TEKST

Sada je vrijeme za nesvrstanost i mir

Dok zemlje globalnog sjevera nastoje eskalirati rat u Ukrajini, zemlje globalnog juga uvelike promiču perspektivu dijaloga i mira. Roger McKenzie i Vijay Prashad osvrću se na potrebu stvaranja svježeg Pokreta nesvrstanih.

Rat je ružan dio ljudskog iskustva. Sve u vezi njega je strašno. Rat je očigledan čin invazije i brutalnosti, koja redovito prati sve njegove operacije. Niti jedan rat nije precizan jer svaki rat nužno pogađa i civile. Svaki čin bombardiranja širi se kao strepnja kroz društvo. 

Drugi svjetski rat je pokazao svu svoju brutalnost u Holokaustu i bombardiranju Hirošime i Nagasakija. Iz tih su se tragedija rodile ideje dvaju moćnih pokreta, jedan za mir protiv opasnosti novih potencijalnih napada nuklearnim oružjem i drugi koji ustaje protiv podjela među narodima, koji je za nesvrstanost uslijed takvih podjela.

Štokholmski apel iz 1950. potpisalo je 300 milijuna ljudi sa zahtjevom apsolutne zabrane nuklearnog oružja. Pet godina kasnije, predstavnici 29 zemalja Afrike i Azije, koje su činile 54 posto svjetskog stanovništva, okupili su se na konferenciji u Bandungu, Indoneziji. Završni akt konferencije bila je prisega s 10 točaka protiv rata i koja je promicala zajednički interes i suradnju. Duh Bandunške konferencije bio je usmjeren prema miru i nesvrstavanju, a sve kako bi narodi svijeta združili napore u izgradnji procesa iskorjenjivanja tereta prošlosti (nepismenost, bolesti i glad) koristeći svoje društveno bogatstvo. Zašto trošiti novac na nuklearno naoružavanje umjesto na učionice i bolnice? 

Usprkos velikim dobicima mnogih novih nacija koje su proizašlih iz kolonijalizma, prevladavajuća snaga starih kolonijalnih država spriječila je da Bandunški duh odredi svjetsku povijest. Naprotiv, prevladala je civilizacija rata. Ona svoje pravo lice otkriva u sumanutom trošenju svjetskog bogatstva na proizvodnju oružja, koje je dostatno da se uništi desetke planeta, a sve kako bi oružje bilo prvi instinkt u rješavanju sukoba.

Od 1950-ih, ratišta tih ambicija nisu bila u Europi niti u Sjevernoj Americi već u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, dakle u područjima u kojima kolonijalni mentalitet vjeruje da je ljudski život manje vrijedan. 

Ta internacionalna podjela čovječanstva – prema kojoj je rat u Jemenu prihvatljiv i normalan, dok je rat u Ukrajini strašan – definira našu epohu. Trenutno se u svijetu vodi četrdesetak ratova i potrebna je politička volja kako bi se borili protiv svih njih, a ne samo protiv onih koji s vode na europskom tlu. Boje ukrajinske zastave sveprisutne su na Zapadu, ali što je s bojama Jemenske zastave, Saharawijske ili Somalijske zastave?

Povratak miru i nesvrstanosti

Preplavljeni smo ovih dana izvjesnostima koje se čine sve manje vjerojatne. Kako se ukrajinski rat nastavlja, sve više preteže suludi stav da su pregovori uzaludni. Taj stav pojavljuje se čak i kad razumni ljudi naglašavaju da rat mora završiti s pregovorima. Ako je to slučaj, zašto onda ne pozvati na trenutni prekid vatre i izgradnju povjerenja koje je potrebno za pregovore. Pregovori mogu jedino biti uspješni ako postoji međusobno poštovanje i uvažavanje razumnih zahtjeva obje zaraćene strane. 

