AKCIJA

Po mjeri – poboljšanjem uvjeta rada ka održivoj domaćoj tekstilnoj industriji

Više od godinu dana FadeIn i Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju provode projekt Po mjeri kojim se nastoje zabilježiti i artikulirati potrebe, problemi i potencijali tekstilne industrije, posebno one na području Osijeka, nekadašnjeg industrijskog diva.

Gotovo svugdje u Europi pa i u Hrvatskoj, tekstilna industrija bila je zamašnjak industrijalizacije. U osamnaestostoljetnoj Velikoj Britaniji prve tvornice nastaju upravo radi prerade i proizvodnje tkanina i tekstila. Širenjem tvorničkog načina proizvodnje u idućem stoljeću grade se klasni odnosi čije konture postoje i danas, a velik dio Europe zahvaćen je modernizacijskim procesima kroz koje nastaju suvremene društvene i političke strukture. Iako su modernizacija i industrijalizacija na prostor današnje Hrvatske stigle znatno kasnije i ovdje prve prave tvornice s radom počinju tek od kraja devetnaestog stoljeća, one su velikim dijelom počivale na razvoju tekstilne industrije. Od tada, do danas, kroz nešto više od stotinjak godina, tekstilna industrija na prostoru Hrvatsku prošla je životni put od skromnih početaka industrijalizacije, preko masovnih tvorničkih kompleksa s desecima tisuća radnika, do preživljavanja na razini ostatka ostataka.

Grad Osijek, industrijske središte Slavonije od početka dvadesetog stoljeća, paradigmatski je primjer razvoja i propadanja tekstilne industrije na prostoru Hrvatske. Ovdje tekstilna industrija s radom počinju na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće, raste i jača u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a posebno u prvim desetljećima socijalističke Jugoslavije kada zapošljava desetke tisuća radnika i daje nemjerljivi doprinos modernoj urbanizaciji grada. Početak njenog slabljenja su osamdesete godine i rastuća globalizacija i liberalizacija tržišta, a devedesete s kombinacijom ratnih razaranja i privatizacijskog kriminala dovele su do njenog sunovrata. Danas, nakon brojnih stečajeva i nebrojenih teških sudbina radnika, u Osijeku posluje svega nekoliko tekstilnih poduzeća čiji su radnici, u pravilu žene, mahom slabo plaćeni i preopterećeni, a njihova je budućnost u ovoj industriji sve više neizvjesna.

S obzirom na to, tijekom proteklih nešto više od godine dana, FadeIn i BRID proveli su projekt Po mjeri, kojim su nastojali dubinski istražiti osječku tekstilnu industriju i uz nju vezane sektore te ponuditi potencijalne mjere za njen opstanak, kao i za poboljšanje položaja u njoj zaposlenih radnika. U sklopu projekta provedeno je opsežno istraživan, održan je niz okruglih stolova (u Zagrebu, Osijeku, Čakovcu i Požegi), provedeni su strukturirani intervjui s bivšim i sadašnjim radnicima, lokalnim dionicima i lokalnom samoupravom, te druge aktivnosti.

Istraživanje Tekstilna industrija Osijeka: poboljšanjem uvjeta rada ka održivoj domaćoj tekstilnoj industriji provedeno je 2022. i 2023. godine u suradnji s tekstilnim radnicama, obrtnicama i drugim tekstilnim stručnjakinjama u Osijeku. Cilj istraživanja bio je proučiti radne uvjete u tekstilnim tvornicama i pogonima u Osijeku, upozoriti na postojeće probleme i uputiti na moguća rješenja. Istraživanje obuhvaća povijesni pregled, ali također pruža uvid u osobna iskustva bivših i sadašnjih radnica i radnika ove nekad značajne proizvodne grane.

Kroz istraživanje istaknuto je nekoliko ključnih izazova tekstilne industrije. Jedan od njih su nedostatne plaće. Danas u tekstilnoj industriji radi nešto više od 12 000 radnika, od čega oko 75% njih u proizvodnji odjeće, a ostali u proizvodnji tekstila. Radnici u tekstilnoj industriji uglavnom su loše plaćeni. Diskrepancija cijene proizvoda i plaće radnika posebno je vidljiva u proizvodnji odjeće. Odjeća je skupa u proizvodnji, ali su plaće radnika male – udio plaće radnika u cijeni proizvoda sada je u prosjeku 1.8%. Stoga su voditelji projekta kao rješenje predložili konsolidaciju radnih uvjeta i veću podršku institucija vlasti kroz definiciju minimalne cijene rada. Drugi izazov je smanjenje broja pogona i njihove diversifikacije. Danas je u Osijeku najveći poslodavac u sektoru odjevne industrije Benetton i njegovi kooperanti, a posluju i manja poduzeća. Dio poduzeća se prilagodio novim zahtjevima tržišta preusmjeravanjem svoje proizvodnje na tzv. bijeli program, odnosno proizvodnju medicinske radne odjeće i obuće te izradu radne i zaštitne odjeće. Kao odgovor na ovo predloženo je uvođenje poticajnih mjera, poput etičkih kriterija u javnu nabavu i stvaranje poticajne banke.

Većina radnika iz velikih pogona, nakon transformacije ili nestanka tvornica, ostala je bez posla. Velik dio njih nastavio je raditi kao nekvalificirani i povremeni radnici u drugim strukama. Stoga je otvaranje obrta u tekstilu često bila nužnost za nastavak rada u struci. Međutim, ovakav model nastavka rada u struci nosi je i brojne probleme, posebno preopterećenost poslom i nepostojanje radničkih prava, poput bolovanja. Problem su i niski prihodi te njihova nesigurnost.

Danas, u odjevnoj i tekstilnoj proizvodnji u Osijeku prisutan je paradoks istovremenog manjka radne snage i stagnacije kvalitete ili čak snižavanja kvalitete uvjeta rada. Natječaji za radna mjesta u većim tekstilnim poduzećima uvijek su otvoreni te se redovito reklamiraju u lokalnim medijima. Međutim, ta ista poduzeća nove radnike veoma rijetko nastoje privući povećanjem plaća i poboljšanjem uvjeta zaposlenih. Umjesto toga, manjak radne snage uglavnom se rješava povećanjem opterećenja zaposlenih. Posljedica toga je postepeno izlazak radnika iz ove struke, a s obzirom na to da je školovanje za radnike u tekstilu gotovo nepostojeće, reprodukcija kadrova sve je manje moguća.

Jedan od zaključaka provedenog istraživanja je da bi okrupnjavanje obrta po zadružnom modelu otvorilo put suradnji i nadilaženju barem dijela prepreka. Uz to, osnivanje zadruga može poslužiti kao metoda povratka nekadašnjih radnika u tekstilnoj industriji u područje rada u kojem su stručni, kao i zadržavanja postojećih radnika koji su sada nezadovoljni uvjetima rada u pogonima privatnih poduzeća. Također, na razini industrije, kao iznimno važna istaknuta je održivost u procesu proizvodnje (briga o okolišu i briga o radnicima), ali i dodana vrijednost proizvoda koji je kvalitetan i jedinstven – kroz prepoznatljivu izgradnju identiteta i njegov plasman.


MAZ

Projekt “Po mjeri”, u sklopu kojeg je izrađeno istraživanje “Tekstilna industrija Osijeka: poboljšanjem uvjeta rada ka održivoj domaćoj tekstilnoj industriji”, financiran je sredstvima Norveške, Islanda i Lihtenštajna kroz mehanizme Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj.