TEKST

Jugoslavenski novi val – VII. dio

Jugoslavenski rock kao katalizator društveno-političke kritike.

Izvor: superknjizara.hr

Novinar pita Johnnyja Štulića je li ikad razmišljao o nekim problemima koje bi mogao imati zbog svojih, za malograđanska shvaćanja, ‘slobodnih’ tekstova. ‘Svjestan sam ja toga. Na neke kompromise moram pristati, stari, jer mora se raditi. Mora se svirati. Kužiš? Ti ljudi što te tekstove….poštene i otvorene testove… uvijek loše tumače. Jedna stvar – kažem – investicije su probile plafon, troše se krediti, svuda mnogo paranoje, svi su do grla u krizi, a mi bi htjeli da budemo centar svijeta. Kineski sindrom…. kako ja mogu pred neku ubuđalu komisiju s ovim? Ja ne znam oćes li ti moći to i u novine? – Ne vidim zašto ne bih? – Onda u redu (smije se)’. (Džuboks 85) Osebujna i vrlo specifična jugoslavenska poluotvorenost i polusloboda govora zbunjivala je čak i članove bendova oko toga što se smije javno objavljivati i o čemu raspravljati. Koliko je subverzivno previše subverzivno? Bendovi su stalno pomicali granice prihvatljivog govora. Kritike društva, pa čak donekle i establišmenta i sustava bile su vrlo česte, kako u tekstovima bendova tako i u člancima objavljenim u časopisima poput Džuboksa i Poleta:

‘Naše bendove spaja kritički odnos prema određenim negativnim društvenim pojavama… Prljavo Kazalište pjeva o tati ‘koji je bio u ratu, a sad se bori za kravatu’, Paraf urlaju o nekim negativnim aspektima reforme obrazovanja, što ukazuje na činjenicu da je naša stvarnost prepuna anomalija, koje ne zaslužuju bolji tretman od ciničnog pljuvanja’.đ (Polet 15.5.1978.)

Kreativnost novovalne generacije oslobođena je u kontekstu kulturnog vakuuma; scena se rodila iz dosade; u gradovima gdje je ‘noćni život’ završavao u 22 sata, gdje su svi mediji bili beznadno dosadni, gdje su se životne perspektive sastojale od toga da završiš fakultet i postaneš birokrat, činovnik ‘kao tvoj otac’… Mladi ljudi su osjećali da su tijekovi njihovih života unaprijed određeni, što je rezultiralo osjećajem frustracije, obespravljenosti i otuđenja. Punk i novi val nastali su kao rezultati te frustracije; bila je to parohijalna vrsta frustracije, koja je imala svoje korijene u spoznaji da izvan Jugoslavije postoje mjesta gdje je život mnogo zabavniji.

Mnoge vrste izražavanja, od mode i glazbe do eksplicitne apolitičnosti, predstavnici establišmenta i službene kulture smatraju političkim, što je upravo bio slučaj sa reakcijom ‘odozgora’ na tekstove i intervjue rock glazbenika, kada je stvarno postojeća apolitičnost postala politička za one koji su mogli tolerirati i dopustiti samo jednu propisanu vrstu politike za mlade. (Benjamin Perasović – Urbana plemena, 2001) To se također dogodilo u komunističkoj Poljskoj, gdje je režim promicao ono što su u suštini bili apolitični kontrakulturni trendovi do razine neprijateljskih pokreta, do te mjere da im je dao ideologiju svojevrsnog političkog programa.

Svoju generaciju Igor Mirković opisuje kao apolitičnu.  ‘Političko angažiranje smatrali smo indikatorom primitivizma, niske inteligencije, nedostojne ambicije. Mi, djeca iz središta grada držali smo se podalje od političkih aktivista i smatrali smo da je politika poligon za “seljake”. Bio je to mali urbani rasizam…’ Govoreći o vlastitoj apolitičnosti, članovi Pankrta opisuju svoj susret s Jellom Biafrom iz američkog punk benda Dead Kennedys te napominju da je on bio mnogo više političan od njih. Dolazili su iz sredine u kojoj su se cinično izrugivali politici, a on je bio ozbiljan, iskren radikalni idealist. Zapravo, podsjećao ih je na mladog komunističkog partijskog aktivista.

