TEKST
Radna prava iznad svega
Dok neki tvrde da liberalizacija zdravstvenog sustava u Hrvatskoj može dovesti do dodatnog osipanja bolničkih kadrova, liječnici odgovaraju da nepovoljni ugovori o radu slabe poziciju zdravstvenih radnika i prikrivaju prave probleme. “Smisao robovlasničkog ugovora je – mogu te plaćati manje jer ne možeš otići”, komentira specijalizant kirurgije Fran Stjepan Naranđa iz Inicijative mladih liječnika.
U zadnje dvije do tri godine veliki prosvjedi zabilježeni su u zdravstvenim sektorima SAD-a, Francuske, Indije, Nigerije i brojnih drugih zemlja, a ista sudbina nije zaobišla ni Hrvatsku. Prije nešto više od dva mjeseca, široka koalicija zdravstvenih udruga i sindikata započela je prosvjednu akciju pod nazivom “S.O.S. za zdravstvo” i stala pred Vladu s konkretnim zahtjevima. Liječnici ispred inicijativa koje predvode prosvjed navode da imaju ogroman opseg posla koji zahtijeva dodatne kadrove kojih nema, zbog čega je potrebno raditi prekovremeno, za što su predviđene niske i neujednačene plaće često bez adekvatnih resursa za rad.
O ozbiljnosti situacije govori činjenica da je prosvjed okupio polovicom ožujka oko 3000 prosvjednika i tako postao jedan od najvećih prosvjeda u zdravstvenom sektoru. Time je Vladi upućena jasna poruka da se pregovorima pristupi ozbiljno ili će u protivnom veliki štrajk (obustava rada) u zdravstvu biti vrlo izgledan. Akciju je pokrenula široka koalicija liječničkih udruga i sindikata: Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatska udruga bolničkih liječnika, Inicijativa mladih liječnika i Koordinacija hrvatske obiteljske medicine.
Zdravstveno stanje hrvatskog društva
Za početak, prva otegotna okolnost zdravstvenog sustava u Hrvatskoj je poprilično loše zdravstveno stanje društva u cjelini. Prema analizama Europske komisije, očekivano trajanje života u Hrvatskoj 2020. bilo je gotovo tri godine ispod prosjeka EU, a tijekom korone je dodatno smanjeno za 9.6 mjeseci. Jedan od glavnih razloga za ovaj stalni jaz je to što Hrvatska ima jednu od najviših stopa smrtnosti od raka u EU. Glavni faktori koji ugrožavaju zdravlje u RH tiču se nezdravih životnih navika: nezdrava prehrana, pušenje duhana, konzumacija alkohola i niska tjelesna aktivnost. Pretilost, naročito među djecom, je u porastu i u vrhu EU. Ovi faktori direktno utječu na 44 posto smrti u RH. Tome svakako treba pridodati i starenje populacije kao fenomen koji pogađa sve europske zemlje. Uz sve te izazove, Hrvatska izdvaja manje po stanovniku za zdravstvo od većine drugih zemalja EU. U 2019. bila je treća najmanja potrošnja u EU, s ukupno 1 392 eura po stanovniku.
S.O.S. za zdravstvo
Inicijativa “S.O.S. za zdravstvo” od Vlade očekuje ispunjenje četiriju zahtjeva:
1. Jednaki koeficijenti za plaće specijalista s užim specijalistima, specijalista u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s bolničkim te uvećanje koeficijenata za specijalizante
2. Liberalizacija ugovornih obveza za mlade liječnike – ukidanje tzv. “robovlasničkih” ugovora
3. Donošenje Zakona o radno-pravnom statusu liječnika
4. Usklađivanje rada liječnika na svim razinama zdravstvene zaštite s vremensko-kadrovskim normativima.
Prva točka tiče se visine plaća i obično se u javnosti o njoj najviše govori. Zbog toga su obje strane prije samog sjedanja za pregovarački stol trebale javnost uvjeriti u svoje argumente. Ukratko, imaju li liječnici i drugo osoblje adekvatne plaće i zaslužuju li više.
Ministarstvo zdravstva odnosno ministar Vili Beroš redom su odbacivali argumente prosvjednika.
“Kada je riječ o plaćama specijalista, u Hrvatskoj je njihova prosječna plaća 2797 eura, a u Sloveniji 2232 eura. Što se tiče subspecijalista, u Hrvatskoj je ona 2965 eura, a u Sloveniji 2797 eura”, izjavio je ministar Beroš.
U javnost su curile i liste s najbolje plaćenim poslovima u zemlji među kojima su liječnici čvrsto držali vrh ljestvice. Zbog ovakve pomutnje u medijima, građanima je bilo teško zauzeti čvrst stav i reći “dignite im plaće” kada nisu ni sigurni jesu li liječnici doista potplaćeni.
Zato smo se za komentar obratili članovima prosvjednih inicijativa. U ime Inicijative mladih liječnika, Fran Stjepan Naranđa, specijalizant kirurgije potrudio se razjasniti ovu situaciju.
