TEKST
Nasilje protiv žene, na najvećoj svjetskoj pozornici
Žensko Svjetsko prvenstvo u nogometu 2023. svijet pamti po potresnoj sceni s dodjele medalja, kad je predsjednik Španjolske nogometne federacije prisilno poljubio igračicu Jenni Hermoso u usta. No, taj čin je bio samo najočitiji primjer mizoginije s kojom se suočavaju španjolske nogometašice, kao i sve žene u sportu, ali i na svijetu.
Žensko Svjetsko prvenstvo 2023. trebalo je biti trijumf ženskog nogometa. Srušeni su rekordi gledanosti na stadionima i na televiziji. Čak se osam ekipa plasiralo na svjetsko prvenstvo po prvi put. Nakon četvrtfinala, bilo je jasno da će ovogodišnja pobjednička ekipa biti ona koja osvaja prvenstvo po prvi put. Pad povijesnih favoritkinja i sjajni zapleti u nogometu su pokazali kako popularnost ženskog nogometa globalno raste.
Ali, malo više od mjesec dana nakon što se igralo finale, ne pričamo o kolektivnoj snazi koju je pokazala Španjolska ekipa, zahvaljujući kojoj su pobijedile dosadašnje favoritkinje Engleskinje, niti o individualnim talentima poput Aitane Bonmati. Umjesto toga, pričamo o tome kako je Luis Rubiales, tadašnji predsjednik Španjolske nogometne federacije (RFEF), prisilno poljubio igračicu Jenni Hermoso u usta tijekom dodjele medalja. Umjesto da pričamo o nevjerojatnim ženskim postignućima, opet smo prisiljene pričati o seksualnom nasilju koje je počinio jedan muškarac.
Taj čin tako moramo nazvati – seksualno nasilje. Nije to samo skandal ili greška, kako je to kasnije pokušao opravdati Rubiales. Kako je rekla psihologinja Senka Sekulić u emisiji RTL Direkt, “on kaže da se to desilo spontano i slučajno, to nije točno, nego se desilo zato što je ona bila žena.” Nema teorije da bi Rubialesu palo na pamet da isto napravi kakvom muškom igraču, nego je to bio čin prisile. Sama Hermoso je odmah nakon, u Instagram Live snimci, rekla da je poljubac bio neželjen.
Nakon što su se igračice vratile kući, situacija je postala još bizarnija. RFEF je izdao izjavu u Hermosino ime u kojoj piše da je poljubac bio obostran te da ona ima dobar odnos s Rubialesom. Međutim, igračica je uz podršku svog sindikata FutPro demantirala tu izjavu i rekla da ju je RFEF lažirao u njeno ime, nakon što su vršili pritisak na nju (i njene bližnje) da javno podrži Rubialesa.
Ni Rubiales ni RFEF nisu slušali sve glasnije pozive za njegovu ostavku. RFEF je dvadeset petog augusta sazvao konferenciju za novinare gdje su najavili da će Rubiales objaviti svoju ostavku. Međutim, Rubiales je iskoristio presicu da iznese nebulozne tvrdnje da je on žrtva “lažnog feminizma” i glasno rekao da neće dati otkaz, u govoru koji su mnogi usporedili s filmom Vuk s Wall Streeta. Njegov govor bio je popraćen gromoglasnim aplauzom većine prisutnih, uključujući trenera Španjolske muške reprezentacije, Luisa de la Fuentea i trenera ženske reprezentacije Jorgea Vilde.
Umjesto da štiti svoje igračice, RFEF je nastavio da brani Rubialesa sve očajnijim potezima. Optužili su FutPro, igrački sindikat, da laže o Rubialesovim akcijama, koje su bile snimljene u izravnom prijenosu milijunskoj publici, i zaprijetili im tužbom. Čak su zamolili UEFA-u, vladajuće tijelo Europskog nogometa, da izbaci Španjolsku federaciju ako bude morala maknuti Rubialesa, što bi značilo da veliki klubovi poput Real Madrida i Barcelone ne bi igrali u Ligi Prvaka! Kako bi pridonijela nastalom cirkusu, Rubialesova majka se zaključala u crkvu i pokrenula štrajk glađu dok ne stane “nepravedan lov na vještice” protiv njenog 46-godišnjeg sinčića.
Za to vrijeme, pritisak na RFEF da makne Rubialesa i Vildu je rastao. Izjavu da neće igrati za nacionalnu ekipu dok se ne donesu promjene je potpisala 81 igračica, a pridružio im se jedan igrač, Borja Iglesias. Navijači i generalna Španjolska publika izašli su na ulice prosvjedovati. Čak je i Španjolska vlada izvršila pritisak na RFEF pokrenuvši protiv njega sudski postupak, uz pristanak Jenni Hermoso.
Stvari su se pomaknule petog septembra, kada je RFEF dao otkaz treneru ženske reprezentacije, Jorgeu Vildi. Luis Rubiales je desetog sepembra dao otkaz s pozicije predsjedništva RFEF-a i potpredsjedništva UEFA-e. Sveukupno, trebao je proći 21 dan da čovjek koji je napao ženu na njenom radnom mjestu, pred kamerama međunarodne televizije, izgubi svoj posao.
Postoji više razloga zašto je toliko vremena trebalo proći da se makne Rubialesa. Prvi je da je on zaista moćan čovjek u međunarodnom nogometu. Uz svoju poziciju kao predsjednik RFEF-a on je bio i potpredsjednik UEFA-e, te blizak prijatelj UEFA-inog predsjednika, Aleksandera Čeferina (značajno je da je UEFA još sporije reagirala na njegov čin nego RFEF). Dok je saga trajala u javnost su izašle ozbiljne optužbe o korupciji i malverzacijama, uključujući izjavu Rubialesovog strica. Mnogi su posumnjali da je razlog zašto su mnoge važne face iz RFEF-a toliko dugo stajale iza Rubialesa taj da su bili suučesnici u njegovim drugim kaznenim djelima.
Manje konspirativan, ali svakako više uznemirujuć razlog zašto nitko nije maknuo Rubialesa je da RFEF ima dugu povijest zataškivanja ili čak prihvaćanja nasilja prema svojim igračicama. Glavni izbornik Španjolske ženske momčadi punih je 27 godina bio Ignacio Quereda, unatoč nizu neuspjeha (imao je samo 38% pobjeda). Quereda je bio toliko nasilan prema svojim igračicama da postoji cijeli dokumentarac o njegovom fizičkom i verbalnom, često homofobnom, nasilju koji se zove “Prekinimo Šutnju.” Quereda je tek bio smijenjen nakon pobune igračica zbog katastrofalnog neuspjeha na svjetskom prvenstvu 2015. godine. Quereda je dobio otkaz, ali odgovor RFEF-a na to nasilje jednog muškarca je bio i kažnjavanje onih igračica koje su bile najglasnije u zagovaranju svojih prava, tako što ih nije ponovno zvao u selekciju.
Queredu je zamijenio Jorge Vilda, sin visokorangiranog RFEFovog dužnosnika, koji je bio postavljen kao glavni izbornik i tehnički direktor. No, nade da će doći do neke značajnije promjene su brzo splasnule. U ljeto 2022., grupa najpoznatijih Španjolskih igračica, koje su kasnije dobile nadimak “Las 15” , su poslale e-mailove RFEF-u gdje objašnjavaju svoju odluku da više neće igrati za reprezentaciju ako se uvjeti značajno ne promijene. Žalile su se na nasilne trenerske prakse poput prisiljavanja igračica da spavaju s otvorenim vratima hotelske sobe, loše tehničke uvjete, te neadekvatnu financijsku i materijalnu podršku od strane federacije. Slikovit primjer loših uvjeta je da su igračice morale do ključnih gostujućih utakmica putovati autobusom, dok muška reprezentacija putuje avionom. Iako nisu imenovale Vildu, jasno je bilo da su tehnički problemi u reprezentaciji rezultat njegovih odluka.
Umjesto da makne Vildu ili barem napravi promjene koje će osigurati bolje uvjete igračicama, RFEF je javno stao iza omraženog trenera. Iako su uspjeli uvjeriti neke od igračica koje su poslale pismo ili javno podržale svoje kolegice (uključujući Jenni Hermoso) da će promjena biti dovoljna da se vrate, neke od najvećih zvijezda se nisu vratile i neke igračice su se žalile na pritisak koji su trpjele od federacije zbog toga što su javno progovorile u lošim uvjetima u ekipi.
RFEF je desetljećima sistemski zapuštao svoju žensku ekipu: u 2015, budžet za žensku ekipu je činio manje od 1% cjelokupnog federacijskog budžeta. Ovo zapuštanje nije samo financijsko, nego se isto odnosi i na štićenje nasilnika, od Quereda do Rubialesa.
Nažalost, antagonistički odnosi između ženskih nogometnih ekipa i njihovih federacija su vrlo česti i većina ekipa koje su se plasirale na svjetsko prvenstvo su to uspjele unatoč svojih federacija, a ne zahvaljujući njima. Od Jamajke, koja je morala pokrenuti GoFundMe kampanju da pokrije putne troškove, do Kanade, čija je federacija prijetila igračicama tužbom kad su one najavile štrajk zbog malverzacija u budžetu. Čak i ekipe koje su značajno uspješnije od svojih muških ekvivalenata, poput Kanade i SAD-a, moraju se boriti protiv svojih federacija za jednake plaće, dostojanstvene uvjete na treninzima i podršku koja je potrebna za igranje na profesionalnom nivou. Devaluacija ženskog sporta protiv kog su se borile “Las 15” je univerzalan problem.
Zanemarivanje ženskih ekipa od strane nacionalnih federacije i FIFE, federacije zaslužne za organiziranje sporta na svjestkom nivou, dozvoljava da vodstvo preuzmu čelnici koji koriste ekipe kako bi se obogatili ili vršili teror nad igračicama. Na žalost, seksualno nasilje nad igračicama je vrlo česti problem. Na isto svjetsko prvenstvo, gdje se cijeli svijet zgražao nad Rubialesom je doputovao glavni izbornik Zambijske reprezentacije, Bruce Mwape, koji je trenutno pod istragom zbog seksualnog nasilja koje je godinama vršio nad svojim igračicama. Mnoge tvrde da su bile prisiljene na seks s njim, a umjesto zaštite su od svoje federacije dobivale prijetnje kako bi ih se ušutkalo. Ne smijemo zaboraviti da, iako je za nas nogomet zabava, za igračice je to radno mjesto. Struktura sporta, u kojoj napredak igračica često ovisni o odlukama njihovih (muških) trenera i administratora, stavlja igračice u ranjivu poziciju iz koje se najčešće nemaju kome obratiti za pomoć u slučaju nasilja.
Strukturne probleme s kojima se suočavaju igračice, od neadekvatnih radnih uvjeta do seksualnog nasilja, ide dalje od pojedinca poput Luisa Rubialesa i Jorgea Vilde, ali i dalje od samog nogometa. Kako je napisala Vero Boquete, bivša Španjolska reprezentativka za britanski The Guardian, “pričamo o nogometnoj federaciji, ali isto tako mogli bi pričati o bilo kojoj drugoj federaciji ili firmi.”
Problem seksualnog nasilja je univerzalan za žene. Ženama se ne vjeruje i kad imaju dokaze. Mediji i pristaše Rubialesa su tvrdili da on nije nikog napao, iako je Jenni Hermoso doslovno imala snimke. Ako se ženama vjeruje, onda se njihovo iskustvo omalovažava i umanjuje, i od strane društva i često od strane organa vlasti i zakona.
Nakon finala svjetskog prvenstva, mnogi su se čudili kako je Rubiales mislio da će samo tako moći prisilno poljubiti Jenni Hermoso ispred milijunske publike, bez da za to bude kažnjen. Ali, imajući u vidu koliko često muškarci ne trpe posljedice zbog svog nasilja nad ženama, on je imao sve razloge vjerovati da neće ni on.
Rebecca Duras
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.