TEKST

Kao predsjednik Brazila, Lula bi mogao uvesti novi globalni pokret nesvrstanosti

Čini se da se novoizabrani brazilski predsjednik Lula da Silva želi suprotstaviti dominaciji Zapada. Ali umjesto da stane na stranu Kine u novom hladnom ratu protiv SAD-a, on će vjerojatno slijediti suvereni treći put u duhu Pokreta nesvrstanih 20. stoljeća.

Pobjeda Lule da Silve na ovogodišnjim brazilskim predsjedničkim izborima označava značajan politički pomak ne samo u Brazilu, koji je protekle tri godine proveo pod vodstvom Bolsonarove krajnje desne administracije, već i na globalnoj geopolitičkoj pozornici.

Godine 2009., kao tadašnji predsjednik Brazila, Lula je preuzeo vodeću ulogu u osnivanju BRICS-a, skupine rastućih gospodarstava (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) koja se suprotstavljaju dominaciji zapadnog kapitala. Kada se vrati na dužnost, Lulin ekonomski i vanjskopolitički pristup vjerojatno će se ponovno suprotstaviti globalnoj političko-ekonomskoj dominaciji Sjedinjenih Država.

Ali možemo očekivati i neku nijansu u Lulinom pristupu. Čini se da nije zainteresiran za uplitanje Brazila i BRICS-a u sukob između Sjedinjenih Država i Kine, koji se trenutno manifestira u obliku trgovinskog rata. Umjesto toga, Lula će vjerojatno slijediti suvereni treći put u duhu Pokreta nesvrstanih iz dvadesetog stoljeća, put skupine nacija koje nisu obećale vjernost ni Sjedinjenim Državama ni Sovjetskom Savezu tijekom hladnog rata.

“Nećemo prihvatiti novi hladni rat između Sjedinjenih Država i Kine”, rekao je Lula u svom pobjedničkom govoru 30. listopada. “Imat ćemo odnose sa svima.”

Treći svijet u nastajanju

Globalno slobodno tržište trenutno je u krizi i sprema se za još. To je stvorilo prozore mogućnosti za takozvane ekonomije “trećeg svijeta” – zastarjeli pokazatelj koji obično označava razinu razvoja zemlje tijekom hladnog rata – da postanu ključni igrači u globalnoj borbi za moć.

Puno se pisalo o kineskom izazivanju ekonomske dominacije Sjedinjenih Država putem njezine “Belt and Road” inicijative. Ali taj fokus je zamaglio politički značaj drugih rastućih ekonomija na globalnom jugu koje nisu izabrale favorita u borbi između dviju globalnih supersila.

U velikom odmaku od programa strukturne prilagodbe iz dvadesetog stoljeća koji su podčinili globalni jug, mnoge zemlje globalnog juga sada traže ustupke od zapadnih investitora, a ne obrnuto. Indija i Indonezija nedavno su osigurale povoljne ugovore s konkurentskim stranim ulagačima koje su privukla njihova brzorastuća potrošačka i financijska tržišta. U tim su poslovima uspjeli ugovoriti državno-kapitalističke projekte koji daju prednost njihovim nacionalnim ekonomskim interesima koji su usmjereni na čvrstu infrastrukturu i obnovljive, neovisne izvore energije.

U međuvremenu su se zaljevske države na Bliskom istoku, dugo gospodarski konkurentne zahvaljujući golemim količinama nafte, ali uvijek vezane za američki petrodolar, počele usmjeravati prema neoliberalnoj financijalizaciji u pokušaju da se konačno odvoje od tokova zapadnog kapitala. To je nedavno došlo do vrhunca odlukom OPEC+ pod vodstvom Saudijske Arabije da ne poveća proizvodnju nafte na politički trošak Bidenove administracije.

Ključno je naglasiti da veliki dio novostečenog autoriteta ovih vlada počiva na političkom autoritarizmu i gospodarskom iskorištavanju kod kuće; iako postavljaju nužan izazov zapadnom kapitalu, teško da su sveci. Ipak, njihov rastući komfor s vršenjem utjecaja na, pa čak i odstupanjem od zapadnih političko-ekonomskih interesa, važan je dio razvoja u geopolitičkom krajoliku u koji će Lula i BRICS ponovno ući.

Nisu sve nacije koje izazivaju zapadne imperative kapitalističke diktature poput Saudijske Arabije. U zemljama Latinske Amerike proteklih je godina na demokratskim izborima pobjedio val ljevičarskih predsjedničkih kandidata. Lulina pobjeda u Brazilu, najvećoj ekonomiji na kontinentu i desetoj u svijetu, samo je najnoviji korak u razvoju tog deset godina dugog trenda nazvanog “Ružičasta plima“. Narod Argentine, Čilea, Kolumbije, Meksika, Perua i drugih izabrao je političare čije su kampanje bazirane na nacionalnim ekonomskim i ekološkim interesima umjesto na zapadnjačkim političkim i financijskim interesima. Lula se trenutno udvara argentinskom predsjedniku Albertu Fernandezu kako bi ga nagovorio da se pridruži BRICS-u.

