TEKST

DJ Sabrina the Teenage DJ: politika čaranja – prvi dio


DJ Sabrina the Teenage DJ, u stihovima samoprozvana “the wigician, the mathmagician, the OG leader of the house position”. Iza urnebesnog umjetničkog imena leži jedna od najvećih enigmi i najplodnijih izvođača underground house scene, pojedinka/pojedinac (ili nekoliko njih) poznat po ogromnim izdanjima, jedinstvenom zvuku, subverzivnoj politici i potpunoj anonimnosti. U zadnjih šest godina Sabrina je izdala devet albuma (od kojih i najkraći traje sat i pol) i stvorila vjernu publiku obožavatelja. Razgovarali smo s njom o trenutnom stanju glazbene industrije i streaming usluga, pogledima na praksu sempliranja, radikalnoj kvir radosti njezina zvuka i važnosti LGBT+ prostora u plesnoj glazbi. Prvi dio intervjua namijenjen je da ponudi uvod u opus ove osebujne izvođačice, a drugi da nadalje elaborira političke i zvučne aspekte njezina stvaralaštva.

Sabrinino zadnje izdanje Destiny (izvor: Instagram @djsabrinatheteenagedj)


Samo postojanje DJ Sabrine (DJSTTDJ) usko je vezano uz digitalni prostor još od prvijenca i modernog klasika outsider house glazbe, albuma Makin’ Magick iz 2017. „Usko vezano” možda je i ublažena fraza, budući da je Sabrina do današnjeg dana ostala u potpunosti anonimna, opstojeći isključivo u online svijetu, vizualno se prikazujući putem digitalnih avatara. Skrivanje iza pseudonima stara je umjetnička praksa, a brojne su teorije pokušale pridati Sabrininu glazbu svima, od Richarda Davisa Jamesa (Aphex Twin) do Taylor Swift. Ipak, rijetko je koji glazbenik koji je pokušao očuvati anonimnost bio toliko online i toliko plodan kao DJ Sabrina the Teenage DJ. U relativno recentnom intervjuu s časopisom The Guardian Sabrina je odala neke informacije, no bez jasnih identitetskih odrednica: živi u Londonu, radi na pola radnog vremena u trgovini, a u glazbi joj pomaže obiteljski član Salem (naravno).

Tijekom zadnjih šest godina Sabrina je izdala devet albuma i preko dvadeset mikseva različitih vrsta, uz upravljanje svim svojim društvenim mrežama, izradu glazbenih spotova i svog vizualnog materijala, novelizaciju jednog od svojih albuma te dizajniranje različitih promotivnih proizvoda. Radi se o ekstremno produktivnom ritmu za (naizgled) dvoje ljudi, čak i kad ne uzimamo u obzir duljinu i eklektičnost Sabrininih izdanja. Prva „pentalogija” njezinih albuma kulminirala je s pločom Charmed 2020., trosatnom odisejom koja je neočekivano postala pandemijski hit. Druga pentalogija trenutno se nalazi na četvrtom projektu, Destiny, izdanom u kolovozu tekuće godine, još veće, hrabrije i vedrije izdanje koje se proteže na četiri sata house/plunderphonics glazbe, a koje joj je po prvi put donijelo i osvrte u mainstream glazbenim medijima poput Pitchforka i Stereoguma. Povrh regularnih izdanja, Sabrina uz svaki album izdaje singlice i promo verzije (bez prijelaza između pjesama) kako bi potaknula slušatelje da stvaraju vlastite mikseve od postojećih traka.

Budući da su streaming i društvene mreže vodeći principi suvremene glazbene industrije, glazbeni oblici koje slušamo su se također promijenili. Dakako, komodifikacija glazbe u kapitalizmu čista je datost, ali zanimljivo je vidjeti kako se ona odvija u industriji koja danas favorizira digitalni svijet i digitalne formate, gdje potencijalne granice fizičkih formata (pr. 74 minute na CD-u ili 15-22 minute glazbe na vinilu) u potpunosti nestaju. Usprkos ovoj činjenici, današnje su se pjesme značajno skratile, čak i u usporedbi s radijskim verzijama od 3-4 minute kakve su popularne zadnjih desetak godina. Utjecaj društvenih mreža dodatno je skratio pjesme, rezultirajući u recentnoj eksploziji dvominutnih (ili kraćih) pjesama kojima je svrha da stvaraju viralne trenutke i uhvate pažnju osobe koja lista kroz sadržaj prije nego što prebace na idući klip. U ovakvom stanju glazbe, Sabrinine desetominutne trake mogu se činiti kontraintuitivnima ili gotovo subverzivnima, no one ostaju vjerne tradiciji house glazbe, gdje je naglasak uvijek bio na uranjanju, kontinuitetu i komunalnom duhu nasuprot profitabilnosti i lakoj probavljivosti.

Na sličan način na koji su kvir BICOP glazbene scene iznjedrile house i tehno kao legitimne žanrove u 20. stoljeću, izravno oponirajući uvelike bijelim i heteronormativnim glazbenim praksama, Sabrinina kvir piratska fonetika oponira diktaturi društvenih mreža tražeći aktivnije oblike slušateljstva i sudioništva u glazbi.

Kad netko govori o „house” ili „plunderphonic” glazbi u kontekstu DJ Sabrine, oznake se trebaju shvatiti uvjetno, budući da se opus enigmatske izvođačice proteže preko brojnih žanrova i podžanrova, od lo-fi house do nu-disco glazbe, često inkorporirajući elemente jazza, popa, soula, electro i French house glazbe, hip-hopa itd. Semplovi ne staju samo na glazbi nego često ubacuju dijaloge iz TV emisija, govora i intervjua, stvarajući tako jedinstvenu mješavinu zvukova koji spajaju nostalgične i euforične aspekte medija iz 1980-ih, 1990-ih i 2000-ih. U poplavi nastavaka, ponovnih adaptacija i pozivanja na „jednostavnija vremena” milenijalaca, Sabrinina glazba je uvelike simptomatična za svoje vrijeme, no i dalje zvuči radikalno drugačije od brojnih mainstream pokušaja da se na nostalgiji zavrti profit. Sabrinina je glazba neobična, kvir, vedra i iskrena, a klišejima i slatkoćom se služi bez straha. Ne pokušava zazvati nostalgiju, nego stvoriti specifičnu vrstu nje kroz kaleidoskopične simulakrume koji vabe slušatelje familijarnošću, no zadržavaju ih u svom svijetu singularnošću.

Sabrina tvrdi da želi stvoriti estetiku „izvitoperenog TV filma koji gledatelja može rasplakati na način na koji nijedan mainstream film ne bi mogao”. Glazba slušatelja izaziva umjesto da mu ponudi lako probavljiv i personaliziran sadržaj. Izazov ne leži u samoj težini materijala ili tobožnjoj teškoj prohodnosti (jer Sabrinina glazba nije takva), nego u slušateljevoj želji i ustrajnosti da ostane u njezinom magičnom svijetu. Njezina ogromna izdanja postavljaju pitanje: koliko dugo možemo gurati kroz nadu, radost i romantičnost protiv poteškoća? Koliko dugo možemo zadržati uzdignuti optimizam u današnjoj sociopolitičkoj klimi uz vlastite osobne probleme? Sabrinin opsežan i rastući katalog daje odgovor sam po sebi.

Prije svega, želim ti se zahvaliti što si pristala dati ovaj intervju! Kako se držiš otkad je Destiny izašao?

DJSTTDJ: Jako zaposleno, haha! Bilo je izrazito zahtjevno na samom kraju miksanja i masteriranja albuma – nekoliko dvanaestosatnih dana zaredom bez pauze, stalno preslušavanje i pregledavanje cijelog albuma (dvaput u polovicama i na kraju još jednom u cijelosti) – i htjela sam se odmarati čim sam ga izdala, ali onda sam još morala izraditi varijante za kasete. Onda se pojavio interes za CD-e pa sam morala izraditi i varijante za CD… Zatim isto to za vinile, potom varijanta sa singlicama, mikstejp varijanta, zatim skraćena verzija, tako da je zapravo bio samo kontinuirani rad zadnja dva mjeseca! Iskreno nisam znala hoće li album biti uspješan i hoće li se uopće svidjeti ikome pa sam mu namijenila samo digitalno izdanje i kasetu, ali nikad ne znaš.


Što čini Destiny tipičnim DJSTTDJ izdanjem, a što ga čini novošću u tvojoj diskografiji? Koja je priča iza albuma u kontekstu tvoje druge pentalogije?

DJSTTDJ: Pa, htjela sam napraviti najduži album dosad jer se fanovima sviđaju moja duža izdanja (kraća su zapravo najmanje popularna, haha). Htjela sam i pokušati zbaciti Charmed s trona s još dužim i (nadam se) konzistentnijim uratkom. Tipičan je na način na koji The Other Realm nije bio tipičan i vjerojatno moj najmanje omiljen album (iako ga jako volim i smatram da je jedan od najkonzistentnijih!), dok je Destiny sličniji albumima Enchanted, Charmed i Makin’ Magick II. Bilo bi lijepo da je bio peti album u drugoj pentalogiji kao što je Charmed bio u prvoj, ali izvorni plan da izbacim tri albuma ove godine se promijenio, tako da će zadnji dio izaći iduće.

The Other Realm, by DJ Sabrina The Teenage DJ, preuzeto s Bandcamp


Potpuno se slažem za The Other Realm kao jedan od tvojih najkonzistentnijih izdanja. Mnogi se žale na dužinu tvojih izdanja, no meni se čini da je to jedna od njihovih najboljih karakteristika, budući da stvarno omogućuju slušateljima da urone u tvoj svijet. Uglavnom slušam Destiny od početka do kraja, nekad čak i neciljano – samo me uvuče. Jesi li ga namijenila za slušanje u komadu? Ako ne, kako bi ga podijelila?

DJSTTDJ: Svakako sam ga namijenila za slušanje u komadu, čak i nagli prijelazi iz Vibrations u Destiny FM, primjerice, su napravljeni da ih se odsluša bez zaustavljanja, ali mikstejp i singlice su izvrsne ako ih slušatelji požele preurediti, napraviti vlastitu playlistu ili odslušati samo jednu ili dvije pjesme. Isto tako, ja Princeov album S/T uvijek slušam s ponešto izmijenjenim redom pjesama koji mi je tijekom godina postao kanonski, tako da potičem slušatelje da uživaju u albumu kako god žele! Smatram da je CD verzija lijepo raspodijeljena u tri čina, a kaseta u četiri, to mi se čini kao najbolji način da se album rastavi u sesije od 60-80 minuta.

U današnjoj je glazbenoj industriji postala gotovo anomalija naći ovoliko velika izdanja kao što su tvoja – iako je streaming naizgled savršen medij za to. Jesu li duže forme svjesna strategija izazivanja slušatelja ili see više radi o imerzivnosti? Da tako kažemo, postoji li politički ili psihološki aspekt iza odluke da radiš ovako dugačke glazbene komade?

DJSTTDJ: Uvijek mi se činilo da je streaming savršen format za duga slušanja bez ikakvih pauza koje su proizlazile iz fizičkih medija, što je praktički prvi put u povijesti glazbe da se tako nešto dogodilo. Smiješno je da servisi poput iTunesa naplaćuju pjesme po komadu, a skidanje albuma nije puno jeftinije nego da se cijeli uradak otisne na ploču, otpremi na drugi kraj svijeta, a zatim prodaje u fizičkim trgovinama. Ovo čak i ne ovisi o dužini albuma. Album koji traje 24 minute na iTunesu može koštati jednako kao album od 240 minuta. Zato volim prodavati digitalne verzije na Bandcampu za pet funti, što može biti četiri sata užitka u glazbi za relativno jeftinu cijenu u većini mjesta u svijetu. Ako slušatelji glazbu pak žele streamati ili besplatno skinuti, oni će to i učiniti, a ja samo želim da što više ljudi glazbu čuje! Ne vjerujem da je ijedan filmski redatelj rekao: „Ovaj film mora biti kraći od dva sata kako bi stao na VHS i izgledao dobro da ga ne moramo izdati na dvije kasete” – uglavnom samo naprave film koji žele napraviti kako bi ispričali priču i uvedu publiku u svijet filma najbolje što mogu. Mislim da bi streaming kao dominantan format konzumiranja glazbe mogao potaknuti izvođače da razmisle bi li im rad trebao i mogao biti duži – možda ne bi trebao uvijek, ali za mene ovo zasigurno vrijedi. Kako sam napomenula, moji kraći albumi su zapravo najmanje popularni.

Kao netko čiji se rad uvelike oslanja na sempliranje i rekontekstualizaciju, što misliš o trenutnom stanju glazbene industrije u vezi sempliranja? Svjedočili smo brojnim kontroverzama popularnih izvođača i neočišćenih semplova, govora o intelektualnom vlasništvu i pitanja tko posjeduje glazbu… što misliš o svemu tome?

DJSTTDJ: Radi se o nevjerojatno zastarjelom sistemu izgrađenom na temelju tisuća parnica, a koji je zapravo u potpunoj suprotnosti tome kakva bi umjetnost trebala biti: besplatna. Sempliranje je umjetničko oruđe kao i svako drugo. Zamisli da je netko pokušao staviti autorska prava na zvuk E žice na Fender električnoj gitari? Pa da potom svi moraju platiti naknadu za licencu ili čekati dok prava ne isteknu prije nego što bi mogli snimiti išta koristeći E žicu? Što bi bilo kad bi se neki način pjevanja zaštitio autorskim pravima i kad nitko ne bi više mogao tako pjevati? Što kad bi se to dogodilo sa zvukom 808 ritam mašine i da morate platiti Rolandu svaki put kad iskoristite udarac na jednom od njihovih uređaja – ili na sličnom, ali deriviranom uređaju koji je svejedno podložan licencijskim naknadama? To je logika trenutnog sistema. Vidljivo je da možete završiti na sudu a da ne radite išta krivo ili s namjerom da nekog plagirate. To su primjeri Georgea Harrisona, Michaela Boltona, Sama Smitha, Olivie Rodriguez, Eda Sheerana, posebno u dobu interneta, gdje vrijedi da je nešto pokradeno čim je moguće da je netko drugi to čuo u neko doba.

Jedna od najdražih stvari kod tvoje glazbe mi je kako pristupaš nostalgiji. Toliko suvremene popularne kulture koristi nostalgiju isključivo u svrhu stvaranja profita: nastavci, obrade, ponovna pokretanja starih serijala, reference… A često se čini vrlo plošnim i površnim. U tvojoj je glazbi prisutan osjećaj istinske emocije i iskrenosti; nostalgične reference ne doimaju se praznima i performativnima, nego slavljeničkima i uranjajućima, gotovo kao vremenski uplov u sjećanja iz djetinjstva. Čini mi se da zato brojni fanovi glazbu opisuju kao magičnu. Trudiš li se to postići ili se magija samo dogodi?

DJSTTDJ: Uglavnom slušam glazbu koja bi se mogla opisati kao nostalgična, tako da meni zapravo i ne zvuči tako zbog navike. Nikad nisam sigurna što je nostalgično, sintesajzeri ili promjene akorda? Ali da, svi silni nastavci i obrade su potpuno ludi, je li se u zadnjih petnaest godina uopće dogodio projekt utemeljen na novoj ideji? Zapravo sam svoj album The Makin’ Magick II Album nazvala tako s referencom na albume kao Eminemov The Marshall Mathers LP 2, albume koji se predstavljaju kao iskra koja će opet rasplamsati vatru originala – što je zapravo vrlo učinkovit način da se zagarantira popularnije izdanje. U mom slučaju radilo se o šali, budući da je Charmed bacio uspjeh moga prvijenca u drugi plan.


Mislav Živković


Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu.

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close