TEKST

Vodič kroz apokalipsu za užurbanog radnika: Jednostavnije je nego što misliš

Ako postoji jedna ključna poruka za ponijeti kući iz svega ovoga, to je da su klimatske promjene pune jednostavnije nego što smo navedeni misliti. Možeš zanemariti svu priču o neto nuli, uklanjanju atmosferskog ugljika, scenarijima i putanjama, proračunima ugljika, i kojim god floskulama koje IPCC promovira.

Fizikalne klimatske činjenice su: u atmosferu smo stavili trilijun tona CO2 koje ne možemo ukloniti, zajedno s ostalim stakleničkim plinovima će zagrijati planet za barem 4°C do 2100. (čak i da sve emisije prestanu danas), poljoprivredna propast je neizbježna kroz iduće desetljeće, ili tako nešto.

Sociopolitičke činjenice su: hiperfragilna moderna civilizacija će se urušati nakon što poljoprivreda otkaže. Nećemo se izvući geoinženjeringom. Neće biti revolucije. Fašizam je u usponu i vlade će štiti milijardere a žrtvovati radničku klasu.

Ne možemo napraviti ništa, osim pokušati ublažiti udarac za djecu i najranjivije.

Nakon otprilike 1500 godina Zemlja će se zagrijati za 10°C, što će biti praktički sterilizirajuć događaj na razini planeta. Bit će dobro ako išta veća od bakterije bude živo. Ako složeni oblici života ikad ponovno evoluiraju na ovom planetu, jedini znak ljudskog postojanja će biti geološki sloj plastičnih mikročestica.

8.2 Zašto se znanstvenici ne slažu?

Postoji nekoliko razloga zašto većina znanstvenika veselo kaska uz neto nulu.

Neki jednostavno lažu. Klimatolog James Dyke je nedavno objavio: (objava u međuvremenu nestala, op. prev.) „Prošle godine sam pitao nekoga, tko, recimo samo da ima podosta iskustva u klimatskim politikama, misle li da ćemo prijeći 1.5°C. Rekli su: naravno, ali to još ne smijemo reći. Pitao sam ih: pa dobro što bismo trebali reći o 1.5°C. Uslijedila je duga pauza…“. Klimatolog i pisac Bill McGuire je napisao otvoreno pismo svim klimatolozima u kojem navodi: „S mnogima od vas sam razgovarao privatno, i vaši odgovori su uvijek bili – bez iznimke – da je stvarna situacija puno gora nego što ste spremni priznati u javnosti.“

Ostali su, iskreno rečeno, idioti. Većinu takozvanih „znanstvenika“ bismo točnije mogli nazvati tehničarima ili specijalistima. Rastuća složenost ovog područja znači kako ti je potrebna cijela karijera da dođeš na prvu crtu napretka i radiš na daljnjem razvoju znanosti. Da je za učenje vožnje kamiona potrebno 15 godina, ne bismo kamiondžije zvali znanstvenicima. Ovo nisu zaokruženi mislioci, i daleko su od onog što se nekoć zvalo „filozofijom prirode“. Maksimalno su usko fokusirani i zatvoreni u svoju nišu. Razumijevanje svijeta oko nas i svjetske politike im je na nuli, kao i svijest o krhkosti sustava koji nas održavaju na životu, i shvaćanje odakle dolazi hrana koju jedemo. Većina ima nula znanja ili razumijevanja ekologije. James Hansen podržava Andrewa Yanga, pobogu, ozbiljno želi milijunašu prevarantu povjeriti zadatak rješavanja klimatskih promjena. Ovo nije nešto što bi palo na pamet kompetentnoj odrasloj osobi. Bill Rees se ni jedan cijeli odlomak ne uspijeva suzdržati od iskazivanja svoje fiksacije na prenapučenost. Vjerujem znanstvenicima oko obrade podataka, ali ni oko čega drugog. Nježniji način iskazivanja ovog stava bi bio reći da je iznimno teško i producirati, i istovremeno analizirati podatke. Razviti, objediniti, uskladiti, i predstaviti specijalizirana nova saznjanja je težak i proždiruć posao. Teško je očekivati od nekog tko se time bavi da također temeljito analizira podatke izvan svojeg polja stručnosti. 

