AKCIJA

Marš solidarnosti s Palestinom: Genocid je genocid

U petak, 29. studenoga, koalicija organizacija, uključujući Mrežu antifašistkinja Zagreba, Inicijativu za slobodnu Palestinu, Studentice za Palestinu, Štrajk za Gazu, Inicijativu za akademsku solidarnost i epistemičku pravdu, Centar za mirovne studije i Zagreb grad-utočište, organizira marš solidarnosti s ciljem podrške Palestini i osude genocida kojeg provodi Država Izrael.

Više od 400 dana, odnosno duže od pune godine, svjedoci smo američko-europsko-izraelskog genocida nad narodom Palestine. Svakodnevlje obiluje primjerima političkog i ekonomskog diktiranja i organizacije genocida; američka administracija, Europska komisija i zemlje članice Europske unije opremaju Izrael najsofisticiranijom tehnologijom i naoružanjem koje vrši izbris stotina Palestinaca svake minute. Uz to, predvodjene njemačkom usavršavanom genocidnom mašinerijom, represivni aparati europskih zemalja instrumentaliziraju antisemitizam izjednačavajući ga s kritikom cionizma i izraelske okupacije Palestine. Time nastoje prikriti vlastitu antisemitsku prošlost, tj. pokolj i spaljivanje šest milijuna Židova od kojih su preživjele, u nastavku antisemitske politike, odaslali u svoju kolonijalnu ispostavu Izrael kako bi tamo živjeli u ulozi okupatora. Genocid kojemu nema usporedbe ni broja odraz je globalnog rasnog kapitalizma i kulturne zapadnjačke, bjelačke i kršćanske supremacije i izraelskog cionizma kojima palestinski život vrijedi samo onda kada je ubijen i izbrisan. Kosti i organi u vrećama i pod ruševinama ključna su jedinica profita genocidne ratne mašinerije i okupacijske logike kradje i zaposjedanja tudje zemlje. Ubijanje svakog oblika života, od ljudi do ptica i maslina – je genocid. I onda kada je ekocid, skolasticid, kulturocid, genocid je genocid.

Mi ovdje okupljene u Marš solidarnosti odašiljemo urlik za zaustavljanje genocida. Mi koje smo preživjele genocid i druge oblike ratnih zločina, ukradena djetinjstva i pokradene domove, mi koje smo izgubile očeve na ratištima i tješile majke koje su svjedočile odvodjenju i ubijanju vlastite djece, mi koje smo bacale zemlju na grobove svojih susjeda i sunarodnjaka, mi koje smo život posvetile zazivanju i izgradnji mira, mi kojima su u stanice utisnuti mir i sloboda, govorimo – DOSTA! Ne pristajemo na vaše manipulacije i zavjere, izvrtanja istine, kamufliranja činjenica, paravanske sudske procese, dvostruke standarde i liberalne floskule. Osudjujemo rasnu profilaciju, ispitivanje, pritvaranje i zatvaranje, sudska gonjena propalestinskih aktivistkinja kao i zabrane palestinskih narodnih i simbola otpora. S gnušanjem odbacujemo islamofobne, anti-palestinske i rasističke politike kojima strašite i gradite vojni imperij. Genocid je genocid i onda kada ubija polako! 

Kao inicijative okupljene u organizaciji Marša solidarnosti, zahtijevamo prekid šutnje političkih, kulturnih i akademskih institucija. Okretanje glave, ignoriranje i negiranje genocida u Palestini po svojim učincima i poraznim posljedicama jednako je slavljenju i podržavanju genocida. Šutnja je oblik supremacije i privilegija onih koji su lojalni sebičnoj praktičnosti i centru moći. Zahtijevamo i da se dokine režimsko ušutkavanje svakog napora da se genocid u Palestini zaustavi i da se o njemu govori bez rukavica. Prestanite gušiti glasove otpora genocidu, svim oblicima epistemičkog nasilja i dokidanju slobode govora. Ne strahujemo od vašeg discipliniranja i nadzora; oni nas čine oštroumnijima, agilnijima i kreativnijima u našem otporu. Zbog njih bolje razumijemo položaj Palestinaca i Palestinki, rasijaliziranih i marginaliziranih te se s njima solidariziramo. 

