TEKST

Nikola Grmoja i “evolucija” desnice

Prošli tjedan je u emisiji Nedjeljom u 2 gostovao zastupnik Mosta Nikola Grmoja – u nastavku pročitajte što o tome misli Marija Mlačić

Izvor: Wikimedia Commons, Kaylan Shah

Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja gostovao je u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića. Pričalo se uglavnom o debaklu antikorupcijskog prosvjeda ispred HDZ-a na koji je pozivao i zbog čega je u sjenu pao posljednji dio emisije u kojem je na vlastitu inicijativu otvorio svoj već poznati sukob s udrugom Queer Zagreb, a iz kojeg je proizašla još čitava paleta neuspješno maskiranih, u najmanju ruku dvojbenih izjava.

Homofobija ustupa mjesto transfobiji

Na optužbu da je na sebe opravdano navukao bijes LGBTQ+ zajednice Nikola Grmoja slavodobitno je izjavio kako nema nikakav problem s homoseksualnošću već s onim T iz tog akronima. Da bi objasnio što pritom misli, nakon što se tijekom prvog dijela emisije koliko-toliko uspješno vodio podacima, kada je na red došla tema rodnih identiteta radije je citirao izlizanu šalu nekog američkog komičara. Neupućenog promatrača bi još moglo i iznenaditi da se saborski zastupnik s članovima LGBTQ+ zajednice sprda, ali to se zapravo dobro uklapa u povijest te institucije. Baš kako je Ljubo Ćesić Rojs nekoć na oduševljenje svojih kolega pričao viceve o homoseksualcima, sada slušamo one o zloglasnom T. Stanković je svoga gosta tješio da je „takvih ljudi malo“, a onda kada su nastavili u šaljivom tonu upozorio da to ipak nisu stvari za zafrkanciju.

„Postoji nešto što nas određuje, mi smo se kao ljudi u ovoj našoj evoluciji željeli osloboditi neke uvjetovanosti što prirodne što evo – prije si bogat postajao rođenjem, bio si plemić, sada možeš postati svojim radom. Tu smo se dakle oslobodili te uvjetovanosti koja je bila. Sada se događa da mi želimo u potpunosti odbaciti sve svoje identitete, da dakle nismo usidreni u ničemu, želimo srušiti sva drveća i izgraditi tvornice,” pokazao je Grmoja i svoju ozbiljniju stranu.

Nismo sigurni ima li smisla objašnjavati Nikoli Grmoji što je transrodnost i kako ona zaista nema nikakve veze s njegovom analogijom o industrijalizaciji nauštrb prirode, jer iako je povremeno nejasan, s gledateljima je bio do kraja iskren – on neće dopustiti da itko ikada promijeni njegovu ideologiju i svjetonazore. On svakako ima pravo tako odlučiti, međutim to postaje problematično u trenutku kada odlučuje intervenirati u državno obrazovanje koje bi po svojoj naravi trebalo biti otvoreno i inkluzivno, a njegov plan se čini upravo suprotnim. Napisao je, kaže, izmjene zakona o obrazovanju kojima će spriječiti nametanje rodne ideologije djeci.

Još 2013. Ustavni sud je srušio Zakon o zdravstvenom odgoju i to na inicijativu udruga Reforma i GROZD koje su se bunile da se u školama podučava djecu filozofskim i vjerskim uvjerenjima s kojima se njihovi roditelji nužno ne slažu, među istaknutim, kako je „homoseksualni čin jednako prirodan i vrijedan kao i heteroseksualni“. Kada je čak i među dijelom desnice homofobija postala već toliko deplasirana, samo su je zamijenili transfobijom. Možemo vjerojatno to nazvati nekom njihovom privatnom evolucijom s obzirom na to da se Nikola Grmoja voli upravo tom riječju razbacivati.

Neizbježan kontekst

„Mi smo kroz ljudsku povijest evoluirali, nekad su žene bile isključene iz društva, ljudi druge boje kože, seksualnog opredjeljenja, a nitko ne govori o tim najugroženijima – maloj djeci, nerođenoj djeci. Ja mislim da trebamo više o tome govoriti, da pobačaj bude nezamisliv u društvu. Ja sam uvjeren da će se to s evolucijom i promjenom mentaliteta dogoditi“, rekao je i što misli o abortusu.

