TEKST

Dva bilijuna dolara za rat vs. 100 milijardi za spas planete

Krajem travnja i početkom svibnja, južna Azija bila je potresena zastrašujućim posljedicama globalnog zagrijavanja, s temperaturama koje su dosezale gotovo 50 °C u nekim gradovima u regiji. Vrućine su popratile i opasne poplave u sjeveroistočnoj Indiji i Bangladešu kada su se rijeke izlile iz svojih korita, s iznenadnim bujicama u, primjerice, gradskoj četvrti Sunamganj u Sylhetu u Bangladešu.

Saleemul Huq, upravitelj Međunarodnog centra za klimatske promjene i razvoj, dolazi iz Bangladeša. Veteran je UN-ovih pregovora o klimatskim promjenama. Pročitavši na Twitteru objavu Marianne Karlsen, supredsjednice UN-ovog Odbora za prilagodbu, u kojoj je napisala da je “potrebno još vremena da se postigne dogovor”, time misleći na pregovore o financiranju reparacija za štetu uzrokovanu klimatskim promjenama, Huq je komentirao “Jedino čega nam je ponestalo jest vrijeme! Posljedice klimatskih promjena već se odvijaju, a siromašni trpe gubitke i štetu zahvaljujući emisijama bogatih. Razgovor je prestao biti prihvatljiva alternativa djelovanju (novcu!)” Karlsenina je objava došla u kontekstu veoma sporog procesa dogovora o reparacijama koje su trebale biti točka dnevnog reda na 27.  Konferenciji članica (COP27) u Sharm el-Sheikhu u Egiptu u studenom 2022.

Na 9. COP-u 2009. godine, razvijene zemlje svijeta pristale su na godišnji fond od 100 milijardi dolara za pomoć pri prilagodbi koji je trebao biti uplaćen do 2020. Ovaj fond je trebao pomoći zemljama na globalnom jugu da se s ugljika prebace na obnovljive izvore energije i prilagode stvarnosti klimatske katastrofe. Ipak, tijekom 26. COP-a u Glasgowu u studenom 2021., razvijene zemlje nisu mogle izvršiti ovu obavezu. Fond od 100 milijardi dolara se možda ne doima velikom svotom, ali je daleko manja od tzv. “izazova financiranja klime bilijunom dolara” koji će biti potreban da se u budućnosti osigura sveobuhvatno djelovanje po pitanju klime.

Bogatije države, predvođene Zapadom, ne samo da su odbile ozbiljno financirati ovu prilagodbu, već su se i izuzele iz originalnih dogovora poput Protokola iz Kyota (1997.), važnog koraka prema ublažavanju klimatske krize koji je Kongres SAD-a odbio ratificirati. Nadalje, Sjedinjene Države su izmijenile vlastite ciljeve za smanjenje emisija metana te odbijaju odgovarati za masivne emisije ugljika od strane vojske SAD-a.

Njemački novac koristi se za rat, a ne klimu

Njemačka je domaćin tajništvu Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama. U lipnju, kao uvod u COP27, UN je u Bonnu održao konferenciju o klimatskim promjenama. Konferencija je završila u gorčini oko financiranja reparacija. Europska unija je konzistentno blokirala sve rasprave o kompenzaciji. Eddy Pérez iz kanadske Mreže za klimatsku akciju (Climate Action Network) navodi: “Obuzete vlastitim uskim nacionalnim interesima, bogate države, a pogotovo države Europske unije su na konferenciju u Bonnu došle kako bi blokirale, usporavale, i potkopavale nastojanja osoba i zajednica na prvoj crti obrane da se raspravi o gubicima i šteti uzrokovanima fosilnim gorivima.”

Problematično je i licemjerje država poput Njemačke, koja tvrdi da je predvodnica po pitanju klimatskih pitanja, a zapravo uvozi fosilna goriva iz inozemstva i sve više troši na vojsku. Istovremeno, ove su države odbile pomoći zemljama u razvoju koje očekuje devastacija uzrokovana superolujama i dizanjem razine mora.

