TEKST
Želje i pozdravi iz 1971.
David Bilić analizira pisma čitatelja iz Hrvatskog tjednika 1971., glasila Matice hrvatske: Rubrika prikazuje trivijalnosti koje su predstavljale navodnu opresiju Hrvata u Jugoslaviji koje čitatelji smatraju bitnima za istaknuti, a uredništvo za objaviti. Prisutne su i neke ideje koje uvijeno, nekad i ne naročito uvijeno, predstavljaju hrvatski nacionalizam. Ponekad se može uočiti i kritika koja rad Hrvatskog tjednika osuđuje kao nacionalistički i antisocijalistički.
Hrvatsko proljeće ili „maspok“ je naziv koji se daje kulminaciji nacionalno usmjerenih nastojanja unutar Saveza komunista Hrvatske, ali i u društvu tadašnje SRH, naročito studentskom pokretu i Matici hrvatskoj. Nastavljajući se na reformske tendencije započete 1966. u čitavoj Jugoslaviji, neki elementi su započeli kroz borbu protiv unitarizma isticati sve otvorenije nacionalističko usmjerenje te pronalaziti sve više nepravdi i grešaka koji Hrvatska navodno trpi u jugoslavenskom okviru.
Vrlo su prisutni bili ekonomski zahtjevi poput veće kontrole devize koje su prikupljene u nekoj republici, odnosno manjeg prepuštanja istih saveznoj kasi koja ih dalje raspodjeljuje, kao i manje izdavanja sredstava za nerazvijene republike i pokrajine. Česti su jezični zahtjevi za odjeljivanjem hrvatskog od srpskog jezika koji ponekad idu u smiješno sitničarenje, a tu su i manje benigna „prebrojavanja“ koliko je Srba na nekim pozicijama u SRH, kao i čisti izljevi nacionalizma i nesnošljivosti. Ovaj pokret je zaustavljen smjenama, ostavkama i hapšenjem na samom početku 1972.
Kao što je navedeno, uz SKH, koji je započeo s čitavom pričom, kao bitan element se pojavila Matica hrvatska. Ova kulturna ustanova, osnovana 1842. kao Matica ilirska, za vrijeme maspoka postaje de facto opozicijska partija s brojnim članstvom i ograncima u SRH, ali i van nje i to ne samo u Jugoslaviji, već i u inozemstvu.
Na vrhuncu „Hrvatskog proljeća“ Matica hrvatska počinje izdavati list Hrvatski tjednik, prema samoj Matici „tjednik za kulturna i društvena pitanja“. Hrvatski tjednik doživio je 33 broja i jedno izvanredno izdanje, a među ostalim uključuje i rubriku „Pisma čitatelja“.
Ova rubrika nije bila toliko pomno slagana kako bi huškala prema ratu poput zloglasnih „Odjeka i reagovanja“ Politike nekoliko godina prije sukoba u SFRJ. Ipak, ona prikazuje trivijalnosti koje su predstavljale navodnu opresiju Hrvata u Jugoslaviji koje čitatelji smatraju bitnima za istaknuti, a uredništvo za objaviti. Prisutne su i neke ideje koje uvijeno, nekad i ne naročito uvijeno, predstavljaju hrvatski nacionalizam. Ponekad se može uočiti i kritika koja rad Hrvatskog tjednika osuđuje kao nacionalistički i antisocijalistički.
U ovom tekstu istaknuta su autoru najzanimljivija pisma iz prve trećine brojeva „Hrvatskog tjednika“, a ukoliko nekoga zanimaju izvorna pisma čitatelja ili nešto drugo iz ovog časopisa, sva izdanja su dostupna na stranicama Matice hrvatske.
Pisma su podijeljena po brojevima ovog tjednika. Autor članka dodijelio im je nazive, a autori pisama navedeni su onako kako su potpisani u pismima čitatelja. Pisma čitatelja predstavljamo prepričano.
DRUGI BROJ
Hrvatski tjednik je super, ali zašto „najhrvatskiji grad u Hrvatskoj“ nije zastupljen?
