TEKST

Biti samostalna umjetnica u Hrvatskoj je umjetnost sama po sebi

I nakon prosvjeda nastavlja se borba samostalnih umjetnika za radnička prava. O prosvjednim zahtjevima, ali i o uvjetima rada te problemima sa kojima se samostalni umjetnici u Hrvatskoj susreću, razgovarali smo sa Sonjom Švec Španjol, diplomiranom povjesničarkom umjetnosti, muzeologinjom i nezavisnom kustosicom.

Koji su bili temeljni zahtjevi prosvjeda samostalnih umjetnika?

Primarni razlog našeg okupljanja i prosvjeda je bio apel za podizanje koeficijenta obračuna osnovice mirovine samostalnih umjetnica i umjetnika s 0,8 na 1,8. Naime, naš koeficijent je punih 14 godina, preciznije od 2009. godine, bio na tzv. “antirecesijskim mjerama”, dok je svim ostalim zanimanjima koeficijent vraćen 2010. godine. Jedino smo mi ostali zakinuti i to punih 14 godina. O ovoj nepravdi su u više navrata bili obaviješteni Ministarstvo financija, Ministarstvo kulture i medija, kao i Vlada RH, koji, u pravilu, nisu imali sluha niti odgovoriti na naše dopise, molbe i ukazivanje na problem.

Što bi konkretno značilo povećanje koeficijenta?

Povećanje koeficijenta bi značilo vraćanje minimalne razine ljudskog dostojanstva. Realno, čak i s povećanim koeficijentom još uvijek govorimo o iznimno malim mirovinama, jer kao što dobro znamo, velik broj umirovljenika u Hrvatskoj živi na rubu egzistencije, a mnogi koji nemaju podršku vlastite obitelji su postali socijalni slučajevi. Je li itko tko je svoj život proveo radeći i doprinoseći vlastitoj državi zaslužio takvu starost?

Novim Zakonom o doprinosima će se koeficijent samostalnim umjetnicima vratiti na 1,2. Je li vam to prihvatljivo?

To nam nikako nije prihvatljivo, iz nekoliko razloga. Prvo i osnovno, odluka o vraćanju koeficijenta na 1,2 donesena je bez ikakve konzultacije s nama i/li našim strukovnim udrugama. Mi smo na prosvjedu tražili podizanje koeficijenta obračuna osnovice mirovine na minimalno 1,8, rast koeficijenta sukladno s rastom koeficijenata zaposlenih u javnim i državnim službama i ustanovama u kulturi, kompenzacijske mjere za proteklih 14 godina u kojima smo bili pod antirecesijskim mjerama sa sramotnim koeficijentom od 0,8 te kompenzacijske mjere za umjetnike koji su otišli u mirovinu s koeficijentom od 0,8. To je minimum koji bi država mogla i trebala osigurati, a koji ju zaista ne bi puno koštao, jer je samostalnih umjetnika kojima država uplaćuje doprinose ukupno 1.400 u cijeloj Hrvatskoj.

Čeka se i novi nacrt Zakona o umjetnicima, što je bilo problematično u prvotnom nacrtu?

Uf, puno toga. Pokušat ću maksimalno sumirati: prvi Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti tendirao je centralizaciji i monopolizaciji, doslovce bi se sve odluke svele pod Ministarstvo kulture i medija što je nedopustivo. Ne može politika odlučivati tko je samostalni umjetnik u Hrvatskoj. Ujedno, Nacrt je bio tek blago modificirana verzija prvobitnog Nacrta iz 2010. godine koji tada nije prošao iz vrlo konkretnih razloga. Većina strukovnih udruga i umjetnika/ica su posebno problematičnim smatrali uvođenje minimalnog i maksimalnog financijskog cenzusa. Naime, ondašnji nacrt Zakona nije rješavao problem da umjetnici, pogotovo likovni umjetnici, uopće nisu plaćeni za svoj rad, a od njih bi se novim zakonom očekivala minimalna zarada za priznavanje prava. U konačnici je prvi nacrt bio krajnje štetan, socijalno neosjetljiv i sastavljen od niza nepovoljnih odredbi koje umjetnicima ni na koji način ne olakšavaju rad i djelovanje.

Što točno znači biti samostalan umjetnik/umjetnica, kakva su vaša radna prava i uvjeti rada?