Pokušaj prikazivanja ovog rata kao suludog hira ruskog predsjednika Vladimira Putina zapravo je vježba za permanentni rat. Garancije sigurnosti za Ukrajinu su neophodne, ali neophodne su i za Rusiju, a one bi svakako morale uključivati i povratak ozbiljnoj međunarodnoj kontroli naoružavanja. 

Mir neće doći samo zato što ga zazivamo. Mir zahtjeva borbu i unutar rovova ideja i institucija. Političke snage na vlasti profitiraju od rata te se ogrću mačizmom kako bi što bolje zastupale trgovce oružjem kojima je u interesu uvijek više, a ne manje rata. Tim ljudima u plavim odjelima birokracije ne treba vjerovati kada se radi o našoj budućnosti. Iznevjerili su nas kada je riječ o klimatskoj katastrofi; iznevjerili su nas kada se radi o pandemiji; iznevjerit će nas i kada se radi o mirotvorstvu. Trebamo pozvati stare duhove mirotvorstva i nesvrstanosti i oživiti ih unutar masovnih pokreta koji su jedina nada za naš planet. 

I nije samo stvar puke sentimentalnost posegnuti u prošlost kako bi se udahnuo novi život idejama Nesvrstanih danas. Već su kontradikcije sadašnjosti podigle bauk s ideje nesvrstanosti u dijelovima Afrike, Azije i Latinske Amerike. Većina je tih zemalja glasala protiv osude Rusije, ne zato što podržavaju ruski rat u Ukrajini, već zato što prepoznaju da je polarizacija fatalna greška.

Potrebna je alternativa hladnoratovskom svijetu dviju strana. To je i  razlog zašto su mnogi svjetski vođe tih zemalja – od   kineskog predsjednika Xi Jinpinga, preko indijskog Narendra Modija, do južnoafričkoj Cyrila Ramaphose – pozvali, usprkos svojih različitih političkih orijentacija, na odmak od „hladnoratovskog mentaliteta“. Oni već koračaju u susret nove nesvrstane platforme. Upravo nas ovaj trenutak u povijesti tjera da se osvrnemo na povratak konceptima nesvrstanosti i mira. 

Nitko ni ne želi zamisliti sve implikacije okruživanja Kine i Rusije od strane Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika. Čak i zemlje koje su blisko povezane s SAD-om, kao što su Njemačka i Japan, prepoznaju da bi u slučaju ponovno spuštanje željezne zavjese oko Kine i Rusije bilo fatalno i za njihove države. Već sada su ratne sankcije kreirale ozbiljne političke krize u Hondurasu, Pakistanu, Peruu i Šri Lanki, što će se dogoditi i drugim zemljama kako cijene hrane i goriva rastu astronomskom brzinom. Rat je preskup siromašnim nacijama. Trošenje sredstava na rat izjeda sam duh čovječanstva, a ratovanje samo povećava sveprisutni osjećaj očaja.

Stvaratelji rata su na neki način idealisti. Njihovi ratovi ipak ne rješavaju glavne dileme čovječanstva. Ideje nesvrstanosti i mirotvorstva s druge strane čine se realnijima; njihov okvir ima rješenje za djecu koja žele jesti, igrati se i sanjati.

Roger McKenzie je reporter za Morning Star i generalni sekretar organizacije Liberation, jedne od najstariji ljudsko pravaških organizacija u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Vijaj Prashad je indijski povjesničar, urednik i novinar, piše za Globetrotter gdje je i glavni izvjestitelj. Glavni je urednik LeftWordBooks i direktor  Tricontinental: Institute for Social Research. On je viši nerezidentni asistent na  Chongyang Institute for Financial Studies, Renmin sveučilišta u Kini. Napisao je više od 20 knjiga, uključujući The Darker Nations (Tamnije nacije) i the Poorer Nations (Siromašnije nacije). Njegova najnovija knjiga je Washington Bullets (Vašingtonski meci) s uvodom Eva Moralesa.

Članak je originalno objavljen za Morning Star i Globetrotter na engleskom jeziku.

Prijevod: Jelena Host

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.