TEKST

Grčka država agresivno deložira skvotove – zašto?

Prije otprilike mjesec i pol dana u MAZ su u posjet došli anarhisti iz Thessalonikija u Grčkoj. Ponosno su pričali o kulturnim i političkim aktivnostima koje su organizirali u svojem skvotu Mundo Nuevo, te o raznovrsnosti antifašističke scene u svom gradu. Pozvali su nas da im dođemo u posjet, no 28. Studenog im je Grčka policija upala u prostor i izvršila deložaciju skvota. Zašto sada? I zašto je odgovor Grčke države bio tako agresivan? Što ti skvotovi pružaju i zašto ih ima toliko u Ateni, Thessalonikiju, te u Grčkoj općenito? Zašto su napetosti između aktivista i policije toliko žestoke? Ovdje istražujemo utjecaje financijske krize 2008., krize u eurozoni 2011., izbjegličke krize 2015., te krajnje desničarske vlade izabrane 2019. na građane Grčke, a zatim reakcije aktivista, anarhista i studenata na ove brojne izazove.

Izvor: pexels.com

Ovo je već 4. deložirani skvot u Thessalonikiju od kada je desničarska stranka “New Democracy” preuzela vlast 2019. godine. Dok je skvot Mundo Nuevo otvoren 2015. godine, jedan od deložiranih skvotova je poznati Biologika koji se nalazio na Aristotle Sveučilištu u Thessalonikiju i bio aktivan 33 godine. Ovaj potez izazvao je tenziju između prosvjednika i policije te je došlo do nasilnog sukoba, nakon kojega su interventni policajci postavljeni na sami kampus, te otamo još uvijek nisu povučeni.

Međutim, bilo bi pogrešno misliti da je ovaj trend u Grčkoj započeo s trenutnom vladom. Vlast lijevičarske Syrize 2016. godine prva je okrenula Grčku državnu politiku protiv skvotova s deložacijama na tri lokacije, a sva tri su pružala azil i sigurno mjesto za spavanje izbjeglicama za vrijeme izbjegličke krize. Bitno je napomenuti da su te prostorije i zgrade ostale potpuno neiskorištene do ove godine, te je samo jedna od njih pretvorena u hotel – motivacija, izgleda, nije bila da zakonski vlasnik tih prostorija i zgrada nešto konkretno napravi, nego nešto drugo.

Otkud ovoliko skvotova?

U izbjegličkoj krizi 2015. godine, podsjetimo se, više od milijun ljudi (uglavnom iz Sirije) zatražilo je izbjeglički status u Europskoj uniji kao rezultat rata, sukoba, političke represije i ekstremnog siromaštva u svojim matičnim zemljama. To je bio najveći broj izbjeglica koje su se pokušale preseliti u Europu od Drugog svjetskog rata. Mnogo očajnih izbjeglica pokušalo je doći do kontinenta opasnim putovanjima preko Mediteranskog mora, pri čemu je 2015. gotovo 4000 ljudi izgubilo živote. Oni koji su stigli na kontinent često su bili suočeni s rasističkim reakcijama, stavljani u izbjegličke ‘kampove’ s groznim životnim uvjetima, a ponekad deportirani natrag u mjesta iz kojih su došli. Odgovor Europske unije, uz vrlo komplicirane pravne prepreke koje su postavljene za one koji traže azil, došao je u obliku ekstremne represije sa strane policijskih snaga duž granica kroz koje je većina tih izbjeglica ulazila, uključujući nezakonitu i nelegitimnu upotrebu nasilne sile protiv njih. Dobro dokumentirana među tim policijskim snagama bila je ona iz Grčke.

Nije teško razumjeti zašto bi anarhisti i drugi uključeni u stvaranje skvotova željeli uskočiti i pružiti podršku i utočište izbjeglicama s obzirom na njihovu ideološku perspektivu o legitimnosti država, kao i na nehumano postupanje s tražiteljima azila u ime grčke države i Europske unije općenito. Ovaj članak Vicea ukazuje na uvjete u službenim državnim izbjegličkim kampovima – žičane ograde, opasnu prenapučenost i rastuću populaciju, potpuno poricanje očitih i jasno vidljivih invaliditeta raznih izbjeglica, te smrti uzrokovane nemarom državnih službenika i medicinskog osoblja. Nasuprot tome, život izbjeglica u ljevičarskim i anarhističkim skvotovima u Grčkoj znatno je dostojanstveniji. Osigurane su im instrukcije engleskog i grčkog jezika, medicinske potrepštine, toaletne potrepštine, cijepljenja i privatnost. Neki dobivaju razne poslove, primjerice kuhanja kave koja košta otprilike jedan euro po šalici, dok volonteri čuvaju ulaze skvotove kako bi ih zaštitili od fašističkih i rasističkih te državnih napada. Jasno je da ovi skvotovi nemaju moć niti ovlasti osigurati bilo kakav pravni status izbjeglicama, ali država s ovlastima za to sporo djeluje i optužena je da se jednostavno nada da će sporim djelovanjem potaknuti mnoge da odustanu i vrate se otkuda su došli ili platiti da ih netko ilegalno prošverca preko granice dalje u Europu. Međutim, ono što ovi skvotovi postižu jest implicitna i eksplicitna kritika svoje države i Europske unije pružanjem beskrajno humanijih uvjeta za tražitelje azila bez ikakve institucionalne potpore. Ovi se skvotovi u potpunosti održavaju na životu zahvaljujući dobrovoljnom radu i donacijama naroda.

