TEKST

„Ja nisam kockar, ali gubim” – recentne izmjene Zakona o igrama na sreću – II. dio

Kad se kladionice reklamiraju u sportovima u Hrvatskoj, čine to uz blagoslov države. Jedina publika prema kojoj su te reklame usmjerene i jeste stanovništvo naše države. Da Vlada sutra zabrani sponzorstvo kladionica u sportu, kladionice registrirane u Hrvatskoj ne bi imale drugu zemlju ili drugi sport kroz koji bi se mogle oglašavati kao što to imaju kineske. Razlika je dakle, u stavu države. Kineske vlasti čine sve u okviru svojih mogućnosti da zabrane promoviranje kladionica. Hrvatske vlasti su se ograničila na „odgovorno priređivanje igara na sreću” jer prihodi od poreza su očito važniji od javnog zdravlja.

Papilova

U igrama na sreću postoje one rizičnije (sportska kladionica, automati i igre u kasinu) i manje rizične (npr. Loto, TV Bingo i jednokratne srećke). Važno je razumjeti privlačnost i opasnost sportskih kladionica, posebice među muškom populacijom. Kao u pjesmi TBF-a:

“ubost dvanest parova, živit poput carova

Imat skuter, auto i kompjuter

pun frižider, da život bude super”.

Kladionica označava ideal današnjeg kapitalističkog nazora; svi imaju šansu na brzinu riješiti egzistenciju, samo se trebaju odvažiti. I imati malo sreće. U kombinaciji s mačo i heteronormativnom kulturom, izostankom prevencijskih programa i stigmatizacijom ovisnosti, a sve uz prešutni blagoslov države, recept za društveni problem je spreman.

Upliv kladionica u sve pore društva neosporan je, posebice u sportu. Anegdotalni primjer su sponzorstva nogometnih klubova. Grafovi niže sugeriraju da ono što je prije bilo rezervirano za pivo, električne uređaje i automobile, sada su mahom preuzele kladionice.

Opasnosti trenda prepoznali su i sami klubovi u Premiershipu pa su prošle sezone usvojili prijedlog da na prednjoj strani dresa, mjestu tradicionalno rezerviranom za glavnog klupskog sponzora, više neće biti dopušteno oglašavati se kladionicama. Bitno je za naglasiti kako je u ovom slučaju engleski nogometni savez (FA), na poticaj britanskih vlasti, dao prijedlog klubovima da sami izglasaju zabranu. U trenutku zabrane, 8 od 20 klubova koji su se natjecali u najvišem rangu engleskog nogometa, imalo je kladionice za glavnog sponzora. Zabrana stupa na snagu u sezoni 2026./2027. kako bi se klubovima dalo vremena za prilagodbu i pronalazak novog sponzora. U aktualnoj sezoni, broj sponzora zapravo se povećao – čak 11 od 20 klubova ima kladionicu kao glavnog sponzora. Od početka Premiershipa ‘92. godine, sveukupno su čak 42 različite kladionice prodefilirale na prsima nogometaša. Zanimljivo, u prvih 10 sezona Premiershipa nije bilo niti jedne kladionice kao sponzora.

Para(doksa) nikad dosta

Kad su u pitanju kladionice i nogomet, paradoksima nema kraja. Kladionice nisu čak niti pretjerano inovativne u svojim marketinškim kampanjama. Kineska kladionica Yabo Sports jedno je vrijeme bila sponzor Manchester Uniteda i plaćala svoje mjesto na dresu s izdašnih 3,5 milijuna dolara godišnje. U tom trenu firma je bila stara tek godinu dana i nije imala nikakve društvene mreže. Ne posve iznenađujuće, kompanija je ugašena 2022. godine zbog povezanosti s nizom ilegalnih aktivnosti. Podjednako bizarna situacija dogodila se 2019. u kineskom gradu Nankingu kada su prijateljsku utakmicu odigrali engleski prvoligaši Wolverhampton i Newcastle United. Obje momčadi morale su nositi dresove kreirane posebno za tu priliku, a ne svoje originalne dresove. Razlog? Glavni sponzori obje ekipe bile su kineske kladionice, a u Kini je oglašavanje kladionica zabranjeno.

Toksični odnos sporta i kladionica zapravo je sjajno prikazan na primjeru nedavnih kazni nogometašima Ivanu Toneyu i Sandru Tonaliju zbog – pogađate – klađenja. Toney, sada bivši igrač Brentforda, zaradio je osmomjesečnu suspenziju profesionalnog igranja nogometa (i treniranja s momčadi) jer je uplaćivao oklade (232!) nastupajući u Brentfordovom dresu. Naravno, sve dok je Toney uplaćivao oklade, igrao je u dresu s reklamom „Hollywood Bets” na prsima. U identičnoj situaciji bio je i drugi kažnjeni igrač – Sandro Tonali. U trenutku kada mu je izrečena kazna zbog klađenja, nosio je dres Newcastle Uniteda, a na dresu logo kladionice.

Rigorozni pristup prema igračima koji su počinili taj prijestup, premda opravdan i u konačnici u njihovom najboljem interesu, ujedno je i licemjeran. Iako su pravila svima jasna (profesionalnim sportašima zabranjeno je kladiti se), važno je naglasiti da ovdje nije riječ o ljudima koji su se pokušali okoristiti kladionicom kako bi stekli još više novaca. Riječ je o bolesti ovisnosti i, bez obzira na njihov materijalni status koji treba ostaviti po strani, treba im pristupiti kao i bilo kojoj drugoj osobi sa zdravstvenim problemom.

Ako nećeš ti, ima tko hoće (oglašavati)

Kad je u pitanju pošast oglašavanja kladionica u nogometu, ni Hrvatska nije iznimka. Službeni sponzor najvišeg razreda nogometne lige je Supersport kladionica, a da ne bi bilo zabune, i liga se od 2022. godine službeno zove Supersport prva hrvatska nogometna liga. Shodno sponzorskim obavezama, svi nogometaši, u svih deset klubova, na svom rukavu imaju reklamu  Supersport kladionice. Nadalje, Favbet je glavni sponzor triju klubova (Dinamo, Rijeka, Lokomotiva) dok je Germania glavni sponzor Istre. Germania je ujedno sponzor još četiri kluba (Osijeka, Varaždina, Šibenika i Gorice), ali ne kao glavni, već je brand istaknut na rukavima dresa. Favbet je također sponzor Šibenika, ali njihovi igrači nemaju istaknut brand na prsima. Kada se sve zbroji, sveukupno osam klubova od deset klubova ima dvije reklame kladionica na istome dresu (na prsima i na rukavu ili na svakom rukavu po jedan).

Čisto iz marketinške perspektive, to je apsurdna situacija: istovremeno na dresu egzistiraju konkurentski brendovi. I Ožujsko i Karlovačko. I Konzum i Lidl. I Nike i Adidas. Čak i unutar svijeta Formule 1, gdje svaka momčad ima desetke sponzora, često po nekoliko iz istih industrija, najčešće nisu direktna konkurencija. Nije to specifičnost hrvatske nogometne lige, ista stvar događa se u engleskoj i u drugim ligama. Međutim, s jednom razlikom: kineske kladionice se reklamiraju u engleskom nogometu jer im nije dozvoljeno reklamirati se u Kini. Te reklame ne ciljaju ni britansko ni europsko niti ijedno drugo tržište osim kineskog (tome u prilog govori činjenica da neke kladionice nisu imale niti web stranice na engleskom jeziku). I kineske kladionice to rade jer su kineske vlasti prepoznale štetnost istih pa traže druge prilike za promociju, dok su britanske vlasti na sličnom tragu.

Kad se kladionice reklamiraju u sportovima u Hrvatskoj, čine to uz blagoslov države. Jedina publika prema kojoj su te reklame usmjerene i jeste stanovništvo naše države. Da Vlada sutra zabrani sponzorstvo kladionica u sportu, kladionice registrirane u Hrvatskoj ne bi imale drugu zemlju ili drugi sport kroz koji bi se mogle oglašavati kao što to imaju kineske. Razlika je dakle, u stavu države. Kineske vlasti čine sve u okviru svojih mogućnosti da zabrane promoviranje kladionica. Hrvatske vlasti su se ograničila na „odgovorno priređivanje igara na sreću” jer prihodi od poreza su očito važniji od javnog zdravlja.

Jedinica ko kuća

Spomenute pikanterije iz svijeta engleskog nogometa nisu u službi fun factova. Moć i implikacije oglašavanja su ogromne. Ako je nešto sveprisutno, onda je normalizirano (zamislimo na trenutak implikacije normalizacije, na primjer, oglašavanja oružja). Kockanje je problem i u Hrvatskoj, a i među maloljetnicima. Prema sveobuhvatnom istraživanju o navikama kockanja kod adolescenata u urbanim sredinama u dobi od 14 do 21 godine iz 2016. godine, čak tri četvrtine (72,9%) srednjoškolaca barem se jednom u životu kockalo ili kladilo, a njih trećina posjećuje kladionice od nekoliko puta tjedno do svakodnevno. Istraživanje je pokazalo kako „činjenica da su maloljetni, hrvatske srednjoškolce ne sprječava u pristupu igrama na sreću.” Svega 19.7% maloljetnih srednjoškolaca nikad nije igralo igre na sreću. Nadalje, rezultati pokazuju kako (prema relevantnim kriterijima za postavljanje dijagnoze psihičkih poremećaja – DSM) 17% srednjoškolaca ima nisko do umjereno razvijene psihosocijalne probleme povezane s kockanjem, a kod čak 13% njih ti su problemi visoko razvijeni. Ako nije dosta poražavajućih navoda, onda ovaj iz jedne ranije studije posebice rezonira jer govori o stadiju zarobljenosti umova: „u većoj mjeri smatraju da temeljem znanja i vještina te praznovjernih rituala mogu kontrolirati ishod igre te im je znanje o šansi i vjerojatnosti slabije.”

Svaka ovisnost ima šire negativne efekte, pa tako i ova. Spomenuto istraživanje pokazuje da osobe u riziku od ovisnosti o kockanju manifestiraju i druge oblike rizičnog i neprihvatljivog ponašanja, pri čemu najviše agresivno (nasilno) ponašanje i imovinske delikte. Autori podsjećaju kako „problematično kockanje ometa obiteljsko, školsko, osobno i socijalno funkcioniranje mlade osobe.”  Štetne posljedice kockanja pogađaju uglavnom mladiće, neovisno o njihovom školskom uspjehu, srednjoškolskom usmjerenju ili razvojnoj dobi. Osim što otežava postizanje očekivanih razvojnih ishoda te ima ozbiljne osobne i obiteljske posljedice, očito je kako „predstavlja trošak i za samu državu”, kao što stoji i u prethodno spomenutim materijalima dostavljenima članovima saborskih odbora. Da je usklađivanje brige za djecu, mlade i druge ranjive skupine s jedne strane te s financijskim interesima države i priređivača s druge strane izazovan pothvat stoji i u zaključku citiranog istraživanja iz 2016. godine. U osam godina otkako je provedeno istraživanje svijet nije postao sigurnije mjesto za mlade po pitanju pristupačnosti kockanja i klađenja. Naprotiv, sudeći prema uplivu oglašavanja igara na sreću u javnom prostoru te lakšu dostupnost internetskog klađenja, možemo pretpostaviti da je situacija danas i gora nego prije. Zato je ranije spomenuto inzistiranje države na odgovornom priređivanju igara na sreću u najmanju ruku lijeno, a uz to i opasno suočavanje s problemom (prevencije) ovisnosti.

Klada svuda, klada oko nas

Kao i s bilo kojom ovisnosti, nemoguće je u potpunosti ograničiti pristup svim štetnim utjecajima. Prohibicija dovodi do još štetnijih pojava, dokazi za to su brojni primjeri iz povijesti – alkohol, droge, prostitucija. Objaviti „rat kladionicama” po uzoru na „war on drugs” je iluzorno koliko i prvoloptaški. Međutim, država treba shvatiti kako je nemoguće zastupati interese više strana podjednako i konačno odlučiti što je prioritet.

U hrvatskom jeziku, riječ klada ima višestruka značenja:

1. kratak debeo komad drva za loženje, dobiven piljenjem, dalje se usitnjuje cijepanjem; cjepanica, kladanj
2. pren. nepokretan, tup čovjek [glup kao klada neobično glup]
3. (mn) pov. naprava za okivanje i mučenje ljudi [staviti u klade]

„Klada”, ujedno, u slengu, označava i kladionicu. Redovni posjetitelji „klade” nisu klade i bilo bi poželjno da ih država prestane tako tretirati. Međutim, svaka „klada” potencijalno je zamka za okivanje i mučenje ljudi. I važno je da ih država počne kao takve i tretirati.

Tomislav Kevo

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.