena ljudi zaslužnih za pad fašizma u Europi. Njihova velika žrtva je zaslužna za slobodu koju danas imamo i slobodu koju ćemo imati!
Vječna im slava i hvala!

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.