Ovaj komentar profesora Raya Willsa je ilustrativan: „Znanost je po svojoj prirodi konzervativna, što znači da su, ako su projekcije modela krive, vjerojatno krive kroz potcjenjivanje, ne precjenjivanje.“ Teško mi je uopće objasniti koliko je ovo galaktički pogrešno, U znanosti/tehnici, „konzervativno“ znači malu toleranciju prema riziku. Na primjer, ako pitaš inžinjera da dizajnira most koji može izdržati kamione mase do 40 tona, „konzervativni“ inžinjer će dizajnirati most s faktorom sigurnosti koji će omogućiti da i kamioni od 50-60 tona mogu prijeći. Što je faktor sigurnosti veći, dizajn je konzervativniji. Ako klimatolozi potcjenjuju učinak klimatskih promjena, to je suprotno od konzervativnog pristupa. Ovo razjašnjava koje prijetnje klimatolozi zapravo smatraju bitnima,i na što bi se kladili. Umjesto da zauzmu konzervativni pristup prema ljudskoj sigurnosti (kojoj prijeti i potencijalno izumiranje), klimatolozi biraju izbjegavati to da se ljudi na njih deru, ili im se smiju, jer ih smatraju alarmistima. To je glavna prijetnja prema kojoj se smatraju potrebnim postaviti konzervativno: pomisao da bi mogli dobiti jajem u lice im je strašnija od mogućnosti izumiranje čovječanstva.

Još jedan razlog je to što pitamo krive ljude. Neću liječnika pitati koje gorive da natočim u svoj auto. Neću pitati inžinjera koji bih multivitamin trebao uzeti. I neću pitati klimatologa kako će živi organizmi reagirati na izračunato zagrijavanje, ili kako će društva reagirati u situaciji u kojoj stotine milijuna ljudi umiru od gladi. Ovi ljudi to ne znaju. To je van njihovog područja stručnosti (ali naravno i dalje će ti rado popovati). Klimatologija je možda najkompliciranije područje primjene napredne trodimenzionalne fizike fluida. Svaki klimatolog je također i vješt matematičar, a vjerojatno i programer. No, nakon produciranja svojih brojeva, nemaju kako doprinijeti razgovoru, više od nekog laika. Cijeloj situaciji ne pomaže činjenica da je područje poljoprivrednih znanosti puno konzervativnih poricatelja klimatskih promjena. To su ljudi koji bi zapravo trebali dizati uzbunu u ovom trenutku, ali imam nula vjere u to da će bilo koji student Texas A&M-a povesti juriš protiv davoškog narativa o klimatskim promjenama, ili poticati biljnu prehranu.

Zadnju perspektivu iz koje treba razumijeti neuspjeh klimatologa u prepoznavanju stvarnosti trenutne situacije objašnjava Noam Chomsky, koji već desetljećima glasno  ponavlja kako je analiza globalne geopolitike zapanjujuće jednostavna, i kako ju i „obični petnaestogodišnjak“ može shvatiti (iz Razumijevanja moći). Kao lingvista, njegovo obrazovno, znanstveno, i karijerno iskustvo nema veze s njegovim pisanjem o geopolitici. Kad su ga upitali koje kvalifikacije ima da potkrijepi svoje izjave, Chomsky je odgovorio (parafrazirano): „Nemam ih, niti ih trebam.“

„Mislim, da me netko pita da održim predavanje o kvantnoj fizici, odbio bih – jer ne razumijem dovoljno. Ali svjetska zbivanja su trivijalna: u društvenim znanostima ili povijesti ili čemu god nema ničeg što je izvan intelektualnih kapaciteta običnog petnaestogodišnjaka. Moraš se malo potruditi, trebaš malo čitati, moraš biti u stanju misliti, ali nema tu ničeg dubokog – ako postoje neke teorije koje zahtijevaju neku posebnu obuku da bi se shvatile – onda mora da se radi o strogo čuvanoj tajni.“

Ponavljajući neke od točaka o kojima govori Kevin Anderson u odjeljku 4.4, Chomsky piše: „elite su obično najviše indoktrinirani dio društva, jer su oni ti koji su najviše izloženi propagandi, i zapravo sudjeluju u procesu donošenja odluka.“

Opisuje selekcijski postupak koji počinje već u vrtiću. Ovi komentari su usmjereni prema novinarima, ali se jednako dobro primjenjuju i na klimatologe.