Međutim, nisu svi skvotovi u Grčkoj nastali kako bi se pružila podrška izbjeglicama. Mnogi djeluju kao kulturni centri, prostori za događanja, sastanke, pučke kuhinje i slično. Stoga se postavlja pitanje: zašto baš Grčka ima toliko skvotova u Ateni, Thessalonikiju i u ostalim svojim gradovima? Osim bogate i dugogodišnje antifašističke i ljevičarske povijesti i tradicije Grčke, financijska kriza iz 2008. i kriza eurozone koja je uslijedila 2011. godine mogle bi pružiti dio odgovora. Naš članak o ulasku Hrvatske u eurozonu detaljnije ocrtava ekonomske probleme Grčke u ovom razdoblju, ali ključno za potrebe ovog članka su drastične i opsežne mjere štednje koje je nametnula grčka država (pod golemim pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda, Europske središnje banke i Europske komisije) koji su smanjili budžete za gotovo sve socijalne usluge koje pruža država. Grčka je doživjela ogromne razine nezaposlenosti, dramatičan pad plaća i veliki porast broja samoubojstava. Bolnice i škole su neizmjerno stradale, dok su mogućnosti za radnike – i mlade i stare – smanjene. Ukratko, kvaliteta i dostojanstvo života prosječnog Grka su pali. Moglo bi se reći da su se  za bilo kakvu vrstu obogaćivanja društvenog života ljudi jednostavno morali međusobno organizirati i uskočiti tamo gdje je država neprestano bila neuspješna. Skvotovi su ljudima pružali socijalne usluge, hranu, kulturne i umjetničke sadržaje, te opći osjećaj podrške i pripadnosti. Stoga je možda razočaravajuće vidjeti da su ta iseljavanja započela s lijevom vladom Syrize. Nema sumnje, međutim, da su napadi države na te skvotove pojačani od 2019. godine te nadalje s pobjedom (krajne) desne stranke New Democracy.

Problema s policijom antifašisti i anarhisti koji organiziraju i stvaraju skvotove imaju već neko vrijeme. Pokazuju na selektivnost policije u primjeni sile – jedan od idalje postojećih skvotova u Thessalonikiju – “School” – napadnut je dva puta od strane fašista i nacionalista dok su policajci bili prisutni i gledali sa strane. Također, kada je grupa 30 fašista upala u skvot “Libertatia” te ga zapalila pjevajući poznati fašistički refren “anarhisti i boljševici, ova zemlja nije vaša!” policija je uhitila samo one koje su iznova izgradili skvot.

Odakle dolazi ta napetost između državne policije i ljevičarskih skupina diljem Grčke i zašto je tako intenzivna? Žestina prosvjeda, nemira i sukoba u Grčkoj između građana i policije jedinstveno je intenzivna za zemlju unutar Europske unije. Uz sve lošiji životni standard od 2008. godine, stanovništvo je prirodno postajalo sve više frustrirano državom, a nemiri su stalno rasli. A onda je jedna nacionalna tragedija postala posebno snažan simbol iskrivljenih državnih prioriteta te njezine okrutnost prema vlastitom narodu. Iako sljedeća priča ne objašnjava (i ne može objasnit) kompletno specifičnost odnosa aktivista i vlastite države, ipak je moćna simbolična priča koja još uvijek živi u društvenom sjećanju grčkog naroda.

Petnaestogodišnji Alexis Grigopoulos 6. prosinca 2008. bio je vani s prijateljima u centru Atene. U verbalnom sukobu s dvojicom policajaca, jedan od njih je izvadio pištolj, ciljao prema nenaoružanoj skupini tinejdžera i pucao na njih, pogodivši Alexisa u prsa, od čega je umro na licu mjesta. Ovo ubojstvo izazvalo je ogroman bijes i dovelo do destruktivnih nereda i prosvjeda diljem Atene. Svake godine, na godišnjicu njegove smrti, tisuće ljudi izlaze na ulice u znak sjećanja na njega i prosvjeduju protiv državne represije i protiv grčke policije. Dok je policajac proglašen krivim za Alexisovo ubojstvo prvotno osuđen na doživotni pritvor, pušten je 2022. godine na slobodu nakon što su sudovi njegovu prethodno “čistu” prošlost smatrali “olakšavajućim faktorom”. I to je izazvalo bijes javnosti, ali ako to nije pomoglo, događaji koji su se odvili na 14. godišnjici Alexisove smrti samo su dodatno pogoršali napetosti. Dana 6. prosinca 2022., 16-godišnjeg romskog dječaka Kostasa Fragoulisa ustrijelili su policajci hicem u glavu nakon što je navodno ukrao benzin vrijedan 20 eura sa benzinske stanice. Ova okrutna i neprimjerena kazna za dječaka koji još nije proglašen krivim za bilo kakve zločine niti je bio priveden (i to na godišnjicu ubojstva tinejdžera Alexisa, ni manje ni više) dovela je do toga da su se prosvjedi komemoracije pretvorili u nerede i sukobe. To se samo pojačalo kada se saznalo da je Kostas umro u bolnici 13. prosinca nakon neuspješnih pokašaja da mu se spasi život.

S obzirom na ove recentne događaje te selektivnost države u odabiru meta za represiju, razumljivo je zašto mnogi anarhisti, studenti i aktivisti ne žele jednostavno odustati i dopustiti policiji da poništi godine (a ponekad i desetljeća) njihova rada.

Možete vidjeti primjer kako su se anarhisti, aktivisti, studenti i skvoteri pokušali oduprijeti ovim deložacijama i represivnom državnom aparatu kroz ovu brošuru, koja detaljno opisuje razne akcije poduzete na lokalnoj razini krajem 2019. godine. Iako su mnoge od ovih i naknadnih akcije uspješno usporile uništavanja raznih skvotova, čini se da nema znakova da će država odustati od svojeg cilja.

Solidarnost s antifašistima diljem svijeta, solidarnost s Grčkim skvoterima, smrt državnoj represiji!

MAZ

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close