TEKST
Ako može uspjeti tamo, uspjet će svugdje: pobjeda ljevice u New Yorku
U New Yorku su se nedavno održali predizbori za kandidata Demokratske stranke za gradonačelnika. Bivši njujorški guverner Andrew Cuomo predstavljao je status quo, a suprotstavio mu se mladi aktivist Zohran Mamdani, koji sebe naziva demokratskim socijalistom. Sukob njihovih kampanja postao je svojevrsni referendum o budućnosti američke ljevice.
Svakih nekoliko godina, američki birači dobiju izbor između establishmenta Demokratske stranke i progresivnog kandidata. U većini slučajeva, rezultat nas podsjeti koliko je novac još uvijek bitan u politici. Bogati donori poguraju korumpiranog kandidata u centar pozornosti, a za njega glasaju naivni birači, koji su se uvjerili da će njegove centrističke politike privući glasove tzv. umjerene desnice, što se već pokazalo krivom strategijom 2016. i 2024. godine. Predizbori za gradonačelnika New Yorka su trebali biti isti. U anketama je vodio bivši guverner Andrew Cuomo, a suprotstavio mu se mladi aktivist Zohran Mamdani. Njihove kampanje predstavljale su bitku za identitet američke ljevice, status quo sa simboličnim identitetskim politikama, naspram povratka ekonomskim temama i brige o problemima običnih ljudi.
Prezime za prepoznati, mandat za zaboraviti
Andrew Cuomo se tijekom kampanje oslanjao na prepoznatljivost svog imena te na podršku establishmenta Demokratske stranke, kao što je to činio i bivši njujorški gradonačelnik Mike Bloomberg. Nekoliko dana prije izbora uspio je osigurati i javnu podršku od bivšeg predsjednika Billa Clintona. Iako ga je to učinilo poznatim, Cuomo se nema mnogo čime ponositi iz svoga guvernerskog mandata. Vokalno se suprotstavljao tvrdoj desnici, dok je u isto vrijeme primao donacije od istih donora i davao porezne povlastice istim korporacijama. Vrhunac ulizivanja korporacijama postigao je kada je rekao kako bi pristao preimenovati se u Amazon Cuomo, ako bi Amazon izgradio svoje novo sjedište u New Yorku. S javnim službenicima je bio puno stroži, pa se tako borio s njihovim sindikatom da dokrajči podizanje plaća te je jedne godine izjavio kako mu je glavni cilj smanjivanje mirovina javnih službenika. Njegov mandat završio je ostavkom nakon javnog pritiska zbog optužbi za seksualno uznemiravanje i zastrašivanje žrtvi. Cuomo je nakon ostavke izjavio kako prihvaća odgovornost, no također je spomenuo kako nije znao da su društvene granice koje je prešao pomaknute, kao da bi seksualno uznemiravanje bilo u redu ako se dogodilo u doba kada je bilo prihvaćeno. Za razliku od toga, po pitanju LGBTQ+ tema je uspješno pratio društvene norme. Tako je 2011. legalizirao istospolne brakove u New Yorku, dok je prethodno u svojoj mladosti navodno stajao iza slogana “Vote for Cuomo, not the homo”, kojim je njegov otac htio pobijediti Eda Kocha na izborima za gradonačelnika New Yorka.
S druge strane stajao je mladi Zohran Mamdani koji sebe opisuje kao demokratskog socijalista. U toj rečenici kriju se svi argumenti kojima se Mamdanija napalo tijekom kampanje, većinom od strane Cuomoa i njegovih pristaša. Njegova mladost se koristila za argument nedostatka iskustva koje je potrebno za voditi New York i suprotstaviti se Trumpu, iako bi trebalo biti osvježenje nakon predsjedničkih izbora u kojima su glavni argumenti bili “ti imaš demenciju” i “ne, ti imaš demenciju”. Osim mladosti, Mamdanijevo porijeklo također mu je predstavljalo prepreku te se zbog svoje indijske i muslimanske pozadine tijekom kampanje morao boriti s rasizmom američkog naroda i političara. Dobivao je prijetnje smrću i optužbe da je terorist, ali i suptilniju islamofobiju od Demokratske strane. Cuomo ga u svojim napadajućim oglasima uvijek prikazuje u tradicionalnoj muslimanskoj nošnji, iako Mamdani u većini svojih javnih nastupa nosi odijelo. U jednom mailu koji je Cuomova kampanja slala potencijalnim glasačima, Mamdaniju je fotošopom produžena brada. Tako je diskurs ovih izbora, kao što je čest slučaj u američkoj politici, prešao s ekonomskih problema s kojima se stanovnici New Yorka suočavaju, na identitetsku politiku. Nije trebalo dugo da se identitet kandidata poveže s pitanjima daleko izvan granica New Yorka, uključujući ona koja se tiču Izraela i Palestine.
Antisemitizam ili islamofobija?
Kao i svi političari u SAD-u koji se usude izraziti podršku Palestini, Mamdani se našao pod napadom cionističkih medija i aktivista. Tijekom jedne od debata, kandidati su upitani koju državu bi prvo posjetili nakon što osvoje mandat. U komično distopijskoj sceni, svaki kandidat je odgovorio Izrael, osim Mandanija, koji je rekao da bi ostao u New Yorku. To voditeljima debate nije bio zadovoljavajući odgovor, pa su ga direktno upitali bi li posjetio Izrael, na što je Mamdani odgovorio kako bi razgovarao sa Židovima iz New Yorka o njihovim problemima u gradu. Ni to nije bilo dovoljno voditeljima, pa su ga pitali podržava li pravo Izraela da postoji kao židovska država. Opet spreman, Mamdani je odgovorio kako podržava Izrael kao državu jednakih prava. Prema komentarima cionističkih udruga, ovo je bila antisemitistička izjava, dok će se prosječni gledatelj zapitati zašto kandidati za gradonačelnika raspravljaju o američkoj vanjskoj politici.
Nakon toga je krenuo val optužbi za antisemitizam, u kojima mu se zamjeralo što je koristio frazu “Globalize the Intifada”, što je podržao bojkot izraelskih proizvoda i što nije dovoljno osudio Hamas nakon listopada 2023. S druge strane, Cuomo je jedan od najvećih podržavatelja Izraela među lokalnim političarima iz Demokratske stranke. Dok je bio guverner odlučio je bojkotirati BDS pokret pa je tako zabranio ikakvo javno financiranje svih tvrtki i institucija koje su podržavale bojkot izraelskih proizvoda. Također se 2014. godine sastao s Benjaminom Netanyahuom u Izraelu, a 10 godina kasnije je najavio kako će se pridružiti Netayahuovom odvjetničkom timu da ga brani od optužbi Međunarodnog kaznenog suda. Prema Cuomu, protivljenje cionizmu je jednako antisemitizmu, i takve optužbe je često koristio protiv svojih političkih protivnika. Možda najapsurdnije nije ni prozivanje Mamdanija za antisemitizam, već drugog progresivnog kandidata Brada Landera, koji je i sam Židov. Ovakve optužbe su postale uobičajeno oružje protiv svakog tko se usudi kritizirati izraelsku genocidnu politiku, bez obzira na njihovo porijeklo. Ipak, dok su ovakvi napadi često odbacivani kao politička taktika, Mamdanijev muslimanski identitet ih je definitivno učinio efektivnijima, zahvaljujući raširenoj islamofobiji u američkom društvu.
It’s the economy, stupid
Još jedna od optužbi koje Zohran Mamdani dobiva je da je socijalist, što je u američkoj politici smrtni grijeh. Ipak, po standardima ostatka svijeta, Mamdani je zapravo “običan” socijaldemokrat. Njegov radikalni ekonomski prijedlog je zamrzavanje cijene najma u stanovima kojima grad New York već kontrolira cijene, umjesto da vlast namjerno povećava cijenu života stanovnicima. Njegovi politički protivnici također vole govoriti kako će povećati poreze, iako je predloženo dizanje poreza samo za one koji zarađuju više od milijun dolara. Velikom broju Amerikanaca ovo nije prihvatljivo jer, još uvijek pod dojmom hladnoratne propagande, žive u fantaziji da će i oni jednog dana biti među bogatima, i živjeti svoj san eksploatacije siromašnijih. Mamdani bi uveo i besplatne autobuse i vrtiće za sve stanovnike, što je politika koju prakticiraju poznati socijalisti – poput HDZ-ovog gradonačelnika Velike Gorice. Sovjetsku državnu ekonomiju pak prepoznaju u njegovom prijedlogu da grad pokrene nekoliko dućana u kojima bi namirnice bile prodavane po jeftinoj cijeni bez fokusa na profit. Radikalni aspekt Mamdanijevog programa zapravo nije u samim ekonomskim politikama koje zagovara, već njegov fokus na njima, kojim gradi podršku na bazi ekonomskog statusa, umjesto drugih identiteta. Nijednom tijekom svoje kampanje nije izjavljivao kako bi bio prvi muslimanski ili prvi indijski gradonačelnik New Yorka.
S druge strane, Cuomov program zvuči kao da se Ronald Reagan pridružio Demokratima. Dok i on želi stabilizirati cijene najma u gradu, kao razlog za to navodi potrebu da se smanji uznemiravanje najmodavaca. Glavne žrtve stoga nisu radnici i obitelji kojima je sve teže preživjeti u gradu, već stanodavci koji su ih doveli u takav položaj – jer moraju slušati njihovo negodovanje. Jedan cijeli dio programa je posvećen borbi protiv antisemitizma, spominjući antisemitizam u školama i predlaganje reforme kurikuluma kao mogući alat protiv toga. Znači li to da bi profesori koji pokažu suosjećanje s palestinskim žrtvama biti otpušteni ili da bi se uklonile knjige koje spominju Izraelove zločine – nije pojasnio. Ostatak Cuomova programa sastoji se od praznih parola kako grad treba biti priuštiviji i sigurniji, bez konkretnih prijedloga koje bi se moglo kritizirati.
Njujorško stanje uma
Sa 56 posto glasova, Zohran Mamdani je pobijedio u predizborima Demokratske stranke. Andrew Cuomo je priznao poraz, no nije isključio mogućnost da se kandidira na izborima u studenome. Politički komentatori nisu mogli prihvatiti da se pomakom lijevo mogu osvojiti novi birači, pa su razlog njegovog uspjeha, umjesto u njegovim politikama, pronašli u njegovom korištenju društvenih mreža.
Sa svim ovim informacijama, ova situacija se može činiti neznačajna. Bolji kandidat je pobijedio, kako bi bilo i za očekivati. No, povijest Demokratske stranke pokazuje kako bi to bilo naivno očekivanje. Brojni progresivni kandidati su se kandidirali protiv korumpiranih suparnika koje podržava establishment, i skoro svaki put je završilo isto, razočaranjem lijevih kandidata i birača. Do objave rezultata, svaka anketa je davala prednost Cuomou i tek bi rijetka pokazala da bi rezultat uopće mogao biti neizvjestan. No, ankete se oslanjaju na povijesne podatke o izlaznosti pojedinih društvenih skupina. Jedan od glavnih razloga za Mamdanijevu pobjedu bila je promjena biračkog tijela, tj. znatni porast izlaznosti među mladim glasačima. Nakon svakih izbora, politički komentatori pričaju o nedostatku izlaznosti među mladima, kriveći njihovu nezrelost i apatiju, zato što nisu voljni birati između dva seta ekonomskih politika koje od rođenja gledaju kako im urušavaju nadu u ikakvu budućnost. Mamdani je pokazao kako je svatko voljan glasati kada im se pruži izbor glasanja za nekoga tko je stvarno na njihovoj strani.
Čini se nezamislivim da će Mamdani donijeti radikalne promjene američkom kapitalizmu: dijelom jer je lokalni političar, a dijelom jer su njegove politike samo klasične socijaldemokratske ideje, koje su standard u mnogim europskim državama. Ipak, i ovakav korak u korist radnika dobrodošao je u SAD-u. Mamdanijeva pobjeda prvi je korak u dugoj borbi za radnička prava i poruka svim lijevim političarima da su ekonomske politike još uvijek prioritet, a klasne podjele još uvijek relevantne.
Patrik Petoš
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.