Tomislav Bilosnić, urednik lista mladih Zoranić, Zadar
Mladi Tomislav je pun pohvala za “Hrvatski tjednik”, smatra da je Hrvatska konačno dobila svoj tjednik za politička i kulturna pitanja te naglašava rasprodanost ove tiskovine. Jedini gorak okus koji, prema svemu ostalom, slastan broj Hrvatskog tjednika ostavlja za Bilosnića, je to što se ne spominje „najhrvatskiji grad Zadar“, te što nisu zastupljeni Zadrani i Zadarske teme. Uredništvo toplo zahvaljuje i otklanja bojazni da bi „najhrvatskiji grad u Hrvatskoj“ mogao ostati bez svojih predstavnika te to ispravlja upravo u broju u kojem je objavljeno pismo.
Jugoslaveni su bivši?
Hrvoje Bosnić, Karlovac
Hrvoje se javlja pišući kako je on bivši Hrvat, njegova žena bivša pravoslavka, dok njihova djeca trebaju jugoslavenski list. Uredništvo mu odgovara kako njemu „bivšem“ treba „bivši“ list, a Hrvatski tjednik će pisati o budućnosti da se ne bi stidjeli u budućnosti.
ČETVRTI BROJ
Nije to neka nauka
prof. Damjan Vrančić, Split
Profesor (ne znamo čeka i gdje, a ni Google pretraga ne pomaže) Vrančić izražava zadovoljstvo time što se posvetilo mjesta razlikovanju znanosti i nauke, ali daje još opsežnu dopunu. Ovo pismo čitatelja je najopsežnije u broju, a prošlo je bez komentara uredništva. Među ostalim se zalaže i da se počne pisati „Macedonija“ i „Europa“ jer su se iz latinske riječi u hrvatski primale temeljem tradicionalnog izgovora. Ako je dočekao 1990-e, vjerojatno je (među ostalim) bio sretan što je „Evropa“ (kako je navedeno npr. i u HDZ-ovom programu iz 1990.) u međuvremenu postala „Europa“.
PETI BROJ
Ne valja vam to, drugovi
Žanetić T, 3. maj
Drug Žanetić iz Rijeke, pitajući se „kud plovi ovaj brod“ uredništvo oslovljava sa „dragi drugovi“, sumnjajući pritom da će im naziv „drugovi“ biti drag, a i da njegov „dragi“ uzmu s rezervom. Nezadovoljan je time što se od njegovog novca tiska tjednik koji nacionalistički huška radničku klasu Jugoslavije i za koji sumnja da ima ikakve sklonosti prema socijalizmu, naglašavajući da je to njihov pravi smjer, a ne onaj „deklarativni iza amandmana“. Uredništvo mu, ogradivši se od huškanja jugoslavenske radničke klase na zavadu, odgovara da brod plovi po pučini jednog novog socijalističkog sna, a da Žanetićev tone dok etatistička zvona zvone. Ne možemo nego se zapitati je li baš to odgovor u duhu onoga što Žanetić kritizira, deklarativnog prihvaćanja socijalizma i jedinstva radničke klase, a zauzimanja nacionalističkih pozicija koristeći kodnu riječ „etatizam“.
Maštoviti Stipe i hrvatski duh jači od dvojice mladića
Stipe K. Vojnić, Split
Čitatelj nam dočarava jednu zgodu iz Splita u kojoj su djevojci koja je nosila Hrvatski tjednik ulaz u autobus put prepriječila dva mladića poručujući joj da to nije za javno nositi te su je povlačili za kosu. Na to je djevojka spustila stvari na zemlju i svakom mladiću udijelila po pljusku govoreći im da je jača od njih jer je u njoj hrvatski duh. Na to su se mladići pogledali i pobjegla, a djevojka im je dobacila da nisu dostojni ga zgaze ni mrava njene Hrvatske te uskočila u bus za Sinj. Bujnu maštu našeg Stipe uredništvo je komentiralo tek opaskom da je djevojku trebao džentlmenski uzeti u zaštitu.
ŠESTI BROJ
Izvorišne osnove hrvatskog antifašizma
T. Golubić, Rijeka
Golubić navodi da „hrvatski partizani nisu odlazili u borbu zato da bi se odrekli ideje o državnosti svoga naroda, nego zato jer tu državnost nisu htjeli primiti iz krvavih ruku okupatora i domaćih fašista“. Također smatra da bi trebalo objaviti još dokumenata koji pokazuju kako „borci za radnička prava i klasne interese hrvatskog proleterijata nisu bili nezainteresirani za nacionalno, nego su baš oni ukazivali na pravilan put rješenja nacionalnog pitanja u staroj Jugoslaviji.“ Na kraju Golubić dodaje da joj se ponekad, kada čita takve dokumente, kao da su pisani poslije X. Sjednice CK SKH. Izgleda da „hrvatski antifašizam“ koji borbu radničkog pokreta i NOP-a svodi na nacionalnu, ignorira Srbe u pokretu i jugoslavenski okvir čitave priče nije počeo u RH.
Ustani, bane, Ante i Barica te zovu
Barica Zimerman, Zagreb – Ante Blašković, student, Zagreb (odvojena pisma)
Baricu je kontura spomenika banu Jelačiću na naslovnici četvrtog broja HT-a potaknula na misao da bi spomenik banu Jelačiću trebalo vratiti na Trg Republike. Ante Blašković se slaže s povratkom bana Jelačića. Blašković napominje da se mnogo osuđivalo uništavanje spomenika iz NOB-a, a Jelačića smatra dijelom borbe hrvatskog naroda za oslobođenje. Ironično je to da je danas Jelačić na svom Placu, a da su mnogi spomenici iz NOB-a uništeni te da jedan dio onih koji ih želi obnoviti argumentira njihovu obnovu upravo time da je to dio borbe hrvatskog naroda za oslobođenje. U kasnijim je brojevima također navedeno još pisama čitatelja koji traže povratak Jelačićevog spomenika.
OSMI BROJ
Krešimiru je pun kabao krive terminologije
Krešimir Mikić, Zagreb
Krešimira, koji ističe da mu je zaista na srcu hrvatski jezik, je uznemirilo to što se navelo da je ELKA tvornica „kablova“, a ne „kabela, što bi bilo u „duhu hrvatskog elektrotehničkog nazivlja“. Također daje prednost izrazu „regulacioni“ ispred „regulacijski“. Uredništvu HT-a je drago što vide brigu za hrvatski jezik te mu daju za pravo kod „kabela“, ali stoje pri „regulacijskom“.
JEDANAESTI BROJ
Moramo imati državnost
Juraj Mimica, Split
Dvosmisleno sročeno pismo Jurja Mimice odlučno izriče kako da „(…) mi, Hrvati, imamo svoj teritorij, svoj jezik i svoju kulturu, a to znači da moramo imati i svoju državu (…)“. Hrvatska je, prema tada važećem Ustavu SRH iz 1963., uisitinu bila nazvana državom, odnosno definirana je kao „državna socijalistička demokratska zajednica naroda Hrvatske“. Ipak, to nije bila država s međunarodno-pravnim subjektivitetom i članstvom u UN-u, već sastavni dio SFR Jugoslavije. Također, ona nije država Hrvata, već država naroda Hrvatske, kasnije nacionalna država hrvatskog naroda te država Srba u Hrvatskoj, kao i naroda i narodnosti koji u njoj žive. Ovakvo dvosmisleno izražavanje omogućuje autoru i listu da s jedne strane kažu kako se samo zalažu za ono što je navedeno u Ustavu i dr. aktima, a s druge strane da se zagovara separatizam i eliminiranje Srba kao konstitutivnog naroda. Takvo izražavanje je konstanta ne samo za čitatelje, već i sami list, koji čitavo vrijeme pleše po rubu dopuštenog, a često i pređe preko njega praveći se kako to nije učinio.
David Bilić
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.