TEKST

Europa na raskrižju između neoliberalizma i onoga što ljudi stvarno žele

Članica No Cold War inicijative Nora Garcia Nieves u svom tekstu nam nudi drugačije viđenje trenutne globalne krize, hladnoratovske atmosfere i sve većih blokovskih podjela. U situaciji u kojoj se ni predstavnici EU-a ne libe dodatno rasplamsati sukob, autorica nas poziva na izgradnju jednog radikalno drugačijeg puta mira čiju inspiraciju možemo pronaći u brojnim primjerima antiratne europske i svjetske povijesti. Pri tome nas suočava s ogoljenim europskim licemjerjem i rasizmom čije pravo lice možemo vidjeti u bitno različitom pristupu izbjeglicama iz Ukrajine u odnosu na one koji nam stižu s Bliskog istoka ili iz Afrike. Naime, u slučaju ukrajinskih izbjeglica Europa je pokazala da je savršeno spremna i sposobna za dobro organiziran prihvat izbjeglica; ono što se svi trebamo pitati jest: zašto ta volja izostaje kada su u pitanju izbjeglice druge boje kože?

– Jelena Host

Europa na raskrižju između neoliberalizma i onoga što ljudi stvarno žele

„Ni rat koji nas uništava, ni mir koji nas ugnjetava“: taj povijesni antiratni slogan španjolskog feminističkog pokreta jedna je od ključnih stvari za izgradnju perspektive mira. On tvrdi da mir nije samo prekid vatre, niti je tiha predaja pred onima koji nameću svoje ratove drugima. Više od toga, mir je izgradnja temelja koji će njegovati odnose uzajamnog poštovanja i suradnje.

Takva ideja nije ni naivna ni­­­­­­ nemoguća. Gdje postoji volja, postoji način.

Izgradnja novog puta koji se temelji na trajnom miru jedina je moguća alternativa kako bi se ostvarila održivost čovječanstva i planete. Suprotno ovome vodi prema ušutkivanju i gubitku ljudskih života, prema svijetu podjela i permanentnog rata, neprestanom strahu od nuklearnog oružja i patnji ljudi zahvaćenih ratom.

Oni koji tvrde da brane slobodu, zapravo ne žele da u toj slobodi uživaju oni koji im nisu poput njih. Suočavamo se s mentalitetom „ili si s nama ili si protiv nas“ – ili, kako je to Joseph Borrell, visoki predstavnik Europske Unije za vanjska pitanja i sigurnosnu politiku, nedavno rekao, „Zapamtit ćemo one koji nisu na našoj strani.“

Sloboda tako nije samo izbor između dvije opcije, već mogućnost stvaranja naše vlastite opcije. Zbog toga je ključno da, suočeni s prevladavajućim viđenjem svijeta koji nas neprestano pokušava lišiti sposobnosti da zamislimo alternativu, artikuliramo takvu u kojoj ima mjesta za sve – u kojoj rat nije neizbježan.

Europa je neobranjiva

U sadašnjem kontekstu ruske invazije na Ukrajinu, okruženi smo osjećajem amnezije i povratka u 20. stoljeće. Ponovno smo suočeni s ratom, mržnjom i poznatom retorikom „mi“ protiv „drugih“. Šokantno je kako, suočena s ratom u Ukrajini, Utvrda Europa s lakoćom mijenja svoju politiku i otvara vrata bijelcima plavih očiju. Taj isti pristup u europskom odgovoru na izbjeglice i migrante iz ratom pogođenih i osiromašenih zemalja globalnog juga pretvorio je Mediteran u masovnu grobnicu; provodi ilegalne pušbekove migranata; zatvara tražitelje azila u detencijske centre bez ikakvog pristupa pravnoj pomoći. Međutim, rat u Ukrajini nam je pokazao da je Europska unija savršeno sposobna prihvatiti izbjeglice, ali za one zatočene u Libiji – zemlji koju je uništio NATO – nema sigurnih ruta, nema vlakova ni besplatnih autobusa. To nam ponovno pokazuje: gdje postoji volja, postoji način.

Svi imaju pravo bježati od rata i izgraditi novi život drugdje, poput Afganistanaca, Kurda i Sirijaca koji su stigli do pretrpanog izbjegličkog kampa Moria na grčkom otoku Lezbos, koji je izgorio u pandemijskoj 2020. godini, ostavivši bez ikakve zaštite gotovo 13 000 ljudi koji su tamo živjeli. To je isti onaj kamp u kojem su desetogodišnja djeca pokušala izvršiti suicid radi nasilja, gladi i prenapučenosti. Taj je stav, iz europske kolonijalne prošlosti, prema kojem neki životi vrijede više od drugih, opstao.