Nakon izbora u Njemačkoj u rujnu 2021., pojavila se nada da će nova koalicija Socijaldemokrata sa Zelenom strankom vratiti Njemačku na zeleni put. Ipak, njemački je kancelar Olaf Scholz 100 milijardi eura obećao vojsci, što izvjestitelj Financial Timesa Guy Chazan naziva “najvećim porastom vojnog proračuna u toj zemlji od kraja hladnog rata.” Kancelar Scholz također je odlučio povećati vojni proračun preko 2% BDP-a države. To bi značilo više novca za vojsku, a manje za borbu protiv klimatskih promjena i zelenu transformaciju.

Vojska i klimatska katastrofa

Novac koji guta vojni establišment Zapada ne samo da se ne koristi za klimu, već i pospješuje klimatsku katastrofu. Vojska SAD-a najveći je zagađivač među svjetskim institucijama. Za održavanje, primjerice, preko 800 svojih baza diljem svijeta, vojska troši 395 000 barela nafte dnevno. U 2021. godini, vlade svijeta potrošile su 2 bilijuna dolara na oružje, a najveće izdatke imaju najbogatije države (osim što su i najlicemjernije po pitanju klimatske debate). Dovoljno je novca za rat, ali ne i za obračunavanje s klimatskom katastrofom.

Mnogi od nas zanijemjeli su na način na koji se naoružanje slijeva u rat u Ukrajini. Prolongiranje tog rata povećava opasnost od nestašice hrane u svijetu u kojem, prema izvješću o gladi agencija UN-a, glad već prijeti 49 milijuna ljudi u 46 zemalja kao rezultat sukoba, klimatskih promjena, i ekstremnih vremenskih uvjeta. Sukob i organizirano nasilje glavni su uzroci nestašica u Africi i na Bliskom istoku, specifično u sjevernoj Nigeriji, centralnom Sahelu, na istoku Demokratske Republike Kongo, Etiopiji, Somaliji, Južnom Sudanu, Jemenu, i Siriji. Rat u Ukrajini pogoršao je krizu time što su porasle cijene poljoprivrednih dobara, s obzirom na to da Rusija i Ukrajina zajedno izvoze oko 30 % pšenice na svijetu. Dakle, što rat u Ukrajini duže potraje, to će ugrožene zemlje više nastradati, a koncentracija ozbiljne nestašice hrane proširit će se van Afrike i Bliskog istoka.

Jedan sastanak COP-a već se odvio na afričkom kontinentu, a drugi je u pripremi za ovu godinu. Na prvom sastanku u svibnju 2022. godine u Abidjanu, u Obali Bjelokosti, sastala se UN-ova Konvencija za borbu protiv desertifikacije, a u Sharm el-Sheikhu u Egiptu održat će se Konferencija UN-a o klimatskim promjenama (COP27) u studenom 2022. Za afričke države, ovo su važni forumi na kojima mogu razgovarati o velikoj šteti koja je učinjena kontinentu kao posljedica klimatske katastrofe.

Kada se predstavnici zemalja svijeta okupe u Sharm el-Sheikhu, slušat će zapadnjačke predstavnike kako govore o klimatskim promjenama, daju obećanja, i zatim daju sve od sebe da se katastrofa pogorša. Ono što smo vidjeli u Bonnu bio je samo uvod u fijasko koji će biti Sharm el-Sheikh.

Autor Murad Qureshi bivši je član Londonskog parlamenta i bivši predsjednik Koalicije za prekid rata (Stop the War Coalition).

S engleskog preveo: Ivo Tralić

Članak, koji možete u izvorniku naći na sljedećoj poveznici, objavljen je 27. rujna 2022. godine na stranicama instituta za društvena istraživanja Tricontinental.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.