AKCIJA

Retrospektiva Sanje Iveković u MSU

Umjetnost Sanje Iveković živa je poput njezina srca; želi ostaviti tragove u realnosti i sadrži performativnu snagu koja teži rodnoj jednakosti, antifašizmu, emancipaciji kolektivne memorije i solidarnosti. – navode organizatori prve sveobuhvatne retrospektive ove zagrebačke umjetnice, koju možete pogledati u Muzeju suvremene umjetnosti do 01.11.2023.

Izložba se otvara u četvrtak, 15.06.2023., a možete ju pogledati do 01.11.2023.

“Works of Heart (1970.-2023.)” prva je sveobuhvatna muzejska retrospektiva jedne od najvažnijih hrvatskih umjetnica, Sanje Iveković, u njezinom gradu. Izložba u kustoskoj koncepciji Zdenke Badovinac je rezultat suradnje Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Kusthallea u Beču, gdje je premijerno prikazana prošle godine.

Iako dijele isti naslov, zagrebačka je izložba opsežnija i prilagođena specifičnom prostoru zagrebačkog muzeja. Izložba uključuje nove produkcije “Trudna memorija” (Pregnant Memory) i “Izvještaj u sjeni” (Shadow Report), veliki broj radova iz kolekcije MSU, te novi segment: arhiv pod nazivom “Točke susreta: Dokumenti u nastajanju, 1968.-1982.” koji za ovu prigodu kurira Ivana Bago, kao i presjek autoričinih aktivističkih aktivnosti.

Retrospektiva i arhiv su u dijalogu i dijele narativ aktiviran naslovom izložbe, “Works of Heart” u kojem se kroz metaforu srca rad Sanje Iveković predstavlja kao generator raznorodnih susreta, odnosa i akcija. Zagrebački muzej je i sam mjesto susreta, budući da je arhiv strukturiran oko umjetničina ranog djelovanja i njezine prve veće samostalne izložbe, “Dokumenti 1949.-1976.”, predstavljene 1976. godine u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, preteči današnjeg muzeja. Nadovezujući se na metodologiju te izložbe, koja je ‘dokumentiranjem’ osobne povijesti umjetnice u isto vrijeme konstruirala kritičku povijest sadašnjosti, arhiv rani rad Sanje Iveković promatra kao dokument koji se obraća kako prošlosti tako i sadašnjosti.

Poput mnogih izložbi Sanje Iveković, izložba “Works of Heart” nazvana je prema jednom od umjetničinih radova koji je predstavljen na istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić u Zagrebu 2001. godine. Iveković je preuzela ovaj naslov sa stranica New York Timesa iz veljače 1994., kada je uz fotografiju i izvješće o pokolju civila na sarajevskoj tržnici objavljen reklamni oglas za ogrlicu sa privjeskom u obliku srca za Valentinovo. Iveković je od ratne fotografije i reklame napravila dva odvojena plakata, uvećavajući i naglašavajući novinsku jukstapoziciju ženskog modela koji reklamira ogrlicu i ranjene žene koja u fotografiji ilustrira izvješće o masakru. Srcolika ogrlica, kao i zatvorene oči žena na obje fotografije, upućuju na jedno moguće tumačenje naslova izložbe, kojim se podcrtava posvećenost umjetnice dekonstrukciji stereotipnih prikaza žena – u ovom slučaju žene kao utjelovljenja emocija i sentimentalnih motiva.

Pored toga što upućuje na stereotipe ženskog odnosa prema svijetu, srce je i metafora za umjetnost shvaćenu kao neku vrstu stroja koji istovremeno reagira na, i proizvodi društveno-politički kontekst. Tijekom posljednjih pedeset godina, i u socijalističkoj Jugoslaviji i u suvremenoj globalno-kapitalističkoj stvarnosti, umjetničko djelovanje Sanje Iveković razvijalo se kroz feminističku artikulaciju različitih angažiranih pozicija u odnosu na društveno-političku stvarnost. Srce u naslovu ove izložbe je i podsjetnik da je našem društvu potrebno više solidarnosti u vremenu kada se krize nižu jedna za drugom.

Kako bismo se borili za bolji svijet, moramo sačuvati i sjećanje na emancipacijske borbe iz prošlosti, što je još jedan važan aspekt umjetničke prakse Sanje Iveković, te istaknut naglasak izložbe, koja uključuje i produkciju zagrebačke verzije umjetničina slavnog rada Lady Rosa of Luxembourg (2001.) pod novim naslovom, “Trudna memorija”. Posvećen heroinama antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu, rad se nastavlja i na druge ranije projekte, kao što je “Gen XX” (1997.-2001.). Umjetničina majka, Nera Šafarić-Iveković, i sama je bila sudionica antifašističkog pokreta, zbog čega je bila uhićena i zarobljena u Auschwitzu. Važan dio izložbe je i umjetničina knjiga s majčinim pjesmama, fotografijama i dokumentima, koja je producirana u sklopu izložbe u Beču. Naslov knjige, nazvane prema jednoj od pjesama “Jao si ga onome tko se boji duhova” upućuje i na aspekt izložbe koji se bavi temama gubitka, nestanka i nereprezentativnih, izbrisanih povijesti.

Umjetnost Sanje Iveković živa je poput njezina srca; želi ostaviti tragove u realnosti i sadrži performativnu snagu koja teži rodnoj jednakosti, antifašizmu, emancipaciji kolektivne memorije i solidarnosti.

– Tekst izložbe je preuzet sa stranice MSU.