AKCIJA

Nevidljive igračice: ženski sport na Trešnjevci

Na BLOK-ovu urbanu turu po Trešnjevci odvest će vas Ivana Perić i Vanja Radovanović (Mapiranje Trešnjevke) u subotu, 22. travnja, a kojom će se iz zaborava izvući važna imena ženskog sporta i skrenuti pozornost na manje poznate sportove, nevidljivi rad u pozadini sportskih uspjeha i na važnost amaterskog i široko dostupnog sporta.

Kustoski kolektiv BLOK vas zove u obilazak trešnjevačke sportske infrastrukture iz drugačije perspektive u subotu, 22. 4. 2023. u 11 sati ispred Trešnjevačke ljepotice, na adresi Ozaljska 93. Osim otkrivanja ključnih kvartovskih lokacija za bavljenje sportom, moći ćete pogledati i mural ilustratorice Ene Jurov koji skreće pozornost na zaboravljene trešnjevačke sportašice i nikad prepoznate sportske radnice, zaslužne za održavanje sportske opreme i ostali javnosti nevidljiv rad. Za sudjelovanje u šetnji nije potrebna prethodna prijava.

U nastavku pročitajte tekst novinarke Ivane Perić, suautorice ture.

Čitava ova ekipa je vrlo aktivna, a njihov zajednički rad među drugim ženama ima točno određene političke namjere. Njihova aktivnost na sportskom polju jedna je od mnogih manifestacija želja da pokažu kako žena može biti, na primjer, i sportaš. A da bi se to pokazalo u ono vrijeme, 1936., 1937., 1938. – trebalo je imati ogroman rezervoar borbenosti”, stoji u monografiji Zlatne godine RSD Metalca (1929.-1979.), izdanoj povodom pedesete obljetnice postojanja tog trešnjevačkog radničkog sportskog društva. Ekipa o kojoj se govori Metalčeva je sekcija hazene, igre slične rukometu koja je 1930-ih bila najpopularniji ženski ekipni sport na ovim prostorima.

Sekciju hazene u Metalcu je vodila sindikalna organizatorica Dragica Končar. Izvještaj sa skupštine društva održane 1937. pokazuje da je rezervoar borbenosti bio potreban i za rad iznutra, među drugovima. “Sekcija nije imala dvoranu za vježbe, pa je zbog toga otpalo dosta članica, a na dan skupštine bilo ih je samo osam. Dragica je kritizirala pojedine članove da nemaju dovoljno razumijevanja za ženski sport i da bi zbog nerazumijevanja sekcija mogla prestati s radom možda u najskorijoj budućnosti”, stoji u njemu.

U Metalcu su se kasnije razvijale razne ženske sekcije, ali nogometna nikad nije zaživjela, ni u tom društvu, ni u drugim sportskim kolektivima na području Trešnjevke. To ne znači da ženskog rada u nogometu nije bilo. U knjižici o tridesetoj godišnjici SD Trešnjevka (1926-1956) spominje se supruga oružara NK Trešnjevka Đuke Prpića, Julka Prpić. “Koliko stotina dresova i čarapa je prošlo kroz njezine prste. Ona već znade kakova je boja leša na igralištu Šibenika i Odreda, sve preko zamrljanih dresova igrača. Osim toga priprema uvijek za svoju veliku porodicu igrača čaj, a katkada i sendviče”, navodi se o Julki.

Fotografije sportskih radnica poput nje u arhivima je uglavnom nemoguće pronaći, jer su fotoaparati prema njima rijetko bili usmjereni. Njen je lik na materijalima za ovu šetnju stoga proizašao iz mašte ilustratorice Ene Jurov. U zaborav su brzo padale i sportske radnice prvog reda, igračice klubova koji su proslavili Trešnjevku, poput košarkaškog kluba poznatog pod nazivima Industromontaža, Jugomontaža i Monting. “Kada se govori o košarkašicama, ne mogu se zaboraviti ni imena iz vremena kada su titule bile samo pripremane. Zato ovom zgodom spomenimo već zaboravljena imena: Ankica Tortić, Ivka Tortić, Marija Barundić, Hermina Lisjak, Nada Kiš, Nada Marof, Mira Kupec, Zlata Plesničar, koje su među prvima oblačile zeleni dres”, stoji u monografiji izdanoj 1970., povodom 25 godina postojanja kluba. Košarkašice Montinga bile su višestruke prvakinje Jugoslavije i osvajačice Europskog kupa 1980. godine. Njihova druga kuća bila je Kutija šibica, u kojoj su se družile s rukometašicama Trešnjevke i Lokomotive.

Mnoge su sportašice uz trešnjevački sport ostajale i po završetku igračke karijere. Rukometašica Lokomotive Nada Vučković radila je kao profesorica tjelesnog odgoja u OŠ Augusta Šenoe. Učenica te škole Lidija Sertić u sastavku ‘Naprijed djevojke’ objavljenom u listu Naš polet 1966./1967. piše kako na igralištu treniraju često i naporno, ali im uz podršku profesora i rana ustajanja postaju draga. “I često poželimo osjetiti nervozu utakmice i glas sa strane koji nas vodi kroz igralište”, zaključuje Sertić.

Sve je ovo, i mnogo više toga što ne možemo jednom šetnjom i tekstom obuhvatiti, trešnjevački ženski sport. Od onih koji su prale dresove, organizirale tvorničke radnice i odbijale stati u redove fašista do osvajačica europskih titula, profesorica u školama i učenica s loptama u rukama.

organizatori: BLOK – Lokalna baza za osvježavanje kulture i Centar za kulturu Trešnjevka
autori ture: Ivana Perić i Vanja Radovanović
autori tekstova: Ivana Perić, Vanja Radovanović i Ana Kutleša
ilustracija: Ena Jurov
dizajn: Zoran Đukić, Hrvoje Živčić i Neva Zidić