TEKST

Spomen područje Jasenovac treba biti glas žrtava


Izuzetno je važno da se JUSP Jasenovac nastavi dalje razvijati kao ustanova koja čuva sjećanje na žrtve, posebno u razdoblju kada je sve manje živih svjedoka ovog vremena koji mogu ispričati svoje sudbine, govori Ivo Pejaković, ravnatelj ustanove. Za vrijeme ustaškog režima u Jasenovcu je stradalo preko 83 tisuće ljudi.

Kameni cvijet (Bogdan Bogdanović), Memorijalni centar Jasenovac. Fotografija: Ben Bartsch


U nedjeljno jutro 22. travnja 1945. godine, prevođeni sinjskim komunistom Antom Bakotićem i uz znameniti poklič “Naprijed, drugovi!”, oko 600 zatočenika “Ciglane” pojurilo je prema istočnim vratima logora. Našli su se pod unakrsnom vatrom ustaških stražara, što najveći broj logoraša nije preživio. Oni koji su se uspjeli probiti nastojali su se domoći obližnje šume ili su pokušali preplivati nabujalu Savu i preći na desnu obalu rijeke.

Proboj iz Ciglane preživjelo je 90 zatočenika, a nekoliko sati kasnije isto su pokušali i zatočenici radne grupe Kožara. Preživjelo ih je 12 od 167 koji su se zatekli u logoru. Povod je to komemoraciji koja se svake godine odvija u Spomen području Jasenovac, mjestu strašne prošlosti.

U jasenovačkom je kompleksu logora, prema poimeničnom popisu Javne ustanove, koji se i dalje nadopunjava, stradalo preko 83 tisuće ljudi. Među žrtvama je bilo najviše Srba (gotovo 48 tisuća), zatim Roma (više od 16 tisuća) i Židova (preko 13 tisuća).

Logor je postojao 1337 dana, a kompleks se sastojao od logora u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški. Premda su ga ustaše nazivali sabirnim i radnim logorom, bez sumnje se radilo o logoru smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti. Njegov ideolog i višegodišnji zapovjednik bio je zloglasni Vjekoslav Maks Luburić koji se za potrebe organizacije obučavao u nacističkom logoru Sachsenhausen.

Na mjestu stratišta danas postoje memorijalni centar, spomenik Kameni cvijet Bogdana Bogdanovića i velika travnata površina. Zašto nema ostataka logora, pitanje je na koje se ne može ponuditi jasan odgovor, ali se možda radilo o, kako je to Bogdanović rekao nakon posjete ostacima ranih 1960-ih godina, “magijskoj osveti ljudi nad predmetom”. Logor su isprva minirali ustaše, a stanovnici okolnih sela su iskoristili građevinski materijal u vremenu poslijeratne oskudice i stambene krize. Dakle, nije bilo drugo nego krenuti od nule, što se dogodilo tek 1966. godine kada je otkriven Kameni cvijet. Ideja o memorijalnom centru niknula je dvije godine poslije osnivanja Spomen područja Jasenovac, koje je do 1971. godine u potpunosti dovršeno. Muzejski postav obnovljen je 1988. godine u suradnji s kustosima iz Novog Sada, no nije dugo potrajao.

Ratna zbivanja stigla su do Jasenovca ujesen 1991. godine kada je u njega ušla vojska Republike Srpske Krajine. Međunarodni promatrači izvijestili su 1994. godine da je Muzej potpuno prazan i devastiran. Ipak, većinu je građe spasio bivši kustos Simo Brdar, koji je ušao u Jasenovac uz dopuštenje JNA i pokupio “sve što je mogao“. Građi je trebalo do 2001. godine da se vrati odakle je otišla, a zanimljivo je da se to dogodilo preko američkog Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu. Dakle, građa je iz susjedne Bosne i Hercegovine morala otići u SAD kako bi se vratila u Hrvatsku. Isto tako, u devedesetima se pojavila i bizarna ideja tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana da se, po uzoru na Francovu kosturnicu pomirenja nedaleko Madrida, Jasenovac pretvori u “spomen-mjesto pomirenja svih Hrvata”, što je naišlo na osudu javnosti. Valja istaknuti da je prva komemoracija pod pokroviteljstvom Vlade održana 2002. godine.