Dok su kasne 2000-e i rane 2010-e signalizirale potencijalni povratak međunarodnoj bipolarnosti podijeljenoj duž kinesko-zapadne podjele, neoliberalni opskrbni lanci koji se neprestano šire i financijalizirana tržišta vođena isključivom, gotovo algoritamskom obvezom maksimiziranja profitnih marži, doveli su umjesto toga do zamršenog spleta globalnih političkih i ekonomskih odnosa koje je potpredsjednik Europske komisije Josep Borrell nazvao “kompleksnom multipolarnošću”.

Sjedinjene Države i Europa bore se da obuzdaju neposlušno neoliberalno tržište koje su same projektirale. Opadanje pregovaračke moći zapadnih zemalja rezultiralo je prozorima multipolarnih prilika za rastuća gospodarstva globalnog juga.

Dolar pada, alternative rastu

Zemlje na globalnom jugu još uvijek su vezane i informirane globalnim slobodnim tržištem koje je vezano za strukture monopolizirane zapadnim kapitalom – institucije kao što su petrodolar, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, kao i nove alternative koje su ponudili geografski divovi Kina i Rusija, definirane kao reakcija na te strukture zapadnog kapitala.

Ali ugrađeni primat zapadnog, a posebno američkog kapitala u strukture globalnog slobodnog tržišta bit će ozbiljno ometen istim neoliberalnim političko-ekonomskim mrežama koje su ispletene 1980-ih i 1990-ih. Brazil je, na primjer, postao ovisan o trgovini ne samo sa Sjedinjenim Državama, već i s Kinom i Rusijom –  što je rezultiralo time da je čak i konzervativni Bolsonaro odbio zauzeti stav o američko-kineskim napetostima i ruskoj invaziji na Ukrajinu tijekom svog predsjedničkog mandata.

Relativna neutralnost globalnog juga u pogledu ruske invazije na Ukrajinu svjedoči o ovim ekonomskim pomacima. Vodeće ekonomije, uključujući Indiju, Indoneziju, Brazil, Južnoafričku Republiku, Meksiko, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate odbile su kompromitirati svoje ekonomske interese kako bi kaznile Rusiju.

Još mračniji omen za Sjedinjene Države i njihove zapadne saveznike je da transnacionalne američke i europske korporacije prijete da će ostaviti svoje nacije zbog zelenijih, profitabilnijih pašnjaka koje nude njihovi politički protivnici i nepouzdani prijatelji. Američke naftne i plinske korporacije lobirale su u Kongresu da se sankcije Rusiji ograniče uoči invazije, suprotno njihovom izrabljivačkom stavu nakon invazije. Eksplicitnije rečeno, ExxonMobil je u početku odbio prekinuti svoje poslovne odnose u Rusiji tijekom početka sankcija.

Kako ruska invazija na Ukrajinu nastavlja eskalirati, njezine implikacije mogu ubrzati ovaj prekid monopola zapadnog kapitala nad globalnim slobodnim tržištem. Pokušaj Zapada da izolira Rusiju kroz ekonomske sankcije doživio je neuspjeh. Ne samo da sankcije nisu uspjele zaustaviti rusku agresiju, već su visoke cijene nafte i plina koje su proizašle iz njih povećale vrijednost rublja.

Što je još važnije, sankcije ekonomski i politički guraju Rusiju bliže Kini. Ovi su uvjeti naveli Kinu i Rusiju da ubrzaju dugogodišnje planove za odvajanje od američkog dolara kao de facto univerzalne valute za trgovinu, potičući druge nacije da slijede njihov primjer. Na svom summitu 2022. godine u Uzbekistanu, Šangajska organizacija za suradnju (SCO), euroazijski gospodarski savez predvođen Rusijom i Kinom kojemu bi se Iran trebao pridružiti u bliskoj budućnosti, dovršio je “mapu puta” prema trgovanju u nacionalnim valutama država članica, pozivajući druge zemlje da odbace dolar i usvoje slične mjere.

Zemlje na globalnom jugu nisu imale pravo glasa o tome jesu li sankcije Rusiji prikladne ili razumne, a ipak su platile cijenu: univerzalnost dolara rezultirala je inflacijom koja je posebno utjecala na cijene hrane. Kada su ga u listopadu upitali o negativnom učinku dolara na gospodarstva drugih zemalja, Biden je novinarima rekao: “Ne brine me snaga dolara, brine me ostatak svijeta. Naša ekonomija je iznimno jaka. . . problem je nedostatak gospodarskog rasta i zdrave politike u drugim zemljama.” Zemlje mogu poslušati Bidenov savjet i slijediti vodstvo SCO-a, usvajajući “zdrave” politike koje odvajaju njihova gospodarstva od nestabilnog američkog dolara.