Što u ovom kontekstu znači biti ‘apolitičan’? Kao što ću pokazati u nastavku, Pankrti su u Poletu i drugdje opisani kao ‘najpolitičniji punk bend u Jugoslaviji’, stoga je čudno da članovi benda sebe nazivaju ‘apolitičnima’. Apolitičnost podrazumijeva određeni stupanj apatije ili odbojnosti, ili nedostatka interesa prema politici i političkim ideologijama. Većina novovalnih bendova pokazivala je prilično visoku razinu društvene i političke svijesti i nerijetko su pjevali o političkim temama; nikako nisu bili lišeni političkih stavova ili interesa, niti pasivni ili neutralni. Rigidni autoritarizam društva s brojnim ispraznim ritualima kao i prevladavajući konzervativizam ‘dežurnih moralista’ i partijskih aparatčika koji su kritizirali punk bez ikakvog pokušaja razumijevanja, a u pozadini svega toga – obećanje progresivnog egalitarnog društva koje čeka u budućnosti, ali čije je ostvarenje naizgled beskonačno odgođeno, a umjesto toga prevladavaju servilnost, konformizam i konzervativizam… sve je to kod društveno osviještene mladeži stvorilo neobuzdani osjećaj ciničnosti i apsolutnu nezainteresiranost za članstvo u partiji. Pankrti su, osim toga, imali anarhističke/antiautoritarne tendencije, koje su, pretpostavljam, sami članovi benda možda pogrešno opisali kao neku vrstu apolitičnosti. Za novovalnu generaciju apolitičnost je značilla odbacivanje partijske hijerarhije i birokracije te sudjelovanja u službenoj politici, ali ne svu politiku kao takvu. Izgradili su vlastito mikropolitički prostor, male lokalne, urbane oaze, daleko od makropolitike. Vladajuće su strukture omogućile ovu mikropolitičku sferu (kao što je već spomenuto, SSO je financirao rock klubove i Polet), ali nisu mogle definirati niti predvidjeti njezin sadržaj.

Osamdesetih je generacija Novog vala predstavljala izazov socijalizmu starije generacije. Bili su predani reformi (ne ukidanju) federacije. Novovalni glazbenici i rock novinari nisu bili disidenti, nije im bio cilj rušenje režima. Mnogi od njih prihvaćali su socijalizam, ali su se razlikovali od režima u svojim tumačenjima što bi socijalizam mogao i trebao biti. Dušan Vesić bendove iz tog razdoblja opisuje kao politički angažirane i progresivne, ali nikada baš antirežimske.

 Punk, kao reakcija na zapadno kapitalističko i potrošačko društvo, nije u teoriji bio potpuno neprenosiv na prilike u Jugoslaviji. Hibridni socijalistički model koji je otvaranjem tržišta pod kontroliranim uvjetima omogućio prodor potrošačkog mentaliteta u Jugoslaviju bio je stoga plodno tlo za razvoj kritike potrošačkog društva. S druge strane, Tomislav Brlek, pišući o glazbi 1980-ih, kaže da oporbeni karakter rock’n’rolla u socijalizmu očito ne može biti usmjeren protiv istih simboličkih protivnika kao u kapitalističkim uvjetima proizvodnje. Kritika se može uputiti i samoupravnom socijalizmu i okolnostima takvog sustava.

 Na pitanje kako bi usporedili novi val u Velikoj Britaniji i Jugoslaviji, članovi Prljavog Kazališta posebno su skrenuli pozornost na različite socioekonomske kontekste u kojima su odrastali britanski i jugoslavenski mladi. Prema njima, situacija u Jugoslaviji bila je mnogo povoljnija barem prema dvama kriterijima. Jugoslavenska omladina bila je u mnogo boljem društvenom položaju (uključujući bolje izglede za zapošljavanje) od svojih britanskih kolega, a jugoslavenska publika bila je liberalnija u svom glazbenom ukusu. Iako je pretpostavka benda mogla imati veze s činjenicom da je u Velikoj Britaniji punk rock bio fenomen radničke, a u Jugoslaviji srednje klase, Zlatko Jovanović tvrdi da ta izjava ima više veze s odrastanjem u sustavu koji je promicao društvenu pravdu i koji je bio izgrađen na političkoj mitologiji koja je naglašavala društvenu jednakost.

Dora Pavković

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Share on Facebook

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close