Ono čega u ovom narativu za početak kronično nedostaje jest kontekst na koji se Grmoja također stalno poziva, ali ga izgleda slabo razumije. Ponekad kada promatramo prošlost možemo steći dojam da je trenutak u kojem se nalazimo, prava koja su ostvarena i napredak koji je postignut bili neizbježni. Ono što on u ovom slučaju naziva evolucijom koja je nekim svojim prirodnim mehanizmima dovela do toga da žene, ljudi druge boje kože i seksualne orijentacije ostvare takvu ravnopravnost, zapravo je dugotrajna borba hrabrih pojedinaca i skupina koje se ubijalo, tuklo, zlostavljalo, proganjalo, zatvaralo u zatvore i ludnice, silovalo, maltretiralo, protjerivalo, prisiljavalo na najgora poniženja, oduzimana im je imovina, otimana su im djeca. Samo ako loše učimo povijest možemo se zgražati nad onim što se događalo nekada ne uočavajući da je riječ o procesu koji još uvijek traje. I tad je baš kao i sada neopisiva količina nepravde bila moguća samo zahvaljujući onima koji od statusa quo profitiraju, onima koji se ograđuju od diskriminacije i represije koja je bila jučer samo da bi održali onu koja je danas. Isto tako, ni prava koja smo ostvarili nikad se ne čine sigurnima u stalnom strahu od reakcionara za što primjere ne trebamo tražiti u prošlosti već strašnoj mračnoj suvremenosti zemalja kao što su, na primjer, Poljska i SAD.

Čudesni nestanak abortusa

Nadalje, da bi evolucija učinila abortus nezamislivim zapravo bi se trebalo dogoditi da svi muškarci i/ili sve žene postanu neplodni jer je jedini način da ga nitko ne čini da do nijedne neželjene trudnoća više nikad ne dođe. To se zaista čini teško mogućim pa pretpostavimo da Grmoja ne misli na baš takvu evoluciju. Govoreći o evoluciji u nekakvom društvenom smislu, najlakši način da se smanji broj (ne i nestane!) pobačaja jest da se smanji broj neželjenih trudnoća, a to se može tako da se sustavno ulaže u prevenciju. Zdravstveni odgoj svakako bi bio dobar način da do toga dođe, ali upravo Grmoja zaziva da se na roditeljima ostavi briga o tome kako će odgajati svoju djecu. Naposljetku se čini kako promjena mentaliteta samo znači da će svaka žena morati prihvatiti da je njezina potencijalna neželjena trudnoća prihvatljiva kako ne bi prkosila nepromjenjivoj naravi njegovih svjetonazora.

„Ja imam pravo na svoj identitet i imam pravo reći da nije normalno rušiti sve identitete i tvrditi da je sve relativno, a posebno da to nije normalno nametati djeci u jednoj nezreloj fazi kada još ne znaju što žele od sebe i svog života.“

Neodgovorena pitanja

Najveći problem, tako simptomatičan na domaćoj političkoj sceni, jest što Grmojine izjave nisu samo komične. Bilo to iz elementarnog neznanja ili namjere, potpuno je nedorečen. Kakav je njegov stav prema zdravstvenoj skrbi transrodnih osoba? Kako se čini, njegov najveći problem i u tom slučaju su povodljiva djeca i vlastiti identitet. Znači li to da bi dopustio svim punoljetnim transseksualnim Hrvaticama i Hrvatima da besplatno obavljaju tranziciju ako pritom od njega nitko ne bi tražio da učini isto? Koje mehanizme bi koristio da se smanji diskriminacija transrodnih osoba? Kada govori o pobačaju kao političar, a ne filozof ili teolog, od njega se ni ne očekuje da se izjasni što misli o tome kada počinje život, već da se bavi, pa politikom – je li siguran i besplatan pobačaj neotuđivo zakonsko pravo? Naravno, ovo su pitanja koja mu je trebao postaviti samoprozvani zaštitnik homoseksualaca Aleksandar Stanković, ali ove teme su za njega izgleda još uvijek hod po jajima, a razumije se i zašto. Iako se na početku pokušao ograditi od stavova svoga sugovornika, u manjku argumentacije ili strahu da ne kaže nešto krivo i tako ponovi oštre reakcije koje je dobio nakon gostovanja Jelene Veljače – koju nisu zaboravili spomenuti ni sada – nije došlo do prave konfrontacije pa je razlika među njima ostala deklarativna, svedena na razinu floskule.

Marija Mlačić

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close