Biti samostalan umjetnik/ica u Hrvatskoj je zapravo umjetnost sama po sebi. Naime, samostalno ili freelancersko djelovanje kod nas nije uređeno i mi smo zapravo velikim dijelom u potpunosti nezaštićeni. Primjerice, nemamo radni prostor već ga sami trebamo osigurati te plaćati najam istog, zatim nemamo plaćene putne troškove, nemamo pravo na službeni mobitel, automobil, uredsku opremu – sav radni materijal kupujemo i plaćamo sami. Nemamo pravo na bolovanje prva 42 dana što znači da ako se, ne daj bože, ozlijedimo ili moramo na operaciju preko noći ostajemo bez prihoda. Nemamo kolegice/kolege da nas zamijene dok ne ozdravimo. Zapravo, nemamo pravo ni na godišnji odmor, odnosno ako odemo na godišnji nemamo nikakvih prihoda dok se ne vratimo na posao. Također, nismo kreditno sposobni, jer ne primamo plaću, tj. nemamo redovita primanja, nego uglavnom radimo preko autorskih ugovora koji variraju u iznosima i ostvaruju se periodično, a ne u kontinuitetu. Tako da su uvjeti rada vrlo izazovni jer sve moramo sami osigurati, a prava nas baš i ne štite.

Djelujete kao samostalna kustosica, kako izgleda Vaš radni dan?

Svaki radni dan je drugačiji, ovisno o trenutnim projektima na kojima radim. Ono što je postojano jest da radim svaki dan, cijeli dan i tako sedam dana u tjednu. I uvijek radim na više projekata paralelno. Na godišnjoj bazi uzmem maksimalno 15 dana godišnjeg odmora, jer si više od toga ne mogu priuštiti. Raspon poslova obuhvaća cijeli spektar aktivnosti: sastanci s umjetnicima, posjeti ateljeu, razgled i selekcija radova, razgovori o ciklusu i izložbi, istraživanje građe, pisanje predgovora, pisanje i slanje press najava izložbi, postavljanje i  otvorenje izložbi, fotografiranje otvorenja, slaganje foto press najave s otvorenja i slanje u medije, osmišljavanje i pisanje kustoskih autorskih koncepcija, pisanje i prijava projekata na natječaje, organizacija i koordinacija putujućih izložbi, žiriranje izložbi, pisanje stručnih članaka, istraživačkih tekstova, intervjua s umjetnicima, likovnih osvrta za portal www.PerceiveArt.com koji uređujem i vodim od 2013. godine, pisanje kolumni o umjetnosti za portal magazina Grazia.hr, organiziranje i vođenje likovnih kolonija. Godišnje otvaram između 25 i 30 izložbi, a kako većinom radim izvan Zagreba gdje živim, moj posao obuhvaća jako puno jednodnevnih ili dvodnevnih putovanja jer otvaram izložbe diljem Hrvatske.

Vi radite preko autorskih ugovora i rekli ste da se znalo dogoditi da vam se u zadnji čas smanji honorar. Postoji li neka zaštita od takvih situacija?

Nažalost, ne postoji neko konkretno rješenje jer većina ustanova inzistira da se ugovor potpiše na dan otvorenja izložbe ili par dana kasnije, a do tada sam zapravo odradila već 99% svog posla. Također, kod kustoskih angažmana ne postoji običaj uplaćivanja avansa što bi vjerojatno bilo najsretnije rješenje jer bi ipak pružilo stanovitu sigurnost i spriječilo dosadašnje zlouporabe dobre volje i namjere s moje strane.

Problematizirali ste i praksu u kojoj umjetnici koji izlažu svoje radove, najčešće ne dobiju nikakav honorar.

To je jedan ogroman problem koji sustavno traje već desetljećima i svi okreću glavu od njega. Naime, Ministarstvo kulture i medija kontinuirano komunicira da bi likovni umjetnici trebali biti plaćeni za svoj rad, ali pritom oni sami to područje nisu ni na koji način formalno uredili kroz pravne akte. Čak i velike strukovne udruge poput HDLU-a su u nekoliko navrata poslale putem e-maila informaciju da se oni zalažu za isplaćivanje honorara umjetnika i da bi sve ustanove trebale usvojiti taj princip, no oni prvi ne plaćaju umjetnike koji izlažu u njihovoj ustanovi što samo govori o krajnjem licemjerju gdje svi koji imaju moć odlučivanja i osiguravanja honorara popuju, a da nitko u praksi ne primjenjuje to što propovijeda. Naime, utoliko je lakše izvedbenim umjetnicima jer glazbenici i glumci bivaju plaćeni za svoj rad, dok likovni umjetnik kada realizira samostalnu izložbu na temelju koje ustanova puni svoj program u pravilu jedini nije plaćen. Na izložbi će biti plaćeni tehničar, fotograf, tiskara za kataloge, čistačica, čuvar prostora i kustos, ali ne i umjetnik zahvaljujući kojem izložba uopće postoji. Umjetnik je morao uložiti vlastita sredstva u produkciju radova, a koje nažalost u Hrvatskoj teško može prodati, jer tržište umjetnina nije uređeno, ne postoje porezne olakšice na kupnju umjetničkih djela, pola radno sposobnog stanovništva je iselilo iz Hrvatske, a mnogi od onih koji su ostali se bore za egzistenciju u doba inflacije.

Maša Samardžija

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.