TEKST

Korak prema Muzeju otpora


U Zagrebu je bilo žarište jedne od najslojevitijih organizacija antifašističkog otpora u okupiranoj Europi, što kvantitativno, što kvalitativno, kaže Saša Vejzagić, koautor izložbe “Glasovi otpora – prakse antifašističke propagande u okupiranom Zagrebu”. MAZ predlaže osnivanje javne ustanove zadužene za očuvanje, istraživanje i promicanje antifašističke baštine.

Fotografija: Jovica Drobnjak


U Zagrebu je tijekom Drugog svjetskog rata djelovao jedan od najbolje organiziranih pokreta otpora u Europi. To ga “promovira na razinu povijesnih iznimaka”, kako se navodi u publikaciji Prijedlozi mjera za društvenu valorizaciju antifašizma u Gradu Zagrebu nastale u sklopu projekta „Sjećanje za budućnost – antifašistička baština i vrijednosti u javnom prostoru“ Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ).Međutim, na razini muzejskih postava i obrade, nema dovoljne valorizacije antifašističkog nasljeđa, istaknuto je na otvaranju izložbe “Glasovi otpora”, 14. lipnja u Galeriji Forum, organiziranoj u sklopu istoga projekta.

Izložba “Glasovi otpora” izlaže ustašku propagandu, ali i kontrapropagandu zagrebačkog antifašističkog otpora u obliku plakata, letaka, skrivenih edukativnih materijala komunističke partije i sličnoga. Uz to, izložba se bavi i radijskom propagandom i uličnim aktivizmom (primjerice, dijeljenjem i raspačavanjem propagandnih letaka), dok je dio prostora posvećen i nedavno dopunjenoj Kartografija otpora. U sklopu izložbe održavat će se radionice i edukacije o antifašističkoj baštini na prostoru Grada Zagreba koje provodi MAZ.

Autori izložbe su Saša Vejzagić i Karlo Držaić, autor video materijala je Jadran Boban, a vizualni identitet i dizajn potpisuje Sven Sorić.

Vejzagić nam govori da su se pokušali odmaknuti od tradicionalne muzejske metodologije koje još uvijek dominira u Hrvatskoj, te fiksaciju na temeljitu dekonstrukciju artefakata prebaciti na prenošenje iskustva praksi otpora. On smatra da su “uglavnom” u tome uspjeli jer su se autori oslonili na, kako kaže, stvarna sjećanja sudionica i sudionika Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP).

Izložba tako donosi sjećanja sudionika NOP-a na raspačavanje ilegalnog propagandnog materijala, djelovanje članova „civilne zaštite“ koji su imali dozvolu biti na ulicama čak i nakon uvođenja policijskog sata, pa ih je NOP često koristio za raspačavanje materijala ili hrane za ilegalce, na “intenzivne i kratke” akcije dijeljenja letaka po kvartovima, ali i, primjerice, organiziranje “stalne službe slušanja vijesti” ilegalnog radija koju su obavljale sestre Marija i Olga Benel u svom stanu na Trešnjevci.

Karlo Držaić i Saša Vejzagić, autor: Jovica Drobnjak


Kratki rad na izložbi i produkcijsko ograničenje

Vejzagić napominje da je izložba, od ideje do realizacije, imala relativno kratki životni vijek, s obzirom da se radi o postavu napravljenom unutar projekta koji sa sobom donosi određene zakonitosti i vremenska ograničenja. Autori stoga nisu imali previše prostora za osmišljavanje, probavljanje i isprobavanje različitih koncepata i metoda, ističe on.

Ideja za ovakav tip izložbe došla tijekom jednog studijskog posjeta koautora Karla Držaića Amsterdamu, gdje je on imao prilike otići u tamošnji Muzeja otpora. Nakon toga je Držaić “imao poprilično jasnu viziju u kojem smjeru bi naša izložba mogla ići”, pojašnjava Vejzagić.

Autori su produkcijski bili dosta ograničeni. Naime, mislili su da će dobiti puno veću podršku od dugih muzejskih institucija u gradu, ali do toga nije došlo i potpora izložbi je bila poprilično ograničena, “što zbog ograničenja koja im nameće zakonska regulativa, što zbog nedostatka političke i druge volje”.

Vejzagić se pritom najviše referira na posudbu artefakata kojima su autori htjeli upotpuniti rekonstrukciju iskustva NOP-a.