“Zabrinjavajuće je koliko on iznosi u najmanju ruku čudne argumente oko pitanja visine plaća. Fasciniralo me je kad je izgovorio cifru od 2500 eura na što nam je trebalo ravno 15 minuta da preko drugih liječničkih udruga provjerimo kolike su zapravo plaće. Ljudi nisu plaćeni više od 1200-1400 eura nakon dežurstava. Ono o čemu on govori su primanja, a ne plaća. Ima puno liječnika koji rade dva ili tri posla sa strane”, tvrdi Naranđa.
Robovlasnički ugovori
Druga i jednako važna točka prosvjednih zahtjeva je pitanje tzv. robovlasničkih ugovora. Ti ugovori određuju da mladi specijalizanti moraju odraditi određeni period u bolnici koja im je pružila specijalizaciju. Dakle, bolnica će mladom specijalizantu ponuditi mjesto za rad i usavršavanje, a on će zauzvrat odraditi još nekoliko godina u istoj toj bolnici. Ako se specijalizant/ica odluči raskinuti takav ugovor, bilo zbog loših uvjeta rada ili boljih prilika negdje drugdje, morat će bolnici vratiti uložena sredstva. Pitanje koje je djelomično podijelilo javnost tiče se upravo svrhe takvog modela.
Određeni komentatori upitali su se otprilike sljedeće: “Je li ukidanje “robovlasničkih” ugovora dobro za zdravstvo u cjelini? Liberalizacija takvog sustava može dovesti do dodatnog osipanja bolničkih kadrova. Nije li u redu da porezni obveznici koji im iz svojih direktnih doprinosa plaćaju specijalizacije imaju zauzvrat liječnike koji će ih liječiti još nekoliko godina?”
Na ova pitanja Naranđa kaže kako su potpuno besmisleni, da prikrivaju prave probleme i slabe poziciju radnika.
“Ljudi koji su vezani “robovlasničkim ugovorima” neće otići za pet godina koliko im traje specijalizacija nego za deset kad im istekne ugovor. U čemu je razlika? Te pozicije treba učiniti dovoljno atraktivnima da ljudi žele ostati tamo. Smisao robovlasničkog ugovora je: “Mogu te plaćati manje jer ne možeš otići.” Posljedica toga je da ljudi masovno odlaze iz medicine. Ugovori se potpisuju s bolnicom i vi ne možete preći raditi ni u drugu bolnicu, a kamoli grad ili županiju. Ako se, primjerice, odlučim oženiti i otići raditi u Istru gdje je manjak liječnika – opet plaćam penale”, objašnjava Naranđa.
U trenutku završavanja ovog teksta, čini se da je dogovor na horizontu. Što se tiče plaća, liječnici su uspjeli izboriti povećanje koeficijenata za 10 posto.
“Uredbom će se izjednačiti određeni koeficijenti užih specijalizacija i specijalizacija u bolničkom zdravstvenom sustavu, izjednačiti koeficijenti specijalista u bolničkom i izvanbolničkom sustavu, te specijalizantima podići koeficijent za 10 posto, kao i doktorima medicine, doktorima dentalne medicine, te magistrima farmacije i biokemije koji nemaju specijalizaciju”, poručili su iz Vlade.
Što se tiče “robovlasničkih” ugovora, mladi liječnici dobili su tek obećanje. Vlada je obećala da će “liberalizirati ugovorne obaveze kod prijevremenog raskida radnog odnosa po završenoj specijalizaciji izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, vodeći računa o balansu javnog interesa i mogućnosti liječnika da odabere svoj put.”
“Balans javnog interesa i mogućnosti liječnika” ukratko znači da potpuno ukidanje takvih ugovora nije moguće jer bi bolnice mogle naglo ostati bez liječnika, naročito u slabije razvijenim krajevima Hrvatske. Zato se može očekivati da će “robovlasnički” ugovori u budućnosti postati eventualno manje kruti po pitanju vremena specijalizacije ili visine spominjanih penala.
Ovakva vrsta kompromisa samo će privremeno umiriti nezadovoljstvo u sektoru jer je popis strukturnih problema predugačak i ne može ga se riješiti samo jednom površnom reformom.
Rasprave o tome treba li privatizirati zdravstveni sektor ili ne trajale su sve do početka 2020. godine kada se, silom prilika, zbog pandemije koronavirusa, shvatilo da zdravstvo nije samo proračunski teret već sektor o kojem direktno ovisi društvena sigurnost. Korona kriza napregla je zdravstveni sustav do točke pucanja pri čemu su na površinu isplivali brojni otpije nagomilani problemi.
Posljedica toga je da su površne rasprave o nužnostima tržišne liberalizacije sektora ustuknule pred konkretnim zahtjevima liječnika i tako vratile fokus na rad. Nedugo nakon zaključenja postignutog dogovora, medicinske sestre započele su svoj prosvjed jer novom uredbom nisu dobile povećanje plaća kakvo su liječnici izborili. Navode gotovo identične probleme u radu i odlazak velikog broja medicinskih sestara u inozemstvo.
Razgovor s mladim liječnikom Franom Stjepanom Narađom vodili smo telefonski zato što je on prije svega nekoliko mjeseci otišao iz Hrvatske raditi u Englesku.
Na pitanje kada i pod kojim uvjetima bi se vratio u Hrvatsku, Fran odgovara kratko i jasno: “Ne bih.”
Nikola Kožul
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu