TEKST

Liberalni feminizam: Što ćemo s muškarcima?



Nasilje se u našem društvu odražava u osobama koje podcjenjuju problem, onima koje ga ne smatraju bitnim, onima koje smatraju da neke žene zaslužuju nasilje, onima koje pasivno podržavaju nasilje ne intervenirajući… Treći dio ovog temata bavi se nasiljem i metodama njegova suzbijanja.



U proljeće su se feministička i šira javnost na par dana uznemirile Matanićevim priznanjem za seksualno uznemiravanje na društvenim mrežama, ali do kraja tjedna tema je bila prošlost. Nema dokaza, to jest nema prijave, to jest nema slučaja. Točan broj žrtava nije poznat, a nasilno je ponašanje trajalo godinama. Iz ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kažu da je kaznena prijava protiv Matanića podnesena DORH-u koji za sada još nije povratno obavijestio o ishodu njihovog postupanja po podnesenoj prijavi. Njegovo „priznanje“ s društvenih mreža ne vrijedi, ali reakcija hrvatske javnosti na to priznanje prikazuje jezivu atmosferu.

Slučaj nedavnog uhićenja krivog čovjeka osumnjičenog za silovanje u Splitu ili slučaj silovanja od strane dvojice policajaca u Lici široku javnost uzdrma, i komentare članaka na portalima napuni pozivima na višestoljetne zatvorske kazne i nasilje. Silovanje se smatra kukavičjim činom frustriranih manijaka koji među nama, normalnim ljudima koji osuđujemo silovanje, hodaju kao tempirane bombe. Protiv njih možemo djelovati jedino nasiljem, principom oko za oko, zub za zub. Štitimo svoje žene, majke, sestre i kćeri od tih manijaka, a pogotovo manijaka koji dolaze iz drugih država. Pričama o seksualnom nasilju plašimo djevojčice, a dječake smatramo zaštitnicima tih djevojčica. Djevojčicama pritom ne govorimo da su najčešći nasilnici muškarci koji su joj bliski, a dječacima ne govorimo da imaju pravo priznati da su bili žrtva nasilja.

No, naša netrpeljivost prema seksualnom nasilju staje tu negdje. Nakon što prođemo univerzalnu zabludu formuliranu kao silovatelj=manijak=stranac, o seksualnom nasilju kao društvo ne znamo puno. Žene se u našim medijima rijetko spominju, osim kad su žrtve silovanja ili ubojstva. O prevenciji ili rehabilitaciji nasilnika i žrtava ne govore čak ni stručnjaci, a silovanje u braku ili dugoj vezi smatra se potpuno opravdanim djelom. Pod izlikom braka, financijske podrške, nemogućnosti dokazivanja itd. seksualno se nasilje u Hrvatskoj implicitno podržava, ne prijavljuje i provodi bez posljedica. Preveniramo seksualno nasilje strahom i katoličkom krivnjom, brinemo za moral naše djece i mladih izbjegavajući temu i okretanjem glave na nasilje u našim okolinama.

Silovanje je po mišljenju mnogih rijetko i iznimno, ali svi dobro znamo koliko je rasprostranjeno seksualno uznemiravanje i na to redovito upozoravamo svoje kćeri i sestre. Ipak, rijetko tko poznaje osobu koja je bila seksualno neugodna prema drugoj, a komentari i opaske seksualne prirode prema kolegicama, radnicama i članicama šire obitelji smatraju se dijelom naše kulture i prihvatljivim načinom komunikacije. Pa je tako u javnosti čest savjet žena kako treba ignorirati i ne shvaćati ozbiljno takve stvari, jer muškarci su jednostavno neosjetljivi, a žene su jednostavno preosjetljive.

Sive zone..

Uoči prosvjeda na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu zbog seksualnog uznemiravanja studentica u javnom prostoru čest je argument u javnom prostoru bio onaj o dugoj tradiciji prešućenih odnosa između, većinom, muškaraca na visokim pozicijama i, većinom, žena na nižim pozicijama. Kao što znamo, na umjetničkim akademijama, u filmu i glazbi i show-biznisu i mnogim drugim zanimanjima razvila se svojevrsna kultura seksa u zamjenu za nešto – ulogu, poziciju, posao. Upravo to nam govori da je problem puno veći od jednog pijanog redatelja koji je svoje kolegice uznemiravao putem nestajućih poruka. Te „sive zone“ seksualnog nasilja i uznemiravanja, u kojima ne možemo okriviti jednu osobu i nema savršene žrtve niti manijakalnog nasilnika. „Sive zone“ za naše društvo postaju još svijetlije prilikom nasilja na internetu. Porast seksualnog uznemiravanja preko društvenih mreža, direktnih poruka i dijeljenje osvetničke pornografije i djece i djevojaka i žena zabilježen je u Hrvatskoj i svijetu, ali posljedica za takvo uznemiravanje najčešće nema, osim za žrtvu.

Svoje društvo, za koje znamo da ima problem s nasiljem, zamišljamo kao ispunjeno „dobrim muškarcima“ uz mali postotak onih koji su „ludi i zli nasilnici“. U stvarnosti, nasilje se u našem društvu odražava u osobama koje podcjenjuju problem, onima koje ga ne smatraju bitnim, onima koje smatraju da neke žene zaslužuju nasilje, onima koje pasivno podržavaju nasilje ne intervenirajući, onima koje iskorištavaju „sive zone“, onima koje smatraju nasilje životnom datosti, onima koje ne smatraju nasilno ponašanje svojih prijatelja svojim problemom.

Svoje progresivne prijatelje i drugove također smatramo dobrim muškarcima

Matanić je i sam kao „obiteljski čovjek“, javno istupio prilikom optužbi redatelja Miroslava Mike Aleksića, i u kampanji Dosta je šutnje! nasilnike nazvao „patrijarhalnim barbarima“. Uz to, dodao je da je motivacija za seriju Šutnja, prema knjigama Drage Hedla, šutnja žena koje njom štite muškarce u svojoj okolini i floskulu o „zatomljenoj snazi žena koje se muškarci zapravo boje“.

Svi često posežemo za takvim frazama. Žena je ženi perfidni vuk, a muškarac je zapravo slabo biće koje se ne može svladati i još se pritom boji te vučice. Nažalost, upravo takve, naizgled bezazlene i pojednostavljene, fraze učvršćuju nasilje duboko u naše kulture.

Nasilnici su i ljudi koji imaju sretne obitelji i djecu. Oni rade humanitarne pothvate i imaju žene oko sebe prema kojima nisu nasilni. Pa znamo da svaki slučaj ubojstva ili nasilja u obitelji prati izjava susjeda koji tvrdi da je ta obitelj bila krasna i mirna! Rijetki nasilnici zapravo mrze žene, a još rjeđi će to priznati. Zar ne bismo problem nasilja kao civilizacija već riješili da potencijalne nasilnike možemo prepoznati i predvidjeti? Čini se da ipak ne možemo, a čini se i da problem nasilja, pogotovo seksualnog, ne želimo riješiti. Prema riječima Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, od 2013. do 2024. godine na hrvatskim sudovima bio je 241 predmet koji se odnosi na kazneno djelo spolnog uznemiravanja. Spolno uznemiravanje, prema članku 156. Kaznenog zakona je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko ili uvredljivo okruženje. Za spolno uznemiravanje podređene osobe posebno je propisana kazna. Riješeno je 174 predmeta, a u 140 donesena je osuđujuća presuda. Prosječna visina izrečene sankcije je uvjetna osuda na kaznu zatvora u visini od 6 do 12 mjeseci.




Marina Mlakar




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.

TAGOVI

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na korištenje kolačića. Više informacija.

Da bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja stranica, te kako bi ona radila ispravno, ova stranica na vaše računalo sprema malu količinu informacija zvanih kolačići (cookies).

Korištenjem stranice maz.hr pristajete na njihovu upotrebu.

Ako odlučite blokirati kolačiće i dalje ćete moći pregledavati stranicu, no neke njezine funkcionalnosti neće Vam biti dostupne.

Što su kolačići?

Kolačići su male tekstualne datoteke sastavljene od niza znakova spremljene na Vaše računalo od strane web stranica koja ste posjetili.

Kolačići omogućavaju stranici da prikaže informacije prilagođene Vašim potrebama. Oni obično spremaju Vaše postavke (session token) i postavke za web stranice. Nakon što ponovo posjetite istu web stranicu Internet preglednik šalje natrag kolačiće koji joj pripadaju.

Kolačići nam također omogućavaju da pratimo posjećenost i promet na našim web stranicama (pomoću Google Analytics i sličnih alata). Sve informacije koje na taj način kolačići prikupljaju se akumuliraju i anonimne su i ne dijele se s bilo kojim drugim subjektima.

Sve ove informacije mogu biti spremljene jedino ako Vi to omogućite – web stranice ne mogu dobiti pristup informacijama koji im Vi niste dali i ne mogu pristupiti drugim datotekama na Vašem računalu.

Close