TEKST
Vodič kroz apokalipsu za užurbanog radnika: Točke ranjivosti čovječanstva
Procjena rizika
Graf kojeg vidiš ispod je preuzet iz studije iz 2022. pod nazivom: „Exploring catastrophic climate change scenarios“ (engl. Istraživanje katastrofalnih scenarija klimatskih promjena) i ispravno ističe središnju ulogu hrane, vode, i goriva kao metaforičkih zaklopnih vrata pod vješalima na kojima cicilizacija neznatiželjno stoji.
Rad ističe: „IPCC tek treba svrnuti pozornost na katastrofalne klimatske promjene. Četrnaest je posebnih izvještaja objavljeno. Nijedno se nije bavilo ekstremnim ili katastrofalnim klimatskim promjenama.“
Iz dijela za zaključcima: „Mnogo je dokaza koji govore da bi klimatske promjene mogle postati katastrofalne. Takve bismo završnice mogli doživjeti i uz umjerenu razinu zagrijavanja. Razumijevanje ekstremnih rizika je važno za temeljito donošenje odluka, od priprema do razmatranja odgovora na hitna stanja. Ovo zahtijeva istraživanje ne samo scenarija s višim temperaturama, nego i potencijal klimatskih promjena da povećaju sustavni rizik i ostale kaskade… Biti suočen s ubrzavajućim klimatskim promjenama a paralelno biti slijep za najgore scenarije je naivno upravljanje rizikom u najboljem slučaju, odnosno smrtonosno budalasto u najgorem.“ [Naglasak dodan naknadno]
U „What Lies Beneath“ (engl. Što se nalazi ispod), autori pišu: „Svjetska banka izvještava kako „nema garancije da je prilagodba na svijet topliji za 4°C moguća.“… Ispitivanje globalnog rizika katastrofe iz 2017. koje je provela Global Challenges Foundation (engl. Zaklada za globalne izazove) pokazalo je da: „U gorim [klimatskim] scenarijima, razmjer uništenja je izvan naše mogućnosti modeliranja, s velikom vjerojatnošću kraja ljudske civilizacije.“… u rječniku IPCC-a, budući ishodi se smatraju „ne-vjerojatnima“ ako se nalaze izvan 67% distribucije vjerojatnosti. No u mnogim vrstama procjene rizika, 33% vjerojatnosti se smatra vrlo visokim.“ [naglasak dodan]
Ovaj izvještaj raspravlja o varljivoj prirodi distribucija „debelog repa“: „Koliko je vjerojatno, na primjer, da doživimo katastrofalno zagrijavanje planeta od 6°C?… Pa, srednje zagrijavanje koje modeli predviđaju je oko 3°C, a standardna je devijacija oko 1.5°C. Dakle pozitivni rep, definiran kao granica od +2 sigma, je oko 6°C zagrijavanja… vjerojatnost prelaženja te vrijednosti zagrijavanja nije 2% koliko bismo očekivali kod zvonolike krivulje.Ona je bliže 10%!“
Rizik se računa kao umnožak vjerojatnosti ishoda i ozbiljnosti ishoda. „IPCC-jevi izvještaji ne obraćaju pozornost na analizu rizika „debelog repa“, dijelom zato što se izvještaji slažu metodom konsenzusa.“
Autori ovog rada, pod nazivom „Climate Science Needs to Take Risk Assessment Much More Seriously“ (engl. Klimatska znanost mora puno ozbiljnije shvatiti procjenu rizika) postavljaju pitanje: „Zašto IPCC još davno nije proizveo procjenu rizika poput one Kinga i suradnika (2015.)?“ Iz dijela sa zaključcima: „Za donositelje odluka, klimatske su promjene problem u procjeni rizika i upravljanju rizikom. Stoga je iznenađujuće da se potrebe i lekcije iz procjene rizika ne spominju u većoj mjeri prilikom razmatranja prioriteta u fizikalnoj klimatskoj znanosti ili u… velikim IPCC-ovim ocjenskim izvještajima… ovo stanje stvari je posljedica izolacije klimatske znanosti unutar pojedinih disciplina… ali je i pogoršano općim shvaćanjem da je posao IPCC-a da radi predviđanja i projekcije (s fokusom na vjerojatnost, a ne na rizik) i da je posao procjene rizika posao za nekog drugog.“
Kingov izvještaj o riziku iz 2015. citira izvještaj Partnerstva za istraživanje hrane Ujedinjenog Kraljevstva (engl. UK Food Research Partnership) iz 2012. koji zaključuje: „Nema jasnih dostupnih dokaza koji bi sa sigurnošću opisali kako će promjenjivo vrijeme utjecati na sustave proizvodnje hrane i svjetsku trgovinu, ali naša je tvrdnja da to trebamo dodatno istražiti, s možda većom pažnjom prema razumnim „najgorim scenarijim“… Uzimajući u obzir da se učestalost vremenskih ekstrema povećava, potencijal većih događaja, kao i onih dosad nezabilježenih, je sve veći.“
Kingov izvještaj zaključuje: „rizik od ozbiljnog, klimom uzrokovanog šoka u globalnoj proizvodnji hrane se čini sve većim zbog klimatskih promjena. Takav bi događaj mogao imati ozbiljne implikacije po stabilnost globalnih tržišta žita i po ljudsku sigurnost u ranjivim državama… Prvo, a možda i najvažnije, je bolje razumijeti rizike. Konkretno, moramo bolje razumjeti rastući rizik od klimom uzrokovanih šokova.“
Poruka ovog odjeljka je da nitko ozbiljne ne shvaća procjenu rizika. IPCC se ne bavi procjenom rizika. Nekoliko pojedinaca među znanstvenicima koji odvajaju vremena kako bi se bavili ovime otprilike govore: „nemamo pojma koliko bi loš mogao biti „najgori“ scenarij“. Više je nego suludo da nas od zagrijavanja od 1.5°C dijeli manje od 18 mjeseci, a naša se sposobnost porcjene rizika svodi na: „potrebno je daljnje istraživanje.“
6.2 Opskrba hranom
Dvije su specifične ranjive točke u našem opskrbljivanju hranom: distribucija hrane, i proizvodnja hrane.
6.2.1 Distribucija hrane
Primarna kratkoročna prijetnja ljudskoj civilizaciji je glad. Zapadnjaci glad možda doživljavaju kao nešto što se događa negdje drugdje, ali ne kod kuće. Ovo je pogreška. Odi do kuhinje, uzmi nekoliko stvari iz smočnice, i pročitaj gdje su proizvedene. Napravi istu vježbu i u supermarketu. [op.prev. „Amerikanci“ zamijenjeno sa „Zapadnjaci“]
Kapitalizam je natjerao različite geografske regije da se hiperspecijaliziraju za proizvodnju isključivo profitabilnih monokultura koje stvaraju pojedinačne točke neuspjeha u sustavu opskrbe hranoom. Evo jedan primjer: 90% lisnatog povrća proizvedenog u Americi od studenog do ožujka dolazi s područja Yume u Arizoni. Uvozimo govedinu iz Južne Amerike i voće iz cijelog svijeta. Osnovne žitarice su postale samo još jedna roba kojom se globalno trguje, kao što se trguje čelikom ili gumom. Što ovo znači je da se praktički nigdje u razvijenom svijetu, a pogotovo u Americi, ljudi ne mogu osloniti na lokalno proizvedenu hranu. Domaće tržnice nikako ne mogu nadoknaditi nadostatak koji bi nastao izostankom uvezene hrane. U potpunosti smo ovisni o visoko-složenom globalnom logističkom lancu kako bismo mogli jesti.
U zadnjih nekoliko godina smo vidjeli što se može dogoditi kad se opskrbni lanci i najmanje poremete. Recimo, 2020. smo svjedočili nestašicama raznih proizvoda iz kineskih tvornica koje su se privremeno zatvorile da zaštite radnike od covida. Svjedočili smo masivnim skokovima cijena drva koji su trajali 2 godine. Vidjeli smo kako proizvođači uništavaju usjeve jer se distributeri nisu mogli dovoljno brzo prebaciti s opskrbljivanja restorana na opskrbljivanje trgovina. Iz travnja 2020: „Mljekari prolijevaju čak 3.7 milijuna galona (oko 14 milijuna litara, op.prev.) dnevno. Jedan pogon za uzgoj piletine uništava 750 tisuća neizlegnutih jaja svaki tjedan.“ Prilično komično zaglavljenje kontejnerskog broda Evergiven u sueskom kanalu 2021. je uzrokovalo opskrbna kašnjenja.
U ovom intervjuu, George Monbiot raspravlja o teoriji složenih sustava i njenoj vezi s točkama ranjivosti našeg sustava opskrbe hranom. Neki važni citati iz intervjua:
(1:58) „Globalni prehrambeni sustav sve više počinje sličiti globalnom financijskom sustavu na putu do 2008. Postao je nevjerojatno koncentriran. Prema jednoj procjeni, 4 tvrtke kontroliraju 90% svjetske trgovine žitaricama. A te tvrtke postaju vertikalno integrirane – kupuju manje tvrtke u području sjemenja, kemikalija, mehanizacije, pakiranja, prerade, prodaje… Masivne su i vrlo međusobno povezane.“
(3:10) „Vaš je sustav otporniji ako nijedan pojedinačni čvor u njemu nije dominantan. Ako su čvorovi slabo povezani i ako njihovo ponašanje nije sinkronizirano… jer u tom slučaju šokovi ne putuju lako kroz sustav. Staju, jer se takav sustav ponaša kao da je pun osigurača.“
(4:25) „Ako imate ove super dominantne čvorove… oni postaju jako povezani s drugim super dominantnim čvorovima i zajedno kreću raditi na isti način. To je vrlo krhak sustav, jer ako jedna stvar ode po krivu u jednom čvoru može povući cijeli sustav sa sobom.“
(5:05) „Ono čemu danas svjedočimo je razvoj ovih enormnih čvorova, ne samo u vidu velikih korporacija, nego i u obliku nacija super-izvoznika, i specifičnih luka kroz koje hrana prolazi, i ostalih specifičnih uskih grla u opskrbi. Na primjer, golemi udio svjetske hrane prolazi kroz sueski kanal, ili panamski kanal, ili malajski prolaz, ili turski tjesnac, ili Bab-el-Mandeb, ili hormuški tjesnac. I dovoljno je da samo nekoliko njih zakaže i imate vrlo ozbiljne probleme… Nije teško vidjeti kako bi hranidbeni lanac mogao puknuti.“
(6:20) Komentirajući napretke u brodarskoj infrastrukturi: „Misliš si: „Ah, ovo čini priču efikasnijom, dakle sigurno čini opskrbu hranom pouzdanijom.“ Ali ono čime je to rezultiralo je da tvrtke više ne drže zalihu robe, nego je sve protočno. Sve je „točno na vrijeme“ (just in time). I ako ovaj lanac pukne, odjednom više nema hrane. Praktički sve svjetske zalihe hrane su trenutno na pučini. To je naša smočnica. I ako se zaglavi iz ovog ili onog razloga, ili ako se brodovi ne natovare… onda lanac smjesta puca, i ne samo da će ljudi smjesta ostati gladni čim se police preko noći isprazne… nego ćemo moći vidjeti lančanu reakciju kroz cijeli prehrambeni sustav što je samo pogoršano spekulacijom, trenutno je jako puno spekulacije na tržištu hrane. Kad su izvlačili banke, to se moglo, jer možeš posuditi novac iz budućnosti. Ali ne možeš posuditi hranu iz budućnosti.“
(7:40) „Doslovno mi ne da spavati… Probudim se usred noći i pomislim „O Kriste, opskrba [hranom], ovo ne može bit istina“. Ali čitam ove znanstvene radove unatrag 10 godina koji govore „vlade bi trebale biti svjesne ovoga, ovo je stvarno, stvarno strašno, ovo je gore nego što možete zamisliti, jer ako se ovo desi…“ i svi to samo ignoriraju, u potpunosti je zanemareno.“
6.2.2 Proizvodnja hrane
U proljeće 2022., nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, promatrači svjetskog tržišta žita su bili zabrinuti oko potencijalne nemogućnosti ukrajinskih poljoprivrednika da požanju i prevezu zimske usjeve pšenice do luka za izvoz. Ukrajina proizvodi 9% svjetskog izvoza pšenice, uz još mnoge važne poljoprivredne proizvode. Indija se isprsila i poručila: „Mi već imamo dovoljno hrane za svoj narod, i izgleda kako su se naši poljoprivrednici već dogovorili kako će nahraniti svijet“ – tako je Modi govorio u travnju. „Spremni smo poslati pomoć već sutra“… Trenutno, ti su uzvišeni ciljevi napušteni, a izvoz pšenice iz Indije je zabranjen, zbog životno ugrožavajućih toplinskih valova u južnoj Aziji koji su ograničili prinose i doveli do rekordno visokih lokalnih cijena hrane. Ovaj je potez šokirao svjetsko tržište – pogotovo zato što se dogodio samo nekoliko dana nakon što je Indija uvjeravala svijet kako nezapamćeni toplinski val neće utjecati na njene izvozne planove.“
Ovo je samo jedna recenta priča od mnogih. Toplo preporučujem da zapratite Jima Bairda na twitteru (ili mastodonu). Baird (pseudonim) tvrdi da je kanadski stručnjak za poljoprivredu i redovito piše o svjetskim vijestima iz poljoprivrede. Ovaj thread sadrži cijelu riznicu vijesti i članaka kroz mnogo godina. Proletiš li kroz njega ubrzo ćeš shvatiti koliko smo sreće imali i koliko se često jedva mimoiđemo s katastrofom.
