TEKST

“Protivim se genocidu. Podržavam Palestine Action”

Suočene s više od godinu dana zatvora prije suđenja i optužene za nenasilna kaznena djela, neke od pritvorenih aktivistica i aktivista grupe “Palestine Action” odlučile su započeti kolektivni štrajk glađu. U trenutku pisanja i objavljivanja ovog teksta, dvoje ljudi, političkih zatvorenika, u životnoj su opasnosti. Štrajk glađu kojem svjedočimo ogolio je trulež britanske demokracije, razotkrivajući kapitalistički imperijalizam u njezinoj srži.

Povijest političkog štrajka glađu u Britaniji

Ženu drži petero odraslih ljudi dok ju doktor prisilno hrani kroz cjevčicu umetnutu u njezinu nosnu šupljinu. Godina je 1910-a: opisano prikazuje poster iz perioda borbe za pravo glasa žena (eng. suffrage) Ženskog društvenog i političkog sindikata, nastalog u protestima protiv vladine brutalnosti prema političkim zatvorenicama u štrajku glađu. Vladu Velike Britanije proziva se zbog nehumanog postupanja prema štrajkašicama nazivajući ga “novom inkvizicijom”. Ako biste danas pitali neku osobu iz Britanije s čime asocira pojam “štrajk glađu”, u sjećanje bi joj vjerojatno došao upravo ovaj poster sa slikom sufražetkinje iz školskog udžbenika. Danas, više od sto godina nakon pokreta koji je izborio pravo glasa žena na izborima, sufražetkinje se ne smatraju naročito kontroverznima. No, nećete čuti da su se u to vrijeme žene u štrajku nazivale teroristkinjama i ekstremistkinjama od strane vlade i medija.

Korištenje štrajka glađu u protestima protiv britanske vlade ima dulju i slojevitiju povijest od sufražetskog pokreta. Izvorno su glađu štrajkali borci i borkinje za Irsku Republiku (i članovi Irish Republican Army – IRA), slijedeći tradiciju posta u irskoj kulturi kao čina moralnog prosvjeda. Ova praksa bila je relativno uobičajena u irskoj političkoj baštini te se kao takva prepoznala u starom irskom Brehonskom pravu još iz sedmog stoljeća. Godina je 1981. Bobby Sands i nekolicina irskih republikanskih zatvorenika i pripadnika IRA-e stupaju u štrajk glađu nakon što se drugi oblici prosvjeda nisu uzeli u obzir pola desetljeća, a njihovi zahtjevi za poboljšanje uvjeta u zatvoru bili su opozvani od strane vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Bobby Sands je za vrijeme štrajka glađu bio izabran za zastupnika u britanskom parlamentu. Premijerka Margaret Thatcher odbila se uopće baviti prosvjedima. Bobby je preminuo šezdeset osmi dan štrajka, a njegovih devet drugova također je umrlo.

Godina je 2025. Osmero zatvorenica i zatvorenika širom Engleske su u štrajku glađu, najvećem koordiniranom prosvjedu ovog tipa od Bobija Sandsa i boraca za Irsku Republiku.

Zločin i kazna

U srpnju 2024., Laburistička stranka pod vodstvom Keira Starmera uvjerljivo je pobijedila na općim izborima u Velikoj Britaniji. Na širem lijevom krilu javio se oprezni optimizam i nada da će doći do nekog preokreta, ili barem ublažavanja, reakcionarnog ograničavanja prava na prosvjed koje su uvele uzastopne konzervativne vlade. Ta su prava ograničena prvenstveno kao odgovor na prosvjede BLM (Black Lives matter), XR (Extinction Rebellion) i Just Stop Oil, a bila su ustvari paravan i opravdanje za  „proširenje ovlasti policije“. Dok su laburisti (povijesno lijeva stranka koja je imala sindikalne strukture) bili u oporbi, protivili su se nekim od ovih represivnih zakona. Optimizam se pokazao pogrešnim: dok su od nekih parlamentaraca s ljevice dolazili glasovi o povlačenju ovih restriktivnih policijskih mjera, Starmerova je vlada nastavila s represijom prava na prosvjed.

Palestine Action formirana je 2020-e kao skupina za direktne akcije solidarnosti s Palestinom. Njihovi ciljevi bili su jednostavni: prekinuti i zaustaviti opskrbu vojnom tehnologijom i oružjem sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu koje je Izrael koristio protiv Palestinaca. Njihova najpoznatija meta je Elbit Systems (i njegovih podružnica) – izraelski proizvođač oružja koji je ključni dobavljač izraelske vosjke, IDF-a. Prethodne akcije uključivale su okupaciju krova Elbitove podružnice 2021. godine u trajanju od nekoliko dana i stvaranje blokada izvan Elbitovih lokacija kako bi se zaustavio prijevoz strojnih dijelova. Od listopada 2023. skupina je postala aktivnija.

U kolovozu 2024., osamnaest ljudi (sada poznatih kao Filtonovih 18) navodno je provalilo u lokaciju Elbit systems u Filtonu, gdje su poprskali opremu crvenom bojom i uništili je maljevima i pajserima. Neki od aktivista sukobili su se sa zaštitarima, a jedan policajac je teško ozlijeđen.

Dana 20. lipnja 2025-e godine, četvero aktivista navodno je provalilo u bazu Brize Norton Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) na električnim skuterima, a da ih nitko u tome nije zaustavio. Prebojali su dva aviona sprejem, što je, prema tvrdnjama vlade, prouzročilo štetu od 7 milijuna funti. Kao odgovor, vlada je 5. srpnja 2025. upotrijebila “Zakon o terorizmu” iz 2000. godine  kako bi “zabranila” grupu Palestine Action, čime je postalo ilegalno biti član ili izražavati podršku toj skupini. Kazna za podršku grupi mogla bi biti do 14 godina zatvora. Ovu odluku kritizirale su mnoge skupine i organizacije poput Libertyja, UNHRC-a i Amnesty Internationala, nazivjaući je “nesrazmjernom i pretjeranom” te navodeći kako “ometa ostvarivanje temeljnih sloboda”. Zabrana Palestine Action od tada je dovela do masovnih uhićenja stotina mirnih prosvjednika. Njihov zločin? Držanje transparenata na kojima piše “Protivim se genocidu. Podržavam Palestine Action“.

Aktivisti iz obje akcije, Filton i Brize Norton, zadržani su u pritvoru, čak i oni koji nisu optuženi za nasilna kaznena djela. U Ujedinjenom Kraljevstvu pritvor znači zadržavanje u zatvoru do trenutka suđenja. Niti jednom aktivistu iz ovih akcija nije odobrena jamčevina, niti da se brani sa slobode. U slučaju teškog kaznenog djela (ubojstvo, silovanje, itd.) u UK-u rok boravka u pritvoru, odnosno čekanja suđenja, trebao bi biti šest mjeseci. Neki od zatvorenih aktivista zatvoreni su godinu i pol, a datumi suđenja određeni su za travanj 2026.,  što iznosi 21 mjesec zatvora prije nego što im se pruži prilika za obranu. Optuženicima iz slučaja Brize Norton određen je datum suđenja u siječnju 2027., što će iznositi 18 mjeseci zatvora prije suđenja. Ovo je optimistična procjena jer se suđenja u Ujedinjenom Kraljevstvu obično maksimalno odgađaju. (Autori ovog teksta , primjerice, osobno poznaju prosvjednika koji je uhićen u studenom 2023., a dan prije nego što je trebao izaći pred sud u lipnju 2025., suđenje mu je odgođeno za cijelu godinu).

Očito je da je svrha ovog zatvaranja ono što mnogi nazivaju „kaznom prije kazne“ ili „procesom kao kaznom“. Kako kaže Nida Jafri, aktivistkinja i najbolja prijateljica štrajkašice glađu Amu Gib: „Ovo je zastrašujući dio, ne zatvaraju vas samo, nego koriste to da zastraše sve ostale… Poruka je da ako se usudite prijetiti tvornicama oružja genocidom, neće vas samo uhititi. Zatvorit će vas u zatvor godinama bez suđenja, napadat će vaše prijatelje, pratiti ih, uznemiravati… To je način da se uguše prosvjedi bez potrebe da se ikoga uvjeri da su optužbe istinite“. 

Posljednjih godina vidjeli smo kako porote diljem Ujedinjenog Kraljevstva oslobađaju prosvjednike i aktiviste. “Četvorka Colstona” (koja je srušila kip trgovca robljem Edwarda Colstona i bacila ga u luku Bristol tijekom prosvjeda BLM-a 2020.) slavno je oslobođena 2022., a porota je prihvatila da su njihovi postupci bili opravdani. Dakle, postoji presedan da bi porota prihvatila njihove postupke kao moralno opravdane. Držeći ih u pritvoru i odgađajući datume suđenja, vlada jasno daje do znanja što čeka prosvjednike koji se suprotstavljaju genocidu i političke neistomišljenike.

Štrajk glađu

Suočeni s više od godinu dana zatvora prije suđenja i optuženi za nenasilna kaznena djela, neki od pritvorenika odlučili su započeti kolektivni štrajk glađu. Datum štrajka bio je simboličan: 2. studenog, godišnjica Balfourove deklaracije (javne deklaracije iz 1917. o podršci ‘uspostavi nacionalnog doma za židovski narod u Palestini’ ministra vanjskih poslova Arthura Balfoura).

U štrajku su:

1. Qesser Zuhrah- pauzira na 48. danu
2. Amu Gib- pauzira na 48. danu
3. Heba Muraisi- na 66. danu kada je članak pisan
4. Teuta Hoxha- pauzira na 59. danu
5. Kamran Ahmed- na 59. danu kada je članak pisan
6. Lewie Chiaramello- 45. u vrijeme pisanja članka (naizmjenično jer boluje od dijabetesa tipa jedan)
7. Jon Cink- pauzira na 41. danu
8. Umer Khaled- pauzira na 13. danu

Štrajkaši glađu imaju pet ključnih zahtjeva, koje možete pročitati na web stranici Zatvorenika za Palestinu. To su: prekid cenzure, trenutno puštanje uz jamčevinu, pravo na pošteno suđenje (dokumenti vezani uz njihove slučajeve nisu u cijelosti objavljeni), da vlada „ukine“ zabranu za Palestine Action i trajno zatvaranje tvrtke Elbit systems i njegovih podružnica u Velikoj Britaniji.

Štrajk glađu dočekan je s podsmijehom u britanskoj politici i ignoriran je od strane većeg dijela britanskih medija sve do sredine prosinca. Kada je Jeremy Corbyn, bivši čelnik laburista, a sada osnivač stranke Your Party (Vaša stranka), prije tri tjedna pokrenuo to pitanje u parlamentu, ministar pravosuđa Jake Richards otvoreno je odbio sastati se s pravnim zastupnicima štrajkaša. Njegov odgovor izazvao je smijeh drugih zastupnika. Ministar pravosuđa David Lammy nije komunicirao s obiteljima ili pravnim zastupnicima štrajkaša unatoč pozivima da to učini.

Nije iznenađujuće da štrajkaši glađu prijavljuju zlostavljanje unutar zatvorskog sustava. U ranim jutarnjim satima 17. prosinca održan je prosvjed ispred zatvora HMP Bronzefield nakon što je Qesser Zuhrah prijavila da joj zatvorski službenici nisu dopustili ulazak kola hitne pomoći. Kola hitne pomoći su konačno puštena u zatvor u 20 sati tog dana, ali ne prije nego što se jedan zastupnik parlamenta pridružio prosvjedu i nego što su izvršena uhićenja. Drugi štrajkaš, Kamran Ahmed je u bolnici bio dvostruko vezan lisicama, unatoč tome što je bio slab i krhak od gladi. Dodatni zahtjev štrajkašice Hebe Muraisi je da se vrati u zatvor Bronzefield u Londonu, nakon što je prisilno premještena u zatvor u New Hallu, gotovo 320 km daleko od svoje obitelji. 

Troje onih koji još uvijek nastavljaju štrajk