TEKST

Niti jedan čavao za Izrael, niti jedan euro za rat

Nakon dva masovna, međunarodno popraćena generalna štrajka, talijanski sindikati pripremaju novu industrijsku akciju u petak, 28. studenoga. Uz zahtjev za prekid svih veza s Izraelom, radnici traže zaokret od militarizacije i politike ubrzanog naoružavanja prema jačanju socijalnih servisa i dostojanstvenim plaćama.

Nakon dva uspješna i masovna generalna štrajka u rujnu i listopadu ove godine, Italiju krajem studenoga čeka novi val mobilizacija i industrijskih akcija ususret Međunarodnom danu solidarnosti s palestinskim narodom 29. studenoga. “Mobilizacije solidarnosti s palestinskim narodom i otporom pokazale su kako dobar dio poluotoka odbija biti sudionikom genocida i odlukama vlade Giorgie Meloni, koje nas guraju u budućnost iz noćne more”, napisala je sindikalna organizacija Unione sindacale di base (USB) u najavi generalnog štrajka koji će se održati u petak, 28. studenoga. “Braniti Palestinu danas znači raskinuti prešutni dogovor između cionizma, kapitalizma i ekstremnih desnica, i otvoriti mogućnost oslobođenja za radnice, radnike i sve narode svijeta.”

Lučki radnici protiv ratne mašinerije

Podružnice USB-a – pogotovo članovi iz luke u Genovi i kolektiva CALP – dobrim su dijelom zaslužni za uspjeh prethodnih štrajkova. Gradeći na dugogodišnjoj tradiciji antimilitarističkog djelovanja unutar luke, uključujući prosvjede protiv pošiljaka oružja za Saudijsku Arabiju te podršku inicijativi “Disarmiamoli!” (“Razoružajmo ih!”), CALP je 2025. kanalizirao sve šire nezadovoljstvo u vezi s genocidom u Gazi te politikama desničarske vlade Giorgie Meloni, koja održava dobre odnose s izraelskim vlastima.

Na tom valu ljutnje su genovski lučki radnici podržali i inicijative sindikalista i radnika logistike u Europi i Mediteranu, posebno blokade pošiljki oružja i vojnog materijala za Izrael koju su pokrenuli lučki radnici u Ateni. Krajem ljeta član USB-a i CALP-a José Nivoi ukrcao se na jedan od brodova flotile Global Sumud s ciljem pokušaja probijanja izraelske blokade Gaze morskim putem. Dok se ukrcavao, zajedno s tonama osnovnih potrepština koje su stanovnici Genove prikupili za Gazu, njegovi su sindikalni drugovi najavili nezapamćene akcije u slučaju napada izraelskih vlasti na flotilu – što se već dogodilo tijekom prijašnjih pokušaja.

“Ako izgubimo kontakt s brodovima i našim drugovima na njima na samo 20 minuta, blokirat ćemo cijelu Europu”, poručio je jedan član CALP-a tijekom ispraćaja flotile “Učinit ćemo to sa svojim sindikatom USB, sa svim lučkim radnicima i s cijelom Genovom. Iz ove luke u Izrael se svake godine otpravi 13 do 14 tisuća kontejnera: neće više izaći niti jedan čavao.”

Najava lučkih radnika odjeknula je regijom i iznenadila mnoge koji nisu navikli na tako odlučnu i otvoreno političku sindikalnu akciju. CALP je na to rekao da su genovski lučki radnici spremni blokirati promet jedne od najvažnijih luka u Europi jednostavno zato što su ljudi. “Činimo to jer odbijamo biti zupčanici u ratnim mašinerijama ili sudionici u ratu”, napisali su. “Kroz naše luke prolazi oružje namijenjeno napadima diljem svijeta, oružje proizvedeno, prodano i otpremljeno od strane naših vlada. Ne možemo samo skrenuti pogled.”

Katalizator za nagomilano nezadovoljstvo

Flotila Global Sumud još je plovila kada su 22. rujna talijanski radnici prvi put ušli u opći štrajk kako bi pokazali da većina stanovništva stoji u solidarnosti s Palestinom i odbija prihvatiti politike rata i naoružanja. Tog je dana na ulice izašlo najmanje milijun ljudi, uključujući oko 300 tisuća u Rimu. Giuliano Granato, glasnogovornik lijeve partije Potere al popolo, izjavio je tada za Peoples Dispatch da je genocid u Gazi postao katalizator za nagomilano nezadovoljstvo. “Frustracija i ljutnja zbog masakra Palestinki i Palestinaca ispreplele su se s godinama represije i sve gorih materijalnih uvjeta života”, rekao je. “Među ljudima, pogotovo među mladima, prevladavaju anksioznost, osjećaj da nemaju budućnost, i svijest o tome da u društvu pravo glasa imaju samo oni odvratno bogati i moćni.”

Nepuna dva tjedna kasnije, nakon što su izraelske okupacijske snage izvršile teroristički čin i presrele četrdesetak brodova flotile Global Sumud u međunarodnim vodama, USB-u se u pripremi štrajka najavljenog za 3. listopada pridružila i jedna od najvećih talijanskih sindikalnih središnjica, CGIL. Osim što je to dodatno povećalo broj štrajkača, radilo se o prekretnici u sindikalnoj suradnji, s obzirom na tradicionalno napete odnose ovih organizacija. Vlasti su na snažniji otpor odgovorile pojačanom represijom: skupovi štrakača i aktivista napadani su vodenim topovima, specijalne policijske jedinice dočekale su ih u više gradova, uključujući Napulj i Padovu, ali prosvjednici nisu stali.

Neposredno nakon drugog štrajka, na prosvjedu solidarnosti s Palestinom u Zagrebu 18. listopada, Miriam Di Paola iz sindikata prosvjete FLC CGIL opisala je kako je vlada Giorgie Meloni – čiji je ministar Matteo Salvini iz ekstremno desne stranke Lega u razdoblju održavanja štrajkova govorio o “pravu Izraela da si stvori spokojnu budućnost” – u ovom slučaju pokušala kriminalizirati pravo na prosvjed i generalni štrajk. “Naša vlada ne želi da se borimo za druge, ne želi da se solidariziramo. Zato smo se mi počeli jače boriti protiv indiferentnosti te vlade, ako ne i njenog sudioništva, u genocidu”, rekla je Di Paola.

Dok su slike drugog generalnog štrajka obilazile svijet, među malobrojnima koji o njemu nisu čuli bili su sudionici flotile Global Sumud, uključujući i Nivoija. Nakon povratka iz zatočeništva ispričao je kako je o masovnosti štrajka i njegovu odjeku u Italiji doznao od Brazilaca s kojima je dijelio ćeliju, na temelju informacija njihovih diplomata. Talijanski predstavnici nisu mu, kao uostalom ni drugim talijanskim članovima posade, rekli ništa o podršci stotina tisuća ljudi.

Posljedice opsesije ratom već su tu

Generalni štrajk zakazan za idući petak nastavlja s ranije postavljenim zahtjevima, uključujući prekid svih veza s Izraelom i zaokret u odnosu na ubrzane planove militarizacije koje provode vlade diljem Europske unije. U analizama sindikata te su dvije stvari – genocid koji Izrael provodi već više od dvije godine i militarizacija Europe – neraskidivo povezane te izravno utječu na živote radnika. “Dok od nas traže da prekrcavamo pošiljke oružja na kojima profitiraju privatne kompanije i da prihvatimo sve veće ratne budžete, naše plaće i egzistencija stagniraju ili propadaju”, upozorio je Nivoi i ranije. “Radnička klasa u Italiji već osjeća posljedice nove opsesije ratom kroz inflaciju i sve veće siromaštvo.”

Nastavak zločina u Gazi, Sudanu i Kongu, ali i eskalacija vojnih prijetnji SAD-a spram Venezuele i drugih država Latinske Amerike, dokazuju da se imperijalistička nadjačavanja sve više primiču formi direktnih vojnih obračuna, tvrdi USB. “Vlada Giorgie Meloni, koja otvoreno podupire povećanje izdataka za NATO i programe naoružavanja Europske unije, aktivno sudjeluje u tom procesu”, sindikat je napisao u proglasu štrajka. “Te odluke nemaju posljedice samo u ekonomskom smislu, već potiču i autoritarni zaokret usmjeren kako protiv društvenih borbi, tako i prema sustavu obrazovanja […] U tijeku je, ustvari, proces transformacije koji, koristeći politike naoružavanja, nastoji uvesti strožu kontrolu i militarizirati čitavo društvo koje već trpi pogoršanje životnih uvjeta.”

“Zato je nužno pobuniti se, a u središte mobilizacija postaviti jasne ciljeve koji nedvosmisleno odgovaraju potrebama milijuna radnika i radnica te želju za mirom, razoružanjem, ravnopravnošću i socijalnom pravdom koje dijeli velik dio zemlje.”

Ana Vračar

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.