Međutim, pravo je pitanje što se u Jasenovcu događa mimo komemoracije, kada se ugase svjetla reflektora, odnosno kako izgleda svakodnevnica Spomen područja.

Ravnatelj JUSP Jasenovac Ivo Pejaković, u razgovoru za MAZ, kazao je da se njihova djelatnost može podijeliti na nekoliko glavnih aktivnosti. Edukativna djelatnost prvenstveno se odnosi na stručna vodstva i radionice sa školskim i studentskim grupama koje posjećuju Spomen područje Jasenovac, naveo je Pejaković. Uz to, dodaje, Spomen područje posjećuju i druge zainteresirane domaće i strane grupe, koje najčešće dogovore stručno vodstvo s kustosima muzeja.

– Drugi dio se odnosi na izložbenu djelatnost. Svake godine se pripremi i otvori više tematskih izložbi koje se odnose na zatočenike i povijest logora. Trenutno je u Obrazovnom centru Spomen područje Jasenovac otvorena izložba o narodnom heroju Ivica Sabljaku, a u pripremi je izložba koje će se bazirati na policijskim kartonima osoba koje su bili zatočenici logora. S ovim je povezana djelatnost rada u arhivima i drugim muzejima, gdje se prikuplja građa koja služi za pripremu budućih izložbi te za dodatno obogaćivanje arhivskog fonda Spomen područja Jasenovac. Uz to rad u arhivima i pretraživanje fondova rezultira i objavljivanjem monografija koje se onose na sudbine zatočenika logora Jasenovac. Spomen područje također kontaktiraju građani u upitima o sudbinama članova njihove obitelji koji su bili zatočeni u logoru, tako da je dio posla i da odgovorimo na takve upite. Ustanova sudjeluje i raznim međunarodnim projektima koji se bave temom holokausta i Drugog svjetskog rata – govori Pejaković.

Kada je riječ o slabom interesu škola, naš sugovornik navodi da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u siječnju 2020. godine donijelo odluku da će financirati terensku nastavu škola u Spomen području Jasenovac. No s obzirom da su ubrzo uslijedile restrikcije zbog pandemije koronavirusa, projekt je jedno vrijeme ostao na čekanju. Tako da je 2022. godina bila prva godina koja je ovaj projekt Ministarstva zaživio, govori Pejaković.

– Plan je da broj školskih grupa u sljedećim godinama koje posjećuju Spomen područje Jasenovac raste i dalje. Za to je potrebno i sa strane Spomen područja Jasenovac da pokušamo pripremiti dodatne obrazovne sadržaje i programe, koji bi se fokusirali na različite dobne uzraste posjetitelja, od osmih razreda osnovnih škola, preko srednjoškolskog uzrasta do studentskih grupa – objašnjava Pejaković.

Na pitanje kakva je perspektiva Spomen područja, on naglašava da je sjećanje na žrtve holokausta i genocida iz razdoblja Drugog svjetskog rata civilizacijsko pitanje. U logoru Jasenovac živote su izgubili muškarci, žene i djeca koji su tamo deportirani na osnovu rasnih zakona i ideologije ustaškog pokreta (Srbi, Romi, Židovi), a isto tako i politički zatvorenici koji su se usprotivili ustaškom režimu, podsjeća Pejaković.

– Iz tog razloga izuzetno je važno da se Spomen područje Jasenovac nastavi dalje razvijati kao ustanova koja čuva sjećanje na žrtve. Posebno u razdoblju kada je sve manje živih svjedoka ovog vremena koji mogu ispričati svoje sudbine. Zato Spomen područje Jasenovac treba biti glas žrtava koje su ubijene u logoru, ali i preživjelih zatočenika koji su nakon Drugog svjetskog rata napisali ili ispričali svoja sjećanja. To će se postići kroz rad ustanove, ali i kroz suradnju s drugim institucijama i organizacijama u društvu, kako bismo zajednički poslali snažnu poruku za sadašnjost i budućnost, s ovog tužnog i tragičnog mjesta, kao što je od 1941. do 1945. godine bio logor Jasenovac – zaključuje Ivo Pejaković.


Matej Ivušić


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close