AKCIJA

Višesatna blokada LNG tankera u Omišlju na Krku – Fossil Free Adriatic

Na našu adresu stigla su dva dopisa grupe “Fossil Free Adriatic” koji izvještavaju o događajima sa LNG terminala na otoku Krku 23. kolovoza 2024. Govore o ciljevima prosvjeda i o brutalnom odgovoru zaštitarskih službi i policije na terminalu. Prenosimo ih u cijelosti:

Višesatna blokada LNG tankera u Omišlju na Krku

“Kad država u suradnji s privatnim kompanijama besramno nastavlja hraniti neutaživu glad za
trgovanjem fosilnim gorivima sredinom ključnog desetljeća za spas klime, jedini je moralni i
etički izbor udružiti se i pokušati ih zaustaviti. Zato je danas skupina ljudi iz ovih prostora i šire
ušla u prostor LNG terminala na Krku morskim putem i kajacima satima sprječavala
privezivanje tankera s ukapljenim zemnim plinom na terminal u Omišlju. Blokiranjem
dolaska tankera i ulaskom u prostor terminala poručili smo: no pasaran! Život mora biti
vredniji od profita!

Dok je jedan broj ljudi kajacima ispriječio put privezivanju tankera, drugi su oko prostora LNG
terminala izvijestili transparente koji su poručivali “Krk ljudima, a ne fosilnoj industriji!”,
“Plinovod u klimatski pakao” i “Jedini fosil za spaljivanje je kapitalizam”.
Aktivistima:kinjama su ubrzo prepriječili put policijski i zaštitarski brodovi, nakon čega su na vrlo
opasan i nasilan način priveli nekoliko aktivista:kinja, od kojih je nekoliko njih zbog zadobivenih
ozljeda i hospitalizirano.

Na otoku Krku već postoji povijest borbe protiv LNG terminala. U 2018. su u Rijeci i Omišlju
tisuće ljudi prosvjedovale protiv njegove izgradnje i destruktivnih posljedica na okoliš i lokalnu
zajednicu. Nakon što je volja ljudi eksplicitno ignorirana, Krk je postao središte gradnje
klimatskog pokreta koji se sve direktnijim akcijama bori protiv samovolje šačice profitera. Želje i
energetske potrebe stanovništva Krka u direktnoj su opreci s fosilnom infrastrukturom koja im se
nasilno nameće. Otok Krk naime do 2030. planira postati ugljično neutralan, no mještani
svjedoče kako LNG projekt njihove ekološke planove izvrgava ruglu.

Tvrtka LNG Croatia u procesu čišćenja cijevi u more ispušta izrazito štetne kemikalije koje su
dovele do potpunog pomora ježinaca i uništenja ekosustava. Nakon što se pokušala zatražiti
zabrana korištenja tih kemikalija tadašnje ministarstvo energetike i “održivog” razvoja taj je
zahtjev odbilo, usprkos mogućnosti uporabe manje štetnog, mehaničkog ispiranja cijevi. Ova
odluka, kao i mnoge druge, eksplicitno nam dokazuju da je država ekocidno tijelo, koje će
svojim procesima legalizacije i zakonskog uređenja opravdavati uništenja životne sredine,
masovni pomor živog svijeta, te, kako ćemo vidjeti, sve veće ekonomske nepravde u svrhu
stjecanja moći i kapitala.

Hrvatska je Vlada između ostalog donijela i promptni zakon koji legalizira izvlaštenje zemlje za
potrebe projekta, koji će u slučaju svoje neisplativosti biti subvencioniran novcem poreznih
obveznika. LNG je naime u najvećoj mjeri financiran javnim novcem – porezni obveznici plaćaju
cijenu štetnog projekta od kojeg korist imaju privilegirane zemlje EU, privatni poduzetnici te
korporacije. Osim toga LNG terminal neće smanjiti cijene plina za domaće potrošače, već ih
ostavlja na milost i nemilost globalnim geopolitičkim nemirima i labilnom globalnom tržištu.
Također, Hrvatska je vlada u kolovozu 2022. godine donijela odluku o pokretanju projekta
proširenja terminala te paralelno i odluku o proširenju plinovoda Zlobin-Bosiljevo, čija je gradnja
neminovno i čin destrukcije kilometara i kilometara šuma, livada i poljoprivrednih zemljišta te
svog živog svijeta koji tamo obitava. Pritom Hrvatska već uvozi tri puta više plina nego što su
njezine energetske potrebe, što pokazuje da je riječ isključivo o profitnom interesu trgovanja tim
energentom.

Prema istraživanju Sveučilišta Cornell ukapljeni prirodni plin (LNG), ako se transportira po
svijetu, ima čak tri puta veće stakleničke emisije od onih koje nastaju paljenjem (lokalno
iskopanog) prljavog, odavno otpisanog ugljena. A da je fosilni plin tranzicijsko gorivo, mit je koji
nam od 2010. pet plinskih i naftnih giganata – Shell, BP, Total, ExxonMobil i Chevron serviraju
kroz 250 milijuna eura potrošenih na lobiranje u Europskoj Uniji. EU, usprkos svom
deklarativnom cilju o borbi protiv klimatskih promjena, subvencionira plinsku infrastrukturu. Tako
je od 2014. godine u plinske projekte uloženo više od 1,6 milijardi eura. Ukapljeni plin nije
tranzicijsko niti zeleno gorivo, već ubojica klime i života na zemlji, a svako ulaganje u plinski
infrastrukturu osuđuje nas na put u klimatski pakao.

Uvoz fosilnih goriva, poglavito ukapljenog zemnog plina kao najveće strateške investicije Vlade
na naredbu EU, raskrinkava eksploatacijske i kolonijalne politike na kojima unija i države već
stoljećima grade svoje temelje. Od stjecanja neovisnosti i nametanja kapitalizma Hrvatska se
pretvara u priljepak zapadnim zemljama također donoseći ubilačke odluke da bi se ogrebla za
komad imperijalističke torte. Svjetski sukobi i ljudska patnja odavno se lože budućom
ekstrakcijom fosilnih goriva iz zaraćenih zemalja, a energetski projekti koji ostavljaju
devastirajuće dugoročne posljedice opravdavaju se percipiranom ‘nestašicom’ – zapravo ne
oskudicom nužnog, već strahom od smanjenja profita koji veze nema s našim životnim
potrebama. Rat u Ukrajini već je nekoliko godina izlika za širenje plinske infrastrukture, u Iraku i
Afganistanu ljudi su ubijani zbog nafte, a fosilni giganti BP i Eni prvi će profitirati od genocida u
Palestini kroz svoje plinske projekte u pojasu Gaze. Nije slučajnost da fosilni kapitalizam i sve
žešća militarizacija idu ruku pod ruku, te da i Hrvatska, opet slijedeći države EU, ponovno uvodi
vojni rok i troši milijune na vojnu opremu.

Iako se svaka mogućnost preživljavanja uništava na globalnoj razini, klimatske katastrofe ne
pogađaju sve u jednakom mjeri – disproporcionalno će utjecati na ljude s globalnog juga i
marginalizirane zajednice. Kolonizacijskim praksama uvoza zemnog plina, europska pa tako i
hrvatska energetska politika radi svog luksuza prisiljava Alžir, Trinidad i Tobago, Mozambik,
Egipat i Nigeriju na sudjelovanje u vlastitoj pogibelji.

Osim iz navedenih zemalja, LNG Hrvatska uvozi zemni plin koji se većinom frakira u SAD-u.
Posljedice frakiranja dovode do dugoročnih posljedica koje godišnje ubiju više od milijun ljudi,
uzrokuju rak i različite respiratorne bolesti. Također disproporcionalno pogađa rasno i
ekonomski marginalizirane zajednice koje desetljećima aktivno pružaju otpor nasilnom
oduzimanju zemlje te okolišnoj devastaciji.

Ta borba protiv LNG-a kao nasilno nametnutog, ratno profitirajućeg energenta bukti diljem
svijeta, oko svakog dijela opskrbnog lanca. Na mjestima frakiranja zajednice se organiziraju
protiv te destruktivne ekstrakcije od Palestine do Alžira, neumorna borba autohtonih naroda u
Kanadi i SAD-u protiv plinovoda kojima im se oduzima zemlja s kojom inače žive u skladu i s
uzajamnim poštovanjem nešto je čemu bismo svi trebali težiti, a uvozu zemnog plina ne protivi
se samo Krk – u Rotterdamu i na otoku Ruegen u Njemačkoj također su aktivne kampanje protiv
LNG terminala koje kroz prosvjede i direktne akcije jasno daju do znanja – nećemo biti
suučesnici u perpetuiranju tuđe patnje, a ni vlastite pogibelji. 2023. u Beču su se također održali
masovni prosvjedi i direktne akcije protiv godišnjeg, dotad skrivenog sastanka plinaša na kojem
su se, iza zatvorenih staklenih vrata prestižnih hotela donosile odluke koje nas sve cementiraju
u fosilnu energetiku i sigurnu smrt. Svaki pokušaj otpora dočekan je sve brutalnijim odgovorom
država i njihovih nemilosrdnih represivnih aparata. To uključuje policiju, vojsku i privatne
zaštitarske kompanije u službi fosilne industrije odnosno kapitala.

Ako već stvari gledamo iz vlastite perspektive, a ne iz činjenice da imamo dužnost barem
ublažiti, i koliko možemo, popraviti sve ono što smo uništili i ubili, onda ćemo ovako – da bismo
uopće uspjeli preživjeti, moramo iz korijena reevaluirati naš odnos prema gotovo svakom
aspektu ‘moderne’ organizacije društva u kojem su kratkoročni ciljevi posredstvom kapitalističko
konzumerističkog sustava, koji funkcionira po principu neprestane eksploatacije svega oko
sebe, postavljeni kao najbitniji. Umjesto nepromišljenog zagovaranja rasta u svakom smislu,
nužno je da redefiniramo naše ciljeve u skladu s ograničenjima planete te da zabranimo
proizvodnju i potrošnju koja je fokusirana na profit malog broja ljudi, a ne na zadovoljenje
osnovnih ljudskih potreba. Krajnje je vrijeme da shvatimo da privremeni luksuzi nisu vrijedni
kolektivne patnje.

To uključuje i naš odnos s energijom čiju je potrošnju potrebno radikalno smanjiti jer već odavna
uviđamo da gotovo svi izvori dobivanja energije, bili oni održivi ili ne, dolaze s posljedicama za
klimu, okoliš i sva živa bića. Poznato je da su fosilna goriva kobna, ali bitno je shvatiti da su
obećana održiva i obnovljiva rješenja također štetna ako nastavljaju business as usual.
Hidroelektrane značajno mijenjaju tokove rijeka i uništavaju njihove ekosustave, solarni paneli
vrlo su kratkog životnog vijeka bez mogućnosti recikliranja te se baziraju na litijskim baterijama
čije rudarenje uključuje eksploataciju okoliša, ljudskih života i rada, i u potpunosti negira prava
na zdrav okoliš. Upravo je to trenutno vidljivo u Srbiji, gdje kompanija Rio Tinto želi nasilno
izbaciti stanovništvo iz njihovih domova te ekstrakcijom litija zauvijek uništiti tu za preživljavanje
najplodniju regiju Srbije. A sve pod krinkom ”obnovljivih izvora energije”. Slična se situacija
dešava i u Bosni gdje se agresivnom i prekomjernom gradnjom hidroelektrana uništava vodotok
rijeka, život oko njih te dovodi do daljnje nepotrebne proizvodnje energije koja će se potom
ponovno preliti u kapitalističke profite, odnosno koriste se isključivo kako bi korporacije i njihovi
oligarski čelnici nezasitno punili džepove. Nije nam nužna dodatna energija i društvo rasta,
potrebna nam je ponovna procjena koliko nam je energije zaista nužno za preživljavanje i tko
plaća cijenu našeg ”uživanja”.

Da bi onemogućili takvu samovolju moćnih pojedinaca, moramo ukinuti autoritete i hijerarhije u
donošenju odluka koje se tiču svih nas. Nužno je da težimo lokalnoj samoupravnoj energetskoj
neovisnosti, kako bismo zadovoljili osnovne potrebe svih. Na sreću, ljudi se bude i slušaju
vapaje prirode, od Une, Neretve i Jadrana do Rajne i Dunava, i sve se manje boje pokazati
otpor vlasti i njenim organima reda i moći. Direktno zaustavljanje lokalnih štetnih projekata kroz
organizaciju zajednice, koje se replicira i množi, jedini su nam spas da obranimo teritorije koje
još nisu uspjeli do kraja eksploatirati. Žubor borbe ne staje, narod se talasa – promijenimo tok
krvave nam povijesti, a ne divnih rijeka – jer priroda ne pita – mjesečne oluje rušit će sve više
stabala, godišnje poplave odnositi sve više autiju (na sreću:P), i sve će više usjeva i vegetacije
pomrijeti zbog žeđi i suša.

Dok se diljem regije i Europe kriminalizira borba zabrinutog stanovništva za dobrobit njihove
životne sredine, drugih bića koja tamo obitavaju, plodnog tla i predivnih rijeka, poslovanje
ubilačke fosilne industrije hvali se kao nacionalno spasenje. Nemojmo dozvoliti da nas svojim
političko-poslovnim odlukama kontinuirano osuđuju na prženje na 40 stupnjeva, kompletno
nepredvidive vremenske katastrofe, devastaciju životnih sredina, gubitak bioraznolikosti i
prolongiranu, ali sigurnu smrt.

Solidariziramo se s borbom u Rotterdamu, Ruegenu i svim ostalim mjestima u svijetu koja
pružaju otpor uništenju koje sa sobom nosi LNG.
Zaustavimo fosilni kapitalizam, vrijeme je za ekocentrizam i međusobnu solidarnost jer priroda
ne poznaje granice!

***

Policijsko i zaštitarsko nasilje protiv klimatskih aktivista na otoku Krku

Prošli tjedan tvrtka LNG Hrvatska pokazala je da je spremna ubiti radi svog profita. U petak 23. kolovoza, desetak nenasilnih klimatskih aktivistkinja i aktivista kajacima je blokiralo privezivanje LNG tankera na terminal u Omišlju na Krku, na što je zaštitarska služba tvrtke reagirala s ekstremnim nasiljem i namjerno ugrozila živote aktivistkinja.
Spajanje tankera na terminal i prijenos tona i tona fosilnog plina u plinovod (kako bi se ispunile dekadentne energetske potrebe središnje Europe) blokirani su kao znak izravnog protivljenja rastućoj uporabi fosilnih goriva unatoč klimatskoj katastrofi koja već uzima danak u ljudskim životima diljem svijeta. Direktna akcija bila je čin zauzimanja za pravo na zdrav okoliš i moralne dužnosti koja nalaže zaštitu bioraznolikosti te uvjeta za život na planetu. Suprotstavljanjem LNG industriji aktivisti su protestirali protiv uništenja lokalnih i globalnih ekosustava i zajednica uzrokovanog ekstrakcijom i uporabom fosilnih goriva koja hrane pohlepu kapitalističkog sustava.

Tijekom blokade, zaštitari i policija brutalno su napali aktiviste vodenim topovima i drugim sredstvima fizičkog i psihološkog nasilja. Dok su aktivisti upozoravali zaštitare na licu mjesta povicima: „nemojte to činiti, opasno je“, „ubit ćete me, ubit ćete nas“, zaštitari su nastavili ponavljati „onda umri“, nastavljajući sadističko iživljavanje nad njima.
Prisutna je bila i pomorska policija sa svojim brodovima, koja ne samo da nije ništa poduzela kako bi zaštitila sigurnost i živote ljudi, što bi navodno trebala biti njezina primarna dužnost, već je aktivno podupirala i instruirala nasilje, surađujući s privatnom zaštitarskom službom u opasnim akcijama i prijeteći pucanjem iz oružja i napadom. Također su maltretirali i vrijeđali aktiviste. Jedan od najgorih primjera nebrige i potpunog zanemarivanja sigurnosti osoba bilo je kad su jednu osobu izvukli iz mora u brod pored upaljenog motora, pritom se smijući.
Jedna je osoba nakon što je dovedena na obalu bez svijesti odmah morala biti odvezena kolima hitne pomoći. Naime, zaštitari su joj, dok je visjela u pojasu za penjanje, zavezali noge, što je dovelo do suspenzijske traume. Vukli su joj noge i udarali je po cijelom tijelu, uključujući genitalije, više od sat vremena. Kad su odrezali gurtnu na kojoj je osoba visjela, osoba je pala s dva metra visine u brod. Na kopnu su je policajci vukli po kamenju, trčeći i smijući se. U konačnici je pozvana hitna služba, mada nevoljko, a to su policijske službe popratile vrijeđanjem i komentarima o tome da se osoba pretvara dok je ležala paralizirana.

Dio aktivista odlučio je blokirati pristajanje LNG broda svojim tijelima i popeli su se na gumenu bovu koja se upotrebljava za spajanje broda na terminal. Zaštitarska služba pod svaku ih je cijenu htjela zaustaviti u penjanju, pritom ne slijedeći sigurnosne protokole. Zbog toga su se aktivisti doista bojali za svoje živote. Nekoliko njih zaštitari su kontinuirano gurali o brod, udarali ih i bacali s visina. Potopili su kajake. Kad su ljudi završili u vodi, namjerno su ih opetovano udarali po glavi štapovima koje se koriste za vađenje ljudi iz vode. Kad su se štapovi slomili, zaštitari su počeli koristiti ribarske udice i pritom su jednoj osobi ozlijedili glavu, promašivši joj oko za manje od centimetar, dok su drugoj osobi poderali prsluk za spašavanje i kožu. Srećom, prošla je samo s porezotinom. Vrlo su lako mogli ubiti tu osobu. Nasilje na moru nastavilo se izvan područja poslovanja LNG terminala, gdje je sigurnosno osoblje nastavilo iskorištavati svoj položaj moći i izvan područja svoje nadležnosti.
Aktivisti u kajacima i osobe koje su se popele na terminal neprekidno su gađani vodenim topovima, s time da su zaštitari i policija namjerno gađali njihove glave, znajući da će uzrokovati ozljede glave i vrata. Unatoč tome što su aktivisti imali kacige, silina udarca kasnije je dovela do simptoma traumatskih ozljeda glave, mučnine, povraćanja i ekstremne slabosti.

Nekoliko aktivistkinja zaštitari i policija zamalo su utopili namjernim nalijetanjem na njih brodovima s uključenim motorima, zaustavljajući se jedva na metar udaljenosti od njihovih glava. Također su se koristili brodovima kako bi prikliještili aktivistkinje i zarobili ih, dok su motorima stvarali virove koji su lako mogli uvući plivače. Kad je manja brodica s radnicima koji nisu sudjelovali u divljanju prišla mjestu događaja, nekoliko je radnika počelo snimati nasilje, na što im je višerangirano osoblje LNG-a odmah vikanjem naredilo da prestanu snimati. Kontinuirano su nastojali udaljiti aktiviste koji su pokušavali snimiti nasilje i to su činili vodenim topovima te odguravanjem puno većim brodovima. Djelovalo je kao da se spremaju počiniti ubojstvo bez dokaza.

Nasilje koje vrši zaštitarska služba tvrtke LNG Hrvatska i lokalna policija koja staje na stranu privatnih interesa tvrtke već je prijavljeno prošle godine. Prije godinu dana jedan je od zaštitara tijekom mirne akcije nasilno napao i ozlijedio nekoliko aktivistkinja. Osim istog zaštitara, ove su godine bili prisutni i mnogi drugi koji su se ponašali više nego nesmotreno, odnosno namjerno ubilački. Zaštitari su bili spremni ozlijediti ili čak ubiti ljude radi očuvanja rasta profita svoje tvrtke. Očito je strategija tvrtke zapošljavati takve paravojne snage, uz bezuvjetnu podršku države čiji su represivni organi također bili spremni štititi privatne interese.

Nasilje i dehumanizacija aktivista te kršenje njihovih zakonskih prava nastavilo se tijekom uhićenja i u policijskoj postaji Krk. Nakon što su ljudi izvučeni iz vode s ozljedama i u stanju pothlađenosti te dovedeni na kopno, odbijeno im je pružanje medicinske skrbi i nasilno su odgurnuti od zdravstvenog osoblja koje je bilo prisutno na licu mjesta te su odvučeni u maricu. Policijski službenici nikad nisu objasnili razloge uhićenja niti su obavijestili osobe o njihovim pravima. Nakon višestrukih zahtjeva odbili su dati broj svoje značke i nastavili su se ponašati agresivno.
Po dolasku u policijsku postaju aktivisti i aktivistkinje bili su mokri i tresli su se od hladnoće te su stavljeni u ćelije u kojima je hladan zrak iz ventilacije namjerno puhao u njih. Do osam osoba stavljeno je u ćeliju s jednim krevetom i samo jednom dekom. Nisu ispunjeni osnovni higijenski uvjeti te je rupa u podu bila jedini WC koji je povremeno poplavljivao ćeliju. Jedna od osoba bila je u vrlo lošem zdravstvenom stanju te je imala dijareju, no unatoč tome uskraćena joj je medicinska pomoć, privatnost i dostojanstveni higijenski uvjeti. Pristup vodi bio je neadekvatan i dehumanizirajuć; osobe u ćeliji dobile su samo jednu bocu vode koja se nakon uporabe od strane oboljele osobe nije mogla dijeliti, dok im je većinu vremena odbijen zahtjev za dodatnom vodom. Aktivistima je uskraćena hrana više od devet sati i zatim su dobili minimalnu količinu dvopeka.

Uskraćeno im je zakonom osigurano pravo na telefonski poziv i pravo na odvjetnika. Osobama se kontinuirano lagalo, prijetilo nasiljem, vrijeđalo ih se, sadistički su mučeni i namjerno im nisu osigurani uvjeti za odmor.
Nakon što je odvjetnik aktivista stigao u policijsku postaju i zahtijevao razgovor s uhićenim osobama, policijski službenici također su mu prijetili nasiljem i uhićenjem te mu je odbijen zahtjev za pravnim savjetovanjem sa svojim stankama. Odvjetniku su odbili zahtjev za predočenjem brojeva policijskih
znački, čime su očito i svjesno kršili zakon, zloupotrebljavajući svoju moć i odbijajući sudjelovati u zakonom propisanim procedurama.

Sve to razotkriva ekstremne razmjere nasilja od strane de facto privatnih paravojnih snaga i policijskog ugnjetavanja koji eskaliraju služeći privatne interese. Također ističe nesrazmjer moći na dvama stranama – s jedne strane su aktivistkinje u napuhanim kajacima koje se bore za bolju budućnost, dok su s druge veliki brodovi s vodenim topovima na čijoj su palubi naoružane osobe spremne ozlijediti i čak ubiti ljudska bića kako bi zaštitili kontinuirani rast profita tvrtke. Stoga je naivno i uzaludno očekivati pravdu u sustavu koji je inherentno nepravedan. To samo potvrđuje činjenicu da je potrebno radikalno promijeniti način organizacije društva ako želimo postići bilo kakav oblik klimatske ili druge pravde. To podrazumijeva svijet radikalnog odrasta i ekocentrizma, svijet bez toksičnih hijerarhija poput država i policije.

Nasilje i represija koji su počinjeni u kolovozu 2024. na Krku neće zaustaviti borbu protiv kapitalizma i njegovih fosilnih lobija. Štoviše, samo će potaknuti još više otpora koji nadilazi granice i nacije jer o tome ovisi budućnost stanovništva Krka, Jadrana i šire. Moć ljudima! “