Ovdje u igru ulaze Lula i BRICS. Lulina izjava da Brazil “neće prihvatiti novi hladni rat” i da će umjesto toga nastojati “uspostaviti odnose sa svima” sugerira da će njegova nova administracija samouvjereno zacrtati neovisan put. Čineći to, Brazil bi mogao potaknuti novi pokret nesvrstanosti koji radi na jačanju kapaciteta suverenog ekonomskog sustava globalnog juga kroz saveze kao što su BRICS i drugi, angažirajući se u međunarodnoj trgovini, stranim ulaganjima i domaćem razvoju po vlastitim pravilima.

Na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP27) 2022. godine u Sharm El-Sheikhu u Egiptu, Lula i njegov savjetnik za vanjsku politiku Celso Amorim održali su govore u kojima su istaknuli namjeru Brazila da u tom pogledu slijedi pragmatičnu i aktivnu vanjsku politiku. Lula je obećao “da će pomoći u izgradnji mirnog globalnog poretka koji je utemeljen na dijalogu, multilateralizmu i multipolarnosti”, dok je Amorim pozvao na oživljavanje UNASUR-a, Unije južnoameričkih naroda – bloka koji je izvorno osnovao pokojni venezuelanski socijalistički vođa Hugo Chávez 2008. kako bi bio protuteža američkom utjecaju u Južnoj Americi.

“Multipolarnost” ovdje nije samo poštapalica – to je stvarnost na koju su se zapadne vlade i korporacije već počele aklimatizirati. Tijekom svog nedavnog posjeta Kini u studenom, njemački kancelar Olaf Scholz je, stojeći uz izvršne direktore Volkswagena i globalnog kemijskog diva BASF, rekao: „U multipolarnom svijetu pojavljuju se novi centri moći, a naš cilj je uspostaviti i proširiti partnerstva sa svima njima”.

Svijetla budućnost?

Činjenica da je Lula izabran označava ohrabrujući razvoj u globalnom političkom i gospodarskom krajoliku koji se dugo činio spreman podijeliti na kinesko-američke sfere utjecaja i ponovno nadjačati suverenitet postkolonijalnog svijeta.

Ali kao što povijest pokazuje, američko carstvo nikada ne prihvaća ne kao odgovor – i spremno je upotrijebiti vojno nasilje ili sabotažu ako ekonomska prisila ne uspije. Iako je Rusija podnijela i čak imala koristi od sankcija koje su joj nametnute zahvaljujući svojoj veličini i kontroli nad velikim udjelom svjetskih nalazišta nafte i plina, čak ni jake zemlje globalnog juga poput Brazila možda ne bi mogle izdržati tako razoran udarac. Čak i kad bi Brazil mogao preživjeti sankcije zahvaljujući novim multipolarnim i kinesko-ruskim gospodarskim savezima, Sjedinjenim Državama nije strano orkestriranje nasilnih državnih udara u Južnoj Americi i zamjena prema njihovim interesima neprijateljski raspoloženih vođa prijateljskim. 

Državni udar u Brazilu koji bi poduprla Amerika samo bi privremeno poništio jednu prema zapadnom kapitalu “disidentski” nastrojenu vladu, dok bi se druge nastavile pojavljivati širom Južne Amerike i globalnog juga općenito. No malo je vjerojatno da će se Sjedinjene Države tiho skloniti s pozornice dok se njihovo vrijeme kao jedine svjetske supersile bliži kraju – osobito s obzirom na normalizaciju krajnje desnih elemenata u Republikanskoj stranci i beskompromisni antagonizam Demokratske stranke prema kinesko-ruskoj sferi i naprednim elementima u stranci koji bi ublažili njezin militarizam. Nije nemoguće da bi se Sjedinjene Države mogle upustiti u izravan sukob s vojskama puno većim od vojski nacija koje su napale posljednjih godina, gurnuvši svijet u krizu.

Dok je pacifistička motivacija koja stoji iza Lulinog brenda nesvrstanosti i multipolarnosti vrijedna divljenja, mogla bi isprovocirati Sjedinjene Države i ugroziti napredak koji je globalni Jug postigao u povratu svog ekonomskog suvereniteta. Treba samo pogledati sudbine prethodnih čelnika Pokreta nesvrstanih u posljednjem hladnom ratu. Zemlje su ili bile gurnute u sovjetsku sferu radi preživljavanja zapadne agresije, kao u Afganistanu i Egiptu, ili potpuno prognane i pročišćene uz stranu potporu SAD-a, kao u Indoneziji i Gani.

Odgovor nije potpuno usklađivanje s kinesko-ruskom sferom, koja koristi iste izrabljivačke i opresivne metode kao i Sjedinjene Države, ali u antagonizmu prema njima. Ipak, Lula mora biti oprezan, budući da bi naivni stav prema američkoj vanjskoj politici brzo mogao pretvoriti budućnost globalnog juga iz optimistične u pesimističnu.

Članak je objavljen 17. prosinca 2022. godine. Poveznica: Jacobin.

S engleskog prevela: Kiša Grgas.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.