„[Ako imaju kapacitet slobodno razmišljati i razumjeti ove stvari, bit će isključeni] vrlo kompliciranim filtracijskim sustavom – koji zapravo počinje već u vrtiću, mislim. U stvari, cijeli sustav obrazovanja i profesionalne obuke je vrlo razrađen filter, koji samo izbacuje ljude koji su previše neovisni, koji samostalno razmišljaju, koji ne znaju biti pokorni, i tako dalje – jer su za institucije oni disfunkcionlani…“

Sve vas molim da odete do obližnje knjižnice, zatražite primjerak Razuijevanja moći, sjednete u udobnu stolicu i pročitate četvrto poglavlje. U 30 ćete minuta steći razinu razumijevanja koju posjeduje manje od 1% američkog stanovništva i točno ćete razumjeti zašto klimatolozi ne vrište o skorašnjem izumiranju.

Glavni učinak svega ovoga na javnost je to da nitko ne zna što misliti. IPCC govori kako je sve u redu, kako će čarobna tehnologija sve popraviti. Fox News govori kako je sve to laž, da su znanstvenici sve izmislili iz razloga koje Fox nikad neće moći objasniti. Hannah Arendt je ovaj učinak savršeno sažela u intervjuu 1974:

„Trenutak u kojem više nemamo slobodne novine, bilo što se može dogoditi. Ono što omogućava totalitarnom režimu ili kakvoj već diktaturi da vlada je to da ljudi nisu informirani; kako ćeš imati mipljenje o nečemu, ako nisi informiran? Ako ti svi uvijek lažu, posljedica neće biti da ćeš povjerovati lažima, nego to da nitko više neće vjerovati ničemu što čuje.  To je tako zato što se laži po svojoj prirodi moraju mijenjati, i vlada koja laže stalno prepravlja svoju povijest. Kao primatelj informacija, ne dobivaš samo jednu laž – u koju onda možeš zauvijek vjerovati – nego dobivaš velik broj laži, ovisno o tome kako politički vjetar puše. A ljudi koji više ne mogu ničemu vjerovati, ne mogu se odlučiti. Nisu lišeni samo sposobnosti djelovanja, već i sposobnosti razmišljanja i prosuđivanja. A s takvim ljudima onda možeš raditi što te volja.“ [naglasak dodan]

Ovo je situacija u kojoj se danas nalazimo. To vrijedi i za klimatske promjene, i za covid, i za bilo koji značajni problem u modernom svijetu. Toliko nam se konstantno i prodorno laže da je većina javnosti odustala od ideje da zna istinu o bilo čemu. Naša kultura prenaglašavanja kredencijalizma potkopava interdisciplinarnu analizu i kritičare koji propitkuju status quo.

8.3 Bilješke

Dugujem iznimno puno Marku Cranfieldu koji neumorno prenosi urgentne činjenice o našoj trenutnoj situaciji na svom twitter profilu, pomno navodeći izvore kako bi ih svatko mogao procjeniti i izvući zaključke. Mark je profesionalni procjenitelj rizika i donosi nasušno potrebnu neovisnu perspektivu u priču.

Naveliko sam linkao razne objave Jamesa Hansena, ali bih htio navesti i link do njegove glavne stranice. Ažuriranja o stanju klime su mu dostupna samo u PDF-u, ili ako se pretplatiš na njegovu mailing listu (što ti preporučujem) možeš mailom dobivati linkove za html verzije budućih ažuriranja. Hansen je prešao osamdesetu godinu, što znači da ne ganja akademski prestiž i odobravanje kao što vjerojatno rade mnogi znanstvenici karijeristi koji sudjeluju u IPCC-ovim izvještajima, što mu daje veliku razinu uredničke slobode.

Proizveo sam ovaj članak primarno zato da ga podijelim s obitelji i prijateljima. Netko tko nađe ovaj članak na internetu bi mogao pitati tko sam ja, koje su moje kvalifikacije. Dao sam dovoljno poveznica na izvore da ne mi ne moraš vjerovati na riječ ni oko čega, pročitaj izvore i sam dođi do zaključaka. Isključio sam komentare na ovu objavu kako bi ostala čista i kako ne bi došlo do nereda i trollanja, i zato što bi iznesene informacije trebale govoriti same za sebe. Nisam zainteresiran za debatu ili raspravu oko bilo čega od ovog, ali ako imaš pitanja možeš me dobiti emailom na: SamHall20@proton.me.

Od objavljivanja sam napravio nekoliko izmjena kako bih razjasnio ili ispravio određene odjeljke. Ne pokušavam ažurirati cijeli članak ili uključiti nevejrojatna klimatska zbivanja koja su se dogodila od inicijalne objave.

„Bogatstvo raste sporo, ali propast je brza.“ – Seneka