– Jedini koji su nam zaista izašli u susret s onim što smo tražili bio je Muzej grada Zagreba, i to su napravili besplatno. No zato nam Hrvatski povijesni muzej, institucija nasljednica kompletnog fonda nekadašnjeg Muzeja revolucije naroda Hrvatske, nije htio dati čak ni pristup depou da pogledamo artefakte, a do dijela posudbe nismo ni došli jer su već u početku najavili kako će to obavljati po cjeniku za koji znamo da se oslanja na izdašne sume novaca (koje nemamo). Tu smo u prvom redu prepoznali nedostatak političke volje – istaknuo je koautor izložbe.


Historiografski problematičan postav MGZ-a

Autori su također kazali da je postav Muzeja grada Zagreba historiografski problematičan. Vejzagić kaže da je zapravo cijeli period Drugog svjetskog rata u Zagrebu obrađen “veoma površno, bez valjane kontekstualizacije, popraćene s tek nekoliko artefakata u pola jedne sobe koja dijeli drugu polovicu s razdobljem jugoslavenskog socijalističkog projekta”.

– Uz sve to, dio postava koji se bavi tim periodom se ni na koji način ne pokušava uopće baviti specifičnostima perioda Drugog svjetskog rata u samom Zagrebu, već ima par motiva (ustaške propagande i partizanske uniforme), raspoređenih u prostoru koji ne govore nikakvu priču o tome što su građanke i građani Zagreba proživjeli u tom periodu, kakva se borba vodila na ulicama, koje su bile prakse terora, itd. Tu smatramo da bi naš muzej otpora trebao popuniti taj važan prostor – govori Vejzagić.

Naime, jedan od prijedloga projekta je i osnivanje ili formiranje muzejske institucije koja bi se bavila Zagrebom u navedenom periodu, kao i NOP-om, s tim da bi se fokus, smatraju autori, trebao usmjeriti na prakse otpora, organiziranje edukacija te zapravo odmaknuti od “klasičnih” muzejskih praksi.


Zagreb kao žarište jedne od naslojevitijih organizacija antifa otpora

U Zagrebu je bilo “žarište jedne od najslojevitijih organizacija antifašističkog otpora u okupiranoj Europi, što kvantitativno, što kvalitativno”, kaže Vejzagić.

– Kada čitate dokumente, uspijete u glavi zamisliti cijelu tu podzemnu strukturu, koja je uključivala odbore za propagandnu proizvodnju i distribuciju; nabavku materijala, novca i mobilizaciju ljudi; slanje tih ljudi u partizane preko štićenih granica grada; odbore za politički rad; za obrazovanje kadrova; za prikupljanje informacija i proizvodnju ilegalnih osobnih dokumenata; za rad na ulici, likvidacije i diverzije – opisuje.

Naglašava i da se zapravo radilo o “državi unutar države”, paralelnoj strukturi koja je supostojala s režimom. Ta je struktura, govori, opstala do samog kraja rata, i to u lavljoj jazbini, odnosno glavnom gradu okupirane njemačke kolonije s ustaškom upravom. Za tako nešto, za takav tip otpora i organizacije neke bi države dale sve, ističe Vejzagić.

– U današnjoj Švedskoj, Danskoj ili Nizozemskoj bi vjerojatno prodali neku od svojih regija za otpor kakav je postojao u Zagrebu. Otpor vlasti koja je stala na stranu režima koji su obezvrijedili ljudski život u historijski neviđenim razmjerima bi slavili i ponosno isticali, a ne ga zatirali ili ga obilježavali s figom u džepu kako se to radi u Hrvatskoj – kaže on.

U projektu su predložene i četiri mjere za društvenu valorizaciju antifašizma u Gradu Zagrebu: obnova i vraćanje spomenika i drugim simbola antifa borbe u Zagrebu, organiziranje obrazovnih programa za djecu i mlade, stvaranje digitalne platforme te osnivanje javne ustanove zadužene za očuvanje, istraživanje i promicanje antifašističke baštine.

– S ovim projektom želimo osvijestiti, u prvom redu, relevantne upravne institucije u Zagrebu, na tu golemu kulturno-političku nepravdu koja traje još od 1990-ih i potaknuti ih da nam pomognu otvoriti muzej otpora, jer to je tek minimum i prvi korak ka ponovnoj valorizaciji antifašizma. Ne treba, a možda i treba, posebno naglašavati da je integracija antifašizma u vrijednosni sustav jednog društva elementarna pretpostavka za vođenje tih ljudi, jer radi se o ljudima, a ne o narativima ili stvarima, u naprednom smjeru – zaključuje Saša Vejzagić.


Matea Grgurinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close