No ne tako davno, tisuće obitelji iz Španjolske bježale su od fašizma, koji je također proganjao „druge“, kategoriju koja je tada uključivala Rome, članove LGBTQ zajednice i pristaše Španjolske Republike. Kao što je Aimé Césaire napisao u svom Govoru o kolonijalizmu:„Europa je neobranjiva“. Razina licemjerja već je zapanjujuća, a ipak nastavljamo tim putem, pričamo o miru dok šaljemo oružje zaraćenim nacijama, pričamo o demokraciji dok podupiremo cenzuru, pričamo o ljudskim pravima dok istovremeno rasturamo Ujedinjene narode, pričamo o slobodi dok ignoriramo prikradanje fašizma. U središtu svega toga je NATO. I kao da nije dovoljno što smo svoj suverenitet predali kapitalističkom tržištu, moramo ga predati i ratovima koji se vode u interesu SAD-a.

 „Ljudsko dostojanstvo se ne može jesti, ali ljudi bez dostojanstva završe na koljenima i ostanu gladni“

Julio Anguita González, preminuli gradonačelnik Córdobe i utjecajni politički lider španjolske ljevice, slavno je izjavio: „Ljudsko dostojanstvo se ne može jesti, ali ljudi bez dostojanstva završe na koljenima i ostanu gladni“. Te riječi odzvanjaju mi u glavi dok pokušavam shvatiti što se dešava u Europi, ili još važnije, što Europa jest i kako je možemo učiniti suprotnom od toga. Ali kako bismo shvatili što je Europa danas, moramo se prisjetiti da su debate koje su vodile konsenzus o takvoj Europskoj uniji postavljene u apstraktnim i aspiracijskim terminima, povezujući modernizam s neoliberalizmom. I dok su ljudi postajali očarani praznim europskim identitetom, izgrađen je temelj za ekonomiju odvojenu od demokratske i političke kontrole.

Poput male sirene iz poznate bajke Hansa Christiana Andersena, prodali smo glasove za romantičnu ideju ljubavi – u našem slučaju, za osjećaj pripadanja neodređenom europskom identitetu. Dok smo bili bez glasa, proizvođači EU-a su prazninu između ekonomije i socijalnih struktura popunili s institucijama koje njeguju nejednakosti i s europskim sigurnosnim projektom koji odgovara Washingtonu. Suočena s krizom 2008. godine, pandemijom COVID-a i ratom u Ukrajini, Europska unija donosi odluke koje ne mogu biti udaljenije od realnih i svakodnevnih sigurnosnih potreba njenih stanovnika. Lekcija koju smo trebali naučiti od male sirene jest da bez naših glasova nema ni prave ljubavi.

Borba protiv zaborava

Oni od nas koji se bore protiv povijesnog zaborava znaju da ne trebamo vojne saveze, jer rat je strašan simptom, ali on nije bolest koja hara svijetom. Kako bismo ga uklonili, Europa hitno treba transplantaciju srca – potrebno joj je antifašističko i antikolonijalno srce, ono koje je odgovorno za svijet koji gradi i za ljude koji u njemu žive i u njega dolaze. Pa kako onda možemo učiniti Europu suprotnom onome što ona danas jest? Prije svega tako što moramo prestati odgađati otvaranje očiju i viđenja Europe takvom kakva ona stvarno jest, tako što ćemo se uhvatiti u koštac s najtežim zadatkom: izgradnjom vlastitog puta. Potpomognuti sjećanjima krenut ćemo na put kojim su već neki kročili. Slušajmo povijest i učinimo sadašnjost boljom. Taj put ide od antiratnog aktivizma Rose Luxemburg do Pokreta nesvrstanih, panafrikanizma, BRICS-a i borbi majki s Plaze de Mayo. Sva nas ta povijest podsjeća da je borba za izgradnju drugačijeg puta prema miru puna hrabrosti onih koji su boreći se za mir naučili da je i njihov put vrijedan.

Zato što, gdje postoji volja, postoji način.

Neće nas spasiti više oružja, spasiti se moramo sami.

Nora Garcia Nieves je članica No Cold War kampanje, živi u Madridu, gdje je aktivistica koja sudjeluje u feminističkoj, internacionalnoj i kulturalnoj borbi.

S engleskog jezika prevela: Jelena Host

Članak, koji možete u izvorniku naći na sljedećoj poveznici, objavljen je 27. rujna 2022. godine na stranicama instituta za društvena istraživanja Tricontinental.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close