TEKST

Palestina ne odustaje od samoodređenja: 75 godina Nakbe

Palestina obilježava 75. obljetnicu Nakbe, masovnog i nasilnog iseljavanja stanovništva radi osnivanja države Izrael, tik nakon još jednog napada na Pojas Gaze

Pet dana nakon što je Izrael započeo još jedno bombardiranje Pojasa Gaze, 14. maja ove godine, mediji su izvijestili da se “Palestinci i Izraelci vraćaju normalnom životu nakon postignutog primirja”. Na službenim kanalima izraelskog Ministarstva vanjskih poslova i medijima, vijest je podijelila prostor s rezultatima Eurovizije i obilježavanjem Dana neovisnosti. Palestincima je u najmanju ruku zvučala cinično i neuvjerljivo, posebno zbog toga što stiže dan uoči 75. obljetnice Nakbe, dana nakon kojeg je malo tko na okupiranom palestinskom teritoriju vodio nešto iole nalik normalnom životu.

Tijekom Nakbe, između 750 i 800 tisuća Palestinaca protjerano je iz gradova, sela i naselja radi osnivanja države Izrael. Prisilna iseljavanja, otimanje zemljišta, i drugi oblici nasilja koje snage izraelske okupacije još uvijek provode nad stanovništvom dovele su do toga da za dobar dio Palestinaca Nakba nije događaj koji se dogodio 1948. godine. Za većinu, katastrofa koje je tada započela neprekidno traje, isto kao što traje i borba za pravo na samoodređenje Palestinaca.

Slično mišljenje dijele i neki povjesničari, poput Ilana Pappéa, voditelja Europskog centra za istraživanja Palestine. Tijekom panela kojeg je nedavno organizirala mreža International People’s Assembly (IPA), Pappé je početak strategije koja je dovela do masovnog progona Palestinaca 1948. smjestio godinu prije, u vrijeme kada je o stanju u državi glavnu riječ formalno još uvijek imala Velika Britanija.

Već u tom razdoblju, napomenuo je Pappé, izraelske oružane snage provele su etničko čišćenje u onim gradovima i selima koji su prema Planu Ujedinjenih naroda (UN) o podjeli Palestine trebali pripasti Izraelu. Nakon kraja britanskog mandata u maju 1948., isti pristup se proširio i na ona područja koja su prema planu trebala ostati arapska, a tisuće i tisuće ljudi izbjeglo je u Pojas Gaze.

“Zapad je od samog početka znao što se događa u Palestini, ali ništa nisu poduzeli kao svojevrsno okajanje za Holokaust i antisemitizam koji mu je prethodio”, rekao je Pappé.

Na zapadu ništa novo

Pristup je ostao isti do danas. Samo tijekom zadnjeg napada na Gazu, poginulo je preko 30 Palestinaca. Izrael je bombardiranje pravdao namjerom da ukloni vođe skupine Islamski džihad – ali je u tom uspješnom pokušaju usput ubio i njihove obitelji, uključujući troje djece i 6 žena, i oštetio stotine zgrada u jednom od najgušće naseljenih područja u svijetu. U nepunih šest mjeseci 2023. godine, izraelske vojne snage ubile su 150 Palestinaca, prema podacima Pokreta za bojkot, dezinvesticije i sankcije (BDS). Tijekom 2022. ubile su ih 350, uključujući novinarku Shireen Abu Akleh. U cijelom tom razdoblju, Europska Unija je najoštrije reagirala kada je Izrael srušio školu izgrađenu sredstvima iz fondova EU.

Blago rečeno mlake reakcije Zapada na konstantno kršenje ljudskih prava u Palestini prelijevaju se i na rad međunarodnih organizacija. Na primjer, prilikom glasanja Opće skupštine UN-a o rezoluciji koja je predvidjela prvo formalno obilježavanje Nakbe od strane ove organizacije, 90 članica UN-a podržalo je prijedlog. Od njih, samo dvije barem načelno spadaju pod Zapad: Cipar i Malta. Od 30 država koje su glasale protiv rezolucije, 20 je bilo iz Europe (uključujući Hrvatsku), dvije su bile iz Sjeverne Amerike, a jedna je bio sam Izrael.

