TEKST
Dan antifašističke borbe: osnovan Sisački partizanski odred
Koncem nedjelje, 22. lipnja 1941. u šumi Brezovici stvoren je Sisački partizanski odred: prva organizirana prva organizirana oružana antifašistička jedinica u okupiranoj Jugoslaviji, a jedna od prvih u Europi. Istog toga dana u ranim jutarnjim satima započela je operacija Barbarossa, napad nacističke Njemačke na Sovjetski Savez.
Do početka 1941., veliki dio zapadne, srednje i sjeverne Europe bio je ili pod okupacijom ili podređen utjecaju nacističke Njemačke. Hitleru je u tada još neokupiranoj jugoistočnoj Europi odgovarao status quo, kako bi mogao nesmetano napasti sljedeći veliki vojni cilj, Sovjetski Savez. Fašistička Italija pod Mussolinijem imala je pak ambicije postići sličnu vojnu ekspanziju na jugoistoku Europe te je iz okupirane Albanije u listopadu 1940. napala sjever Grčke. Invazija se pokazala neuspješnom jer je grčka vojska uspjela potisnuti talijansku daleko od granica. Situacija je postala još nezgodnija raspoređivanjem britanskih ekspedicijskih snaga u Grčkoj, kada se otvorila se opasnost za prodiranje savezničke vojske s juga, preko Balkana. Tada Hitler mijenja strategiju: traži saveznika u Kraljevini Jugoslaviji te sa fašističkom Italijom diplomatskim putem pritišće vodstvo da potpiše pristupanje Trojnom paktu. Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu 25. ožujka 1941., ali već dva dana kasnije izbija vojni udar, što izaziva Hitlerov bijes i neposredno vodi do invazije 6. travnja.
Politička situacija u Jugoslaviji već je otprije nestabilna i prožeta nacionalnim tenzijama, a način da se kraljevina podijeli je cijepanje Jugoslavije i uspostava vlasti koja će surađivati s okupatorom.
Ustaški pokret je 1940. godine bio slab i malobrojan, a većina ih je bilo u emigraciji u Italiji, Mađarskoj, Austriji i Njemačkoj (uz zaštitu tamošnjih režima). Pavelić, formalno interniran u Italiji je već dugo bio u pregovorima s talijanskim fašistima, koji su se početkom rata intenzivirali. Tražio je vojnu pomoć za dolazak na vlast i uspostavu Nezavisne države Hrvatske, u zamjenu za teritorij na koji je Mussolini dugo pretendirao, istočnu obalu Jadrana.
Plan Njemačke bilo je osigurati demarkacijsku liniju između okupiranog njemačkog i talijanskog teritorija koja se protezala duž glavne komunikacije, željezničke pruge od Graza do Atene kojom se moglo prevoziti strateške sirovine, dogovorom rezervirane za njemačku vojsku. Uz Italiju namirena je i Mađarska, koja se teritorijalno proširila na Međimurje i Baranju. Važno je bilo održati utjecaj u NDH s minimalnim ulaganjem njemačkih resursa i vojnih napora. Jednostavan plan održavanja mira kako bi se neometano iskorištavao okupirani teritorij izjalovio se vrlo brzo. Potpisivanje Rimskih ugovora između Pavelića i fašističke Italije bio je samo jedan od uzroka ustanku protiv NDH. Drugi, direktniji, bio je nagoviješten i vrlo brzo otvoreni teror nad lokalnim stanovništvom koji su vrlo brzo po uspostavi NDH počele vršiti ustaške službe. Progoni Srba, Židova, nepoćudnih Hrvata, komunista, oduzimanje imovine i masovni pokolji vrlo brzo su razotkrili narav ustaškog režima koji od početka nije bio popularan među lokalnim stanovništvom.
Zakonska odredba za obranu naroda i države koju je Ante Pavelić javno proglasio 17. travnja nalagala je progon neprijatelja ustaškog režima. Ta je odredba u svom drugom članku propisivala kaznu smrti za povredu časti i životnih interesa hrvatskog naroda, te za ugrožavanje opstanka NDH. Istodobno su osnovani izvanredni narodni sudovi preko kojih se odredba odmah počela primjenjivati, veoma opsežno i bez proceduralnih postupaka. Tako je bilo tko mogao biti prozvan veleizdajnikom i strijeljan. Nasilje se vršilo po nacionalnoj osnovi, a prvi primjer bila je odmazda za ubijenih 11 Hrvata koja je rezultirala ubojstvom 192 Srba. Hitler se 6. lipnja sastao s Pavelićem gdje mu je savjetovao provođenje politike “narodne nesnošljivosti” kako bi osigurao opstanak države.
Otpor se pripremao u tajnosti.
Rano ujutro u nedjelju 22. lipnja Marijan Cvetković, organizacijski sekretar Okružnog komiteta Komunističke partije u Sisku dobio je od radnika vijest o napadu Njemačke na Sovjetski Savez. Odlučili su da iz skrivenih skladišta treba izvaditi oružje i pripremiti se na početak ustaškog hapšenja komunista. Sklonivši se u šumi Brezovica kod sela Žabno, kod Siska, Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske utemeljio je Sisački partizanski odred. Odredom koji će brojiti sedamdeset sedam boraca zapovijedali su Vlado Janjić ‘Capo’ i Marijan Cvetković. Već sljedećeg će dana izvesti svoju prvu diverziju, sabotiranje željezničke pruge i telefonskih veza između Siska i okolnih mjesta što se smatra prvim organiziranim partizanskim otporom.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
MAZ
Pročitajte više na Antifašističkom vijesniku ili poslušajte radioemisiju Povijest četvrtkom: Stvaranje Sisačkog partizanskog odreda.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.