Događaj koji bi najvjerojatnije mogao pokrenuti kolaps civilizacije je višestruko zakazivanje žitnica (multi-breadbasket failure). Iz Kingove procjene rizika:
„Proizvodnja prehrambeno najvažnijih usjeva na svijetu (kukuruz, soja, pšenica, i riža) se odvija u malom broju država koje su veliki proizvođači. Veliki udio svjetske proizvodnje glavnih usjeva je dakle koncentriran u pojedinačnim dijelovima svijeta, te tako ekstremni vremenski uvjeti u ovim krajevima imaju najveći učinak na globalnu proizvodnju hrane. Istovremene ekstremne vremenske pojave u dvjema ili više ovih regija – koje bi dovele do višestrukog zakazivanja žitnica – bi predstavile ozbiljan udar na proizvodnju, no razumijevanje međuovisnosti ekstremnih vremenskih prilika u različitim regijama proizvodnje je trenutno slabo i malo istraženo. Postoji hitna potreba za razumijevanjem pogonskih sila iza udaljenih meteoroloških veza, kao što je El Niño – a koje bi mogle postajati sve ekstremnije – kako bismo mogli kvantificirati vjerojatnost istovremenih proizvodnih šokova u glavnim regijama koje proizvode hranu.“ [naglasak dodan]
U suštini, ako jedna regija doživi propast usjeva, to ne mora značiti kraj svijeta, štetne vremenske prilike se događaju svako malo, a globalna opskrba je dovoljna da ublaži jednokratnu reginalnu katastrofu. Istovremena propast usjeva u različitim regijama je druga stvar. Kao što je spomenuto u prethodnom odjeljku, ne držimo velike količine hrane na zalihi. Nije nezamislivo da bi značajno višestruko zakazivanje žitnica moglo uzrokovati pola milijarde smrti u jednoj godini, uključujući mnogo više smrti u SAD-u nego što se obično smatra mogućim.
Dodatno, potražnja nastavlja rasti. „Potražnja za hranom, na globalnoj razini, raste brže nego što rastu prinosi, što dovodi do povećanog pritiska na zemlju… Rast potražnje je pogonjen stanovništvom i demografskom promjenom, i rastućim svjetskim bogatstvom.“ [naglasak dodan]
U ovom intervjuu King govori o prijetnji plavljenja obradive zemlje morskom vodom. Na 1:16:35: „Jednom kad morska voda poplavi, to je kraj za proizvodnju riže… Neće biti globalne rekonomije kakvu danas znamo, jednom kad proizvodnja riže ovako propadne“.
Od 1:16:00 nadalje: „Vijetnam će za 30 godina biti pod vodom jednom godišnje… Indonezija – slično. Glavni grad Indonezije, Džakarta… neće biti nastanjiva u idućih 5 do 10 godina zbog učestalih poplava. Tako da sad Indonezija priča o preseljenju glavnog grada na više tlo. Ovdje govorimo o periodu u kojem proizvodnja riže u tom dijelu svijeta propada… to uključuje i jugoistočnu Kinu, plavljenje rižinih polja golemih razmjera u samo 30 godina… Govorimo o vrlo hitnim problemima.“
Na 1:17:20: „Vidjet ćemo propast globalnog gospodarstva dobrano prije nego dođemo do +4°C.“
Ovaj članak iz 2021. opisuje proboj slane vode u rižina polja u Kambodži. „Prošle godine, polje Nget Srey je gotovo bilo spremno za žetvu u trenutku kad se morska voda probila i poplavila cijela 2 i pol hektara, uništavajući pritom usjeve, njen glavni izvor prihoda, i njen način života. „Polje mi je bilo stvarno dobro do tog trenutka, ali onda se morska voda prelila i sve je pomrlo. To se dogodilo i susjedima i njihovim poljima… Sad se stvarno brinem da više neću moći saditi,“ navodi.“
Ironično, proizvodnja hrane je problem koji bi se najlakše mogao rješiti, jer nije potrebno ništa više od jednostavnog prelaska na biljnu prehranu, što bi moglo smanjiti svjetsku potrebu za poljoprivrednim zemljištem za 75%. Globalno se otprilike 45% usjeva (po kalorijama) uzgaja ne za ljudsku konzumaciju nego za stočnu hranu i goriva. „Omjeri su još više zapanjujući u SAD-u, gdje se samo 27% kalorija iz usjeva konzumira direktno – pšenica recimo, ili voće i povrće iz Kalifornije. Nasuprot tome, 67% usjeva – pogotovo sva soja sa Srednjeg zapada – se koristi za stočnu hranu. A dio ostatka odlazi u proizvodnju etanola i ostalih biogoriva. Nešto te stočne hrane u nekom trenu postane hrana za ljude, očito – ali to je puno, puno neizravniji proces. Potrebno je oko 100 kalorija žita kako bi se proizvelo 12 kalorija piletine ili 3 kalorije govedine, na primjer.“ [naglasak dodan]
Još jedna izvrsna grafika s istim podatcima je ovdje.
„Većina najsiromašnijih zemalja svijeta jede jako malo mesa.“ Isti bogati visoki emiteri koji promiču narativu iz Davosa također konzumiraju najviše mesa, tako da je praktički zagarantirano da će bogati nastaviti trošiti većinu plodnih obradivih površina radi proizvodnje stočne hrane za svoju prehranu punu mesa, dok će milijarde gladovati.
6.3 Globalizacija
Krhkost opskrbnih sustava opisana maloprije očito zahvaća još mnogo toga osim opskrbe hranom. Sav ostali materijal i pribor potreban za funkcioniranje civilizacije na sličan način ovisi o inozemnoj proizvodnji, brodskom prijevozu, lukama, vozačima kamiona, skladištima, itd. Slično kao u eksperimentu sa supermarketom, odi do obližnje željezarije/trgovine alatima i obrati pozornost na „Made in“ oznake. Samo nekoliko primjera: ja sam našao šperploču iz Brazila, i fosnu proizvedenu u Švedskoj.
Svaki aspekt našeg globaliziranog opskrbnog lanca je hiperfragilan. Kad udari na njega u nekom trenutku nadvladaju izdržljivost sustava, na primjer ako klimom-uzrokovana glad dovede do nedostatka „neophodnih radnika“ koje smo toliko uzimali zdravo za gotovo tijekom covida, građani industrijaliziranih država će doživjeti nestašice građevinskog materijala, goriva, autodijelova, itd. Te nestašice će potaknuti lančanu reakciju koja će zahvatiti i ostale sektore društva. Hiperfragilni sustav gurnut preko ruba će doživjeti posljedice mnogo veće od veličine inicijalnog udara.
6.4 Promjenjivi vremenski obrasci i klimatske zone
Najveća prijetnja usjevima su promjene u vremenskim obrascima i klimatskim zonama. Usjevi koji su evoluirali i prilagodili se određenoj klimi možda jneće jednako dobro uspijevati kad lokalna klima postane toplija, vlažnija, suša, itd. Iz studije Zacka Labea iz 2016: „Ekstremno rana proljeća, kao u ožujku 2012., mogu dovesti do ozbiljnih gospodarskih gubitaka i poljoprivredne štete, ako ih slijede jaki mrazovi… Pronašli smo značajan porast u učestalosti proljeća poput onog iz ožujka 2012. do polovice stoljeća, uz ukupni trend sve ranijih proljeća, gotovo dvostruko više od dosadašnjih mjerenja. No, promjene u datumu zadnjeg mraza se ne događaju istom brzinom, te time raste opasnost od oštećenja biljaka.“ Graf ispod je iz nedavne objave.
Globalno zatopljenje ne znači samo da su temperature sve toplije, nego znači i rastuće ekstreme i varijabilnost. Zaštitini znak holocena je bila slimatska stabilnost, ali tu smo eru ostavili iza sebe. Grafovi ispod su izvučeni iz Hansenovog Nutshella, pokazajući ne samo da je srednja temperatura postala toplija, nego i da su ekstremni događaji postali češći, kao što je vidljivo u širenju baze zvonolike krivulje u desnom dijelu slike.
Simons piše: „Ekstremno vruća ljeta na sjevernoj polutci su se počela događati umjesto u 0.1% slučajeva kao u periodu od 1950. Do 1980. u čak 22.1% slučajeva u periodu od 2009. Do 2019. To je porast veći od 200 puta (20 000%)!“ Porast varijabilnosti znači da ne možemo samo pomaknuti farme prema sjeveru kako se jug zagrijava, čak i kad bi to inače bilo moguće. Pogledaj ponovno odjeljak 5.2 i onda razmisli o prehrambenoj sigurnosti u budućnosti.
Od otprilike 2020. mlazna je struja praktički strgana. Sve češće vidimo kako se polarni vrtložni sustavi zavlače duboko u srednje geografske širine, a ekstremno topli događaji zahvaćaju polove. Često na vijestima čujemo spomen blokirajućih anticiklona, i objašnjenja kako je zbog njih neki atmosferski sustav zapeo na nekoliko tjedana. Kalifornija je nedavno doživjela solidnih mjesec dana ekstremne kiše i snijega. „Jezero Tulare koje ponovno nastoje – a isušeno je zbog poljoprivrede prije cijelog stoljeća – bi moglo ostati prisutno još godinama, remeteći uzgoj u regiji koja proizvodi značajan dio američkih badema, pastacija, mlijeka, i voća. Odluka visokih uloga o tome kamo će se ova voda preusmjeriti bi se mogla osjetiti na policama trgovina diljem države.“
Vremenske prilike u područjima manjih geografskih širina su pod utjecajem Hadleyjevih cirkulacija, koje također slabe. „…[Hadleyjeva] cirkulacija je značajno slabjela u zadnjih nekoliko desetljeća. Također pokazujemo kako je slabljenje cirkulacije pripisivo antropogenim emisijama.“ Diskusiju jednog od autora možeš pronaći ovdje.
Ove iste promjene vremenskih obrazaca i klimatskih zona će utjecati i na divlje životinje. Ljudi su već pobili veliku većinu divljih životinja, i uništili im staništa radi poljoprivrede i razvoja.
Preostale divlje životinje ne mogu samo tako migrirati na sjever s promjenom klimatskih zona, iz nekoliko razloga. Prvo, trenutne se klimatske promjene događaju daleko brže nego prethodni prirodni događaji, i životinje se ne mogu kretati i prilagođavati novim lokacijama dovoljno brzo. Drugo, uništili smo/rascjepkali smo toliko divljih staništa da mnoge životinje nemaju kamo. Životinje u Evergladesu nemaju koristi od nastanka novih močvara negdje drugdje u svijetu nakon što Florida završi poplavljena morskom vodom, ako ta područja nisu fizički povezana s Floridom kako bi ih se životinje sigurno mogle domoći. Ptice koje bi mogle lakše otputovati do novih područja nemaju garanciju adekvatnih izvora hrane, u slučaju da njihov plijen također ne nastanjuje ovu novu klimatsku zonu. Da ponovno citiram Whitea: „brzina ubija“.
6.5 Porast razine mora
Do sad sam jako malo pisao o temi porasta razine mora jer se radi o temi s kojom sam najmanje upoznat, i za koju projekcije razmjera i tijeka jako variraju ovisno o izvoru. Sigurno je da će razina mora kroz idućih 1000 godina porasti za nekih 60 do 80 metara, ali kratkoročne je projekcije dosta teže postaviti, jer jako ovisi o točnom ponašanju ledenih ploča.
U Hansenovom Global Warming in the Pipeline spominje se nadolazeći rad pod naslovom Sea Level Rise in the Pipeline i navodi se nekoliko točaka sažetka. Vjerojatno ću ažurirati ovaj članak jednom kad ovaj rad bude dostupan.
- „…kontinuirano zagrijavanje i porast brzine otapanja leda bi mogli uzrokovati gašenje preokretnih oceanskih strujanja u nekoliko desetljeća, i veliki porast razine mora unutar stoljeća.“
- „…zaključak je da je vremenska skala tijekom koje će nestati zapadnoantarktička ledena ploča i tijekom koje će se dogoditi višemetarski porast morske razine na razini stoljeća, a ne tisućljeća. Eventualne posljedice će uključivati nestanak obalnih gradova i plavljenje regija poput Bangladeša, Nizozemske, velikih dijelova Kine, i države Floride u Sjedinjenim Državama… Takvi ishodi bi uskoro mogli biti zapečaćeni…“
Donji slajd je preuzet iz Whiteove prezentacije (vidi odjeljak 5.2) a pokazuje Floridu tijekom zadnjeg ledenog doba, i nakon otapanja Grenlanda i Antarktike.
U svojoj analizi porast razine mora ne smatram ključnim faktorom prije nego se dogodi kolaps civilizacije. Ovo će biti važan čimbenik koji će prijetiti malom broju preživjelih koji uspiju dogurati iza 2050. U tom će trenutku značajna briga biti sve one napuštene nuklearne elektrane uz obalu. Više od 12 godina nakon katastrofe u Fukušimi Japan i dalje ima problema s radioaktivnim zagađenjem vode.
6.6 Osiguranje
Osiguranje je čimbenik koji se lako previdi, ali je ključan za stabilnost civilizacije. Kako je Roger Hallam nedavno izjavio: „Nema osiguranja, nema ekonomije.“ Sva imovinska vrijednost u SAD-u potkrijepljena je osiguranjem od nepogoda. Ako je neki posjed u poplavnom području, području sklonom požarima, trusnom području, itd., mora imati potrebno osiguranje od nepogoda, inače ga nitko neće kupiti. Ako je nekretnina procijenjena preriskantnom za osiguranje, nitko ju neće kupiti, jer neće moći dobiti potreban kredit. Ako osiguravatelji prestanu s poslovanjem u nekom području, vrijednost ondašnjeg zemljišta pada u bescjenje, te ta imovina praktički postaje mrtvi kapital. Ako tvrtke odu s područja, stanovništvo ostaje bez posla. Ovo je još jedan primjer krhkog sustava s jasnom točkom pucanja čiji prelazak dovodi do kaskade štetnih posljedica.