Sličan obrazac glasanja prati se i u pojedinim agencijama UN-a, na primjer u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ta organizacija svake godine usvaja izvještaj o zdravstvenom stanju u Palestini, i svake godine izvještaj usvoji zahvaljujući glasovima članica iz Globalnog Juga, a unatoč okretanju glave država EU i njoj prijateljskih entiteta. Pritom je pravo na zdravlje jedno od najugroženijih prava među Palestincima, i to ne samo zato što su godine okupacije mogućnost izgradnje snažnog javnog sustava zdravstva svele na minimum.

Dozvole i presude za zdravlje

Više od desetljeća blokade Gaze dovelo je do toga da 2020. godine 97 posto zaliha vode nije bilo prikladno za piće. Prema istraživanju koje je provela organizacija Save the Children, 4 od 5 djece u Gazi bori se s depresijom, strahom, i drugim posljedicama traume. Česti prekidi u opskrbi električnom energijom onemogućavaju rad bolnica. Osim toga, Izrael ne dopušta slobodno kretanje Palestincima, čak ni kada su u pitanju zdravstveni razlozi. Oko 50 osoba oboljelih od raka umrlo je 2017. godine dok su čekali odobrenje za putovanje. Godinu dana kasnije, dozvola za putovanje iz zdravstvenih razloga odobrena je 1821 djetetu iz Pojasa Gaze – ali ne i roditeljima koji su trebali biti u pratnji.

Izrael ima i naviku obrušiti se na palestinske organizacije koje pružaju zdravstvenu skrb u Pojasu Gaze i Zapadnoj Obali. Tako je 2021. godine zabranjen rad udruzi Health Work Committees, koja je bila zaslužna za pružanje osnovne njege stotinama tisuća ljudi na Zapadnoj Obali. Tadašnja direktorica organizacije, medicinska sestra i aktivistkinja Shatha Odeh, provela je skoro godinu dana u pritvoru. Nakon što je uvjetno puštena iz zatvora sredinom 2022., izraelski sud joj je zabranio daljnje bavljenje zdravstvenim aktivizmom.

Izgradnja pokreta solidarnosti u Europi

Zbog godina banalizacije rasprave o okupaciji Palestine u Europi, pogotovo ako se izuzmu aktivistički i studentski krugovi, još uvijek je teško graditi konkretne kanale solidarnosti. Unatoč tome, u posljednje vrijeme možemo vidjeti ohrabrujuće korake unaprijed, rekao je Mehdi Salhi, zastupnik Radničke partije Belgije u gradskoj skupštini Liègea, tijekom IPA-inog panela. Odluke gradova poput Barcelone, Osla i samog Liègea da raskinu odnose s Izraelom pokazuju kako se uporan rad na terenu i inzistiranje na tome da su životni uvjeti u Palestini neraskidivo povezani s odlukama koje se donose u Europi mogu isplatiti, rekao je Salihi tijekom izlaganja.

Jačanje sličnih inicijativa, uključujući učlanjivanje radnica u lokalne organizacije BDS-a i približavanje palestinske svakodnevice radničkoj klasi u Europi od konkretne je važnosti za ljude u Palestini, složio se Bassam al-Salhi iz Palestinske narodne stranke (PPP) na istom panelu. “Palestinci se svakodnevno bore protiv sustava aparthejda i možemo reći da se stvari kreću u smjeru treće intifade, ali potrebno je više podupirati međunarodne pokrete poput BDS-a kako bi se pojačao pritisak na okupacijske sile”, rekao je al-Salhi.


Ana Vračar


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu