TEKST

Biznis beskućništva i druge podvale

Jedanaesta prosvjedna šetnja za stanovanje u Budimpešti održana je u listopadu, a šetalo je oko 300 ljudi, što je, prema riječima prosvjednika, puno manje nego na prijašnjim akcijama. Prosvjed je održan kako bi se pažnja donositelja odluka uoči izborne godine skrenula na stambenu krizu koja Mađarsku godinama trese sve jače. Stranka Fidesz premijera Viktora Orbána pokrenula je kampanje kako bi diskreditirala političare i udruge civilnog društva koje se bave stambenim pitanjem. Aktiviste koji pomagaju beskućnicima nazivaju “predstavnicima industrije beskućnika”

Stambena kriza i prijetnja siromaštvom pogađa svaku treću osobu u Mađarskoj, a u glavnom je gradu situacija neizdrživa. Zbog teške krize u Budimpešti je skoro nemoguće kupiti stan, a studenti iz svih dijelova Europe i Mađarske dolaze u sve većem broju. Prosječna cijena kvadratnog metra iznosi više od 2200 eura, što je 1000 eura više od prosječne mjesečne plaće. U posljednjih se nekoliko godina u Mađarskoj javila ogromna razlika između najmodavaca, pripadnika srednje klase koji kupnju nekretnina vide kao investiciju u pasivni prihod, i preko 30 posto najmoprimaca koji troše više od pola mjesečnih primanja na smještaj.

Posljednjih je tridesetak godina, zbog ekonomske tranzicije, broj državnih stanova u Mađarskoj drastično padao. Tijekom pandemije koronavirusa tržište se malo popravilo, a kriza je, barem u ovom pogledu, nakratko stala. Studenti, turisti i privremeni radnici morali su otići iz Budimpešte, a deložacija je postala zabranjena. Već 15. studenog ove godine zabrana deložacije se diže i mnogi bi mogli završiti na ulici.

Stranka Fidesz premijera Viktora Orbána pokrenula je kampanje kako bi diskreditirala političare i udruge civilnog društva koje se bave stambenim pitanjem. Prema objavama na Fideszovoj službenoj Facebook stranici, broj beskućnika u Józsefvárosu, osmom okrugu Budimpešte, višestruko se povećao unatrag nekoliko godina. Za to su, tvrde, krive organizacije koje ih dovode, zapravo se ne brinu za njih, već državni novac trpaju u džep. Pritom, aktiviste i volontere koji se bave pomoći beskućnicima stranka zove “predstavnicima industrije beskućnika”. Józsefváros je okrug s iznadprosječnom populacijom Roma (oko 4,5 posto), a na lokalnim su izborima 2019. stanovnici izabrali oporbenog kandidata čiju pobjedu Orban pokušava pripisati “glasovima beskućnika”.

Udruge i organizacije koje se, kako Fidesz tvrdi, bave “biznisom beskućništva” zapravo su krajnje potkapacitirane, a u samom su naselju prošle godine zatvorene dvije ustanove koje su služile kao privremeni domovi za obitelji te starije i nemoćne. Naravno, Fidezsu se ne sviđa što je 2020. upravo Józsefváros pod novom vlašću postao prvi okrug koji je donio odluku da se prilikom deložacije osobe mora smjestiti u adekvatan smještaj. Karina Csengel u članku o Fidezsovim smear kampanjama piše kako masovne ustanove, kao što su prihvatilišta za beskućnike, nikako nisu dostojanstveno rješenje stanovanja, ali ta je odluka nulti korak prema humanijoj stambenoj politici.

Jedanaesta po redu prosvjedna šetnja za stanovanje održana je u nedjelju, 15. listopada, a šetalo je oko 300 ljudi, što je, prema riječima prosvjednika, puno manje nego na prijašnjim akcijama. Prosvjed je održan kako bi pažnju donositelja odluka uoči izborne godine skrenuo na stambenu krizu koja Mađarsku godinama trese sve jače. Dosadašnjih deset marševa organizirala je zagovaračka skupina A Város Mindinkié (hrv. Grad svima), ove je godine palicu preuzela Utcáról Lakásba Egyesület (hrv. Od ulice do doma).

Demonstracije su počele 2011. godine kao Marš praznih domova, a svakoj je bio cilj obratiti se javnosti i političkim akterima koji krizu stanovanja iz godine u godinu pogoršavaju. Organizatori su u govorima iznijeli zahtjeve za povećanjem broja stanova za socijalni najam, uvođenjem gornje granice cijene najamnina, a dugoročnim rješenjem smatraju samo individualno stanovanje kao zamjenu za masovna i potkapacitirana skloništa za beskućnike.

U razgovoru za mađarski lijevi portal Merce, organizatorice Stambenog marša, Adéll Csůrök i Lenke Pálfi, govore kako je stanovanje političko pitanje i “siroče”. Na prošlim izborima nije postojala politička opcija koja je stanovanje smatrala osnovnim pravom i javno tvrdila da interesi tržišta ne smiju biti mjerilo u borbi protiv siromaštva. Stranke mađarske oporbe donedavno baljenje stambenim pitanjem nisu smatrale svojom obvezom. Prema Veri Kovacs iz organizacije Od ulice do doma, svaki kandidat za općinskog zastupnika trebao bi moći reći nešto o rješenju stambene krize.

Uz povike “Čiji je grad?! Svačiji!” i prosvjedne bubnjeve marš je prolazio od plaže Nehru na obali Dunava do trga Erzsébet gdje su mađarski ogranak organizacije Food not bombs i Od ulice do doma dijelili sendviče i čaj tijekom i nakon govora. Isti je dan u kulturnom prostoru Aurora FNB održano redovito volontersko kuhanje, a prosvjed je popraćen večernjim programom u anarhističkom društvenom centru Gólya.

Prosvjednice i prosvjednici marširali su i protiv AirBnB-a, to jest za regulaciju iznajmljivanja stanova na kratko zbog povećanja cijena stanarine i pretvaranja stanova iz domova u robu. Romska organizacija 1Magyarország u svom je govoru naglasila obrazovnu segregaciju i činjenicu da su Romi posebno pogođeni stambenom krizom, a većina ih je prisiljena živjeti u privremenim smještajima.

Na razini lokalne samouprave problemi se pokušavaju ublažiti, ali uzroci ostaju nesavladivi. No borba za stambeno pitanje postaje i mjesto stvaranja zajedništva.  Kriza stanovanja više ne pogađa samo najsiromašnije i marginalizirane, a i mladi se sve više uključuju u borbu. Fáklya (hrv. baklja) je nova marksistička organizacija mladih. Dio su internacionale International Marxist Tendencies, kao i hrvatska organizacija Crveni. Okupljaju 12 aktivnih članica i članova i u kulturnom prostoru Aurora svaka dva tjedna drže čitalačke kružoke marksističkih klasika, a podržali su i druge velike prosvjede ove godine – Povorku ponosa i prosvjed za obrazovanje. Iako je prosvjed okupljao mnoge, iz cijelog spektra liberalno-lijevih političkih uvjerenja, članica Fáklye za Merce naglasila je da je krajnji cilj socijalizam te da u okvirima kapitalizma stambeno siromaštvo ne može biti iskorijenjeno. Prosvjed je podržala i prva i najveća kvir udruga u Mađarskoj, Háttér Társaság.

Lokalne vlasti nude financijsku potporu i pomoć, ali neki stanovnici jednostavno nisu dovoljno siromašni za nju. Klijent udruge Od ulice do doma na prosvjedu je govorio o svom iskustvu s beskućništvom i naglasio licemjerje “family-friendly” vlasti koja deložacijama rastura obitelji i zajednice. Na trgu Blaha Lujza nakon prosvjeda održana je akcija podizanja svijesti o beskućništvu na podu pothodnika. Na umjetnoj travi (“terenu solidarnosti) aktivisti i saveznici su sjedili inspirirani prosvjedima beskućnika krajem 1989. godine kada su oni na sličan način izborili gradnju prvih skloništa.

Prosvjed je podržao i politički pokret Szikra. Nastala 2020. iz lokalnih pokreta za stanovanje, zeleno-lijeva Szikra je na lokalnim izborima u Budimpešti osvojila nekoliko distrikta. Iste godine su dobili i zastupnika u Saboru. Organizatorice prosvjeda kažu i kako je unatrag nekoliko godina dijalog između organizacija civilnog društva koje se bave beskućništvom i članova Sabora ipak prisutan, upravo zahvaljujući Szikri. Nakon krize 2008. godine, na koju današnja kriza sve više podsjeća, lijeve i liberalne stranke otjerale su glasače ekstremnoj desnici ne baveći se žrtvama kredita i stanodavaca. Jačanje pokreta Szikra dokazao je da većina pogođenih ne gaji zapravo vrijednosti desnice, već prelazi iz nužde.

Rad udruga civilnog društva, veliki interes mladih za temu i osnivanje novih inicijativa koje pokreću studente i mladež ipak daju nadu. Organizacija Od ulice do doma već se više od deset godina direktno bori s problemom stanovanja. Zasad djeluju samo u Budimpešti, ali prva su mađarska organizacija koja primjenjuje Housing First pristup. Volonterskim su akcijama uspjeli smjestiti 20 obitelji u 14 stanova. Osim stanovanja, organiziraju i grupe podrške, a korisnici mogu i objavljivati oglase za svoje usluge na njihovoj web-stranici. Surađuju s organizacijom Habitat for Humanity koja još od 1996. volonterskim akcijama renovira napuštene i oronule stanove kako bi postali useljivi.

U Budimpešti postoji pregršt stanova za socijalni najam, ali zbog nedostatka sredstava, oporbene općine ne mogu renovirati i ponuditi te stanove. Oko 300.000 obitelji u Mađarskoj treba pristupačan smještaj, a 50.000 ih živi na rubu beskućništva. Većinom su primorani živjeti s rodbinom ili prijateljima, što je neodrživo i teško. Program Druga šansa im omogućuje da usele u iznajmljene stanove po pristupačnoj cijeni, a nude i usluge socijalnih radnica i radnika. Organizacija je i članica novoosnovane Stambene koalicije koja priprema prijedloge koje kandidati na lokalnim izborima mogu uvrstiti u svoje programe.

Marina Mlakar

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.