Naša je solidarnost življena u lokalnom kontekstu i transnacionalna. Ona proizlazi iz naših iskustava iz tragičnih ratova devedesetih kada su prakse solidarnosti bile jedina snaga opstanka, kao i iz ne tako davne prošlosti i iz našeg dugog sjećanja na jugoslovensku politiku solidarnosti sa pokretom nesvrstanih. Solidarni smo s ljudima u pokretu koji hrabro za sve nas pomiču granice ljudske izdržljivosti i sistemskog oslabljivanja; oni su ti koji svojim nastojanjima prelaska umjetnih i perfidnih granica nacija-država i bjelačkih enklava izlažu vlastita tijela režimskom rasističkom nasilju, pa i smrti, boreći se za svijet slobode. Solidarni smo s migrantskim radnicima koji trpe batine fašističkih grupa i eksploataciju rasnog kapitalizma, Romima koji su stalne mete isključenja iz javnog i kulturnog života kao i ekonomske deprivilegiranosti, Srbima, Muslimanima i drugima koji su kontinuirano izloženi govoru i zločinima iz mržnje. Iskazujemo našu solidarnost narodima Palestine, Libanona, Sudana, Jemena, Konga, Eritreje, Kašmira, Ukrajine koji su izloženi izgonu, masovnim ubijanjima, seksualnom nasilju, izgladnjivanju i esktremnim uvjetima preživljavanja u uvjetima neprekidnih ratova i okupacijskog nasilja. Svi nama vidljivi, no i oni tihi genocidi ukazuju na to da se oni mogu dogoditi bilo kada i bilo gdje, kada je to u interesu velikih sila, održavanja vojno-industrijskog kompleksa i globalnog imperija kapitala. Nitko nije siguran dok svi nismo sigurni! 

S tim u vezi, inicijative koje suorganiziraju Marš solidarnosti, upućuju sljedeće zahtjeve prema političkim, akademskim i kulturnim institucijama: 

• Jasno i nedvosmisleno osuđivanje i zahtijevanje prestanka genocida nad ljudima Palestine i Libanona u obliku javnih govora, priopćenja, radova, štrajkova, edukacija i dr.; 
• Prekid šutnje, cenzure i sanitizacija govora unutar institucija i u vanjskoj komunikaciji institucija o zločinima okupacijske sile Izraela kao i su-učesništva Hrvatske u izvodjenju genocida;
• Postupanje u skladu s međunarodnim pravom, uključujući prekid diplomatskih i trgovinskih odnosa koji omogućavaju nastavak genocida (posebno onih koji se tiču oružja i vojne opreme);
• Prekid represije spram pokreta solidarnosti u Hrvatskoj, u Njemačkoj i Austriji kao i u drugim europskim zemaljama i globalno;
• Kulturni, akademski i ekonomski bojkot na svim razinama; prestanak kupovine izraelskih proizvoda, prekid znanstveno-istraživačkih suradnji koje potiču razvoj vojne i sekuritizacijske tehnologije te prekid kulturnih suradničkih projekata koji daju prostor cionističkom artwashingu; povlačenje investicija u bilo koje državne ili nedržavne izraelske projekte i institucije osim ako se eksplicitno ne bore protiv genocida u Gazi;
• Potaknuti i ojačati solidarnost s narodima Palestine i Libanona među akademskim, kulturnim i lokalnim aktivističkim grupama.  

Na kraju, apeliramo na osobno i kolektivno prizivanje svijesti i savjesti, postupak koji traži osudu i zaustavljanje genocida u Palestini i drugdje te pomicanje iz mjesta prema točki spajanja u pokret koji imaginira i veze snažno tkivo solidarnosti. Ta zajednica u kojoj je svatko siguran i svaka slobodna, vrijedna je svakog prekida šutnje i otpora. Genocid je genocid, a otpor je sloboda!


MAZ