„Nova studija pokazuje kako stambeno osiguranje u Koloradu postaje sve teže dostupno i sve manje priuštivo. Studija koju je proveo Zavod za osiguranje u Koloradu pokazuje kako je 76% osiguravajućih kuća smanjilo broj stanovnika koje su pokrivali prošle godine. A kroz zadnje je 3 godine prosječna polica osiguranja poskupila za 52%. I dok neki osiguravatelji selektivno otkazuju police u visoko-rizičnim područjima, te mnogi stanovnici razmatraju preseljenje prilikom odluke o osiguranju nekretnine, studija govori kako problem nije ograničen samo na područja visokog rizika od požara. Ono što se događa je otkazivanje polica i dizanje premija diljem države… Kolorado ima treći najviši rizik od požara i drugi najviši broj prijava štete od tuče u zemlji.“
„…klimatske promjene destabiliziraju sektor osiguranja, dižući cijene i izguravajući osiguravatelje iz visoko rizičnih tržišta… klimatske promjene unose neizvjesnost u djelatnost sagrađenu na predviđanju rizika te su dovele do „krize povjerenja u sposobnost predviđanja gubitaka.“… Tvrtke koje se bave reosiguranjem – plaćanjem katastrofalnih gubitaka osiguranjima: „se povlače iz visoko-rizičnih područja, pogotovo onima pod prijetnjom požara i poplave“… Floridska državna osiguravajuća kuća je nedavno upozorila kako je uragan Ian „značajno ispraznio“ njene zalihe i kako bi mogla uvesti doplatu milijunima osiguranika u državi ako novi veliki uragan uzrokuje velika potraživanja. U Kaliforniji, državno je osiguranje FAIR nakupilo 322 milijuna dolara gubitaka uz niske cijena polica i ograničeno reosiguranje za odštete uzrokovane katastrofalnim požarima… Rastući rizik zbog klimatskih promjena i rastući troškovi reosiguranja su natjerali osiguravatelje da podignu premije i povuku se s nekih tržišta, „ostavljajući pritom osiguranike s manje opcija, manje zaštite, i više financijskih briga,“ navodi Keys. Watkins govori kako u trenutku kad osiguravajuća društva prestanu prodavati police na nekom području, to „može uzrokovati valove koji se šire i ugrožavaju cijelu zajednicu, te stvaraju silaznu spiralu iz koje se teško izvući.“ Spirala može nastati postupno, navodi Watkins, „ali oslabljena tržišta se mogu i brzo urušiti zbog krize povjerenja koja se pokrene samo jednim događajem.“ [naglasak dodan]
„Rastući je rizik od požara u Kaliforniji u zadnjih nekoliko godina stvorio izazove na tržištu osiguranja, što se vidi u rastućim premijama i doplatama, smanjenju pokrića, a ponekad i u raskidanju polica. Kad vlasnici nekretnina nisu u mogućnosti dobiti osiguranje na privatnom tržištu, mogu se obratiti državnom sustavu za pravedan pristup zahtjevima osiguranja (engl. Fair Access Insurance Requirements) – FAIR-u, fondu koji obuhvaća sve osiguravatelje s dozvolom za poslovanje u državi. FAIR-ove police su obično skupe, i pružaju značajno manje pokriće od standardnih polica. Na primjer, obično ne pružaju osiguranje od odgovornosti.“
„Samo su te dvije sezone požara [2017. i 2018.] desetkovale zarade kalifornijskih osiguravajućih društava u visini četvrt-stoljetnih profita.“
White, u videu spomenutom u odjeljku 5.2, govori na 37:00: „Federalni program osiguranja od poplave bi mogao postati najveći socijalni program. Veći od Social Securityja (program koji obuhvaća mirovinsko osiguranje, naknade za invaliditet, određena zdravstvena osiguranja, i razne druge oblike socijalne pomoći; op. prev.), veći od Medicarea/Medicaida, kad uzmete u obzir trilijune i trilijune dolara imovine koja se nalazi na obalama.“
Kriza osiguranja koja bi mogla uslijediti nakon niza veliki klimom-uzrokovanih katastrofa poput požara i poplava bi vrlo lako prema ozbiljnosti mogla nadmašiti krizu iz 2008. Nije nezamislivo da SAD svjedoči milijunima unutarnjih izbjeglica primoranih da napuste svoje kuće koje je nemoguće osigurati.
6.7 Prijetnje nepovezane s klimatskim promjenama
Bill Rees je pripadnik skupine klimatologa koji klimatske promjene smatraju samo jednim simptomom šireg planetarnog ekološkog prijestupa. U ovom izvrsnom predavanju kratko se dotiče: zakiseljavanja oceana, zagađenja pitke vode, krčenja šuma, erozije tla, dezertifikacije, izlova ribe, i izumiranja vrsta.
Nekoliko ključnih citata:
(26:45) „Ne radi se samo o sisavcima. Populacije divljih ptica se također drastično smanjuju. Domaća perad danas predstavlja 70% svjetske biomase svih ptica. Prosječne populacije tisuća promatranih vrsta divljih kralježnjaka, ptica, riba, sisavaca, vodozemaca, opale su za oko 60% od 1970. Populacije beskralježnjaka, uključujući ključne oprašivače, također su u slobodnom padu: Leptiri su pali za 53%; kornjaši 49%, bumbari 46%… Sve vrste kojeWWF prati su pale za 68 do 70% u samo 50 godina.“
(46:40) „U nadolazećim je godinama neupitno da će se ljudski projekt smanjiti.“
(50:20) „S porastom srednje planetarne temperature od 2°C, Izrael će postati nenastanjiv.“ [ovo specifično predavanje je održano na izraelskom sveučilištu]
(50:55) „Možda je potrebna nekakva mikro katastrofa da bi se dovoljno ljudi probudilo i shvatilo da su upravo oni ugroženi. Vidite, još jedan od društvenih mitova koje smo si iskonstruirali je da će nas naša tehnologija i naše bogatstvo zaštiti od najgorih posljedica svega ovoga. U Sjevernoj Americi nam govore „ah, klimatske promjene se možda događaju, ali to je tamo negdje, kod nekih drugih ljudi“, a to cilja na još jedan ljudski instinkt: u ljudskoj je prirodi odbacivati stvari. Ljudi preferiraju sad i ovdje, bliske prijatelje i obitelj, ispred nekog dalekog mjesta, nekih nepoznatih ljudi, i možda mogućih budućih događaja. Tako da, iako nam znanost govori da će se sve ovo dogoditi u budućnosti, mi to odbacujemo i prebacujemo na druge ljude, negdje drugdje, i mislimo da se ne moramo puno time baviti ovdje gdje smo mi… Mi smo majstori samozavaravanja. To nam je omogućilo iznimno uspješno preživljavanje prije 10 tisuća godina, ali u trenutcima naglih i brzih promjena okolnosti kao što je slučaj danas, ovo postaje vrlo neprilagođeno.“
Uništenje oceana je mnogo gore od samih posljedica prekomjernog izlova ribe, prema ovoj studiji iz 2010: „nedavni pad brojnosti fitoplanktona nije bio samo prolazna faza. Odvija se u većini oceana već duže od jednog stoljeća. U prosjeku, planet je ostajao bez 1% fitoplanktona svake godine od 1900. nadalje… „Zbrojite to kroz cijelo stoljeće, i dobivate golemi, golemi pad,“… Uistinu, Wormov tim procjenjuje da je brojnost fitoplanktona opala za 40% od 1950. Štoviše, tim je ustanovio da je veća vjerojatnost smanjenja broja fitoplanktona u područjima oceana koja su se zagrijavala, što sugerira kako su klimatske promjene odgovorne za pad. Worm navodi kako je gubitak fitoplanktona golemi problem za morske hranidbene lance, jer svako biće u oceanu ili jede fitoplankton, ili jede druge organizme koji ovise o fitoplanktonu. Ako brojnost fitoplanktona pada, populacije ovih vrsta također padaju. „Ostatak hranidbene mreže se jednostavno „stisne““, govori. Još strašniji… je potencijalni utjecaj na našu atmosferu. Ocean apsorbira 40% CO2 koji ljudi ispuštaju. Fitoplankton, s druge strane, taj CO2 pretvara u kisik, ili umire i zakapa CO2 na dnu oceana. Ako fitoplankton nestaje, Richardson upozorava, „ocean kao ugljična crpka prestaje raditi, a to na kraju dana znači više CO2 koji ostaje u atmosferi umjesto da se otapa u oceanu.“ Ova je NASA-ina studija iz 2015. potvrdila stopu pada od 1% godišnje.
PFAS (perfluorirane i polifluorirane alkilirane tvari; op. prev.) su prijetnja opskrbi pitkom vodom koju tek od nedavno počinjemo proučavati i razumijevati, a regulacije dobrano kaskaju.
I za kraj ne smijemo zanemariti prijetnju pandemija poput covida. Imamo dokaze da covid narušava reproduktivno zdravlje, uz akutni i kronični rizik od smrti i onesposobljenosti. Ova studija iz 2021. je pronašla „konzistentnu vezu između trudnica s dijagnozom covida i veće učestalosti negativnih ishoda, uključujući mortalitet majke, preeklampsiju, i prijevremeni porod, u usporedbi s trudnicama bez dijagnoze covida.“ Ovaj članak iz 2023. govori o nalazima covida „u fetalnom moždanom tkivu u slučajevima kad je infekcija prešla s trudnica na plod“, što je povezano i s povećanom učestalošću krvarenja u mozgu.
Svaka od ovih prijetnji je vrijedna vlastite dubinske istrage, i neću ni pokušavati ovdje ih u potpunosti rasvjetliti. Moj cilj je istaknuti koliko je suluda IPCC-ova fantazija o raskapanju cijele površine Zemlje radi bakra i litija, jer bismo čak i u alternativnom svijetu u kojem je to moguće i dalje bili suočeni sa skorim izumiranjem zbog sveg ostalog uništavanja planeta o kojem se uopće ne govori prilikom razgovora o klimatskim promjenama, Uobičajena pretpostavka „da će nas tehnologija spasiti, i nema potrebe za rušenjem kapitalizma“ je glupost nad glupostima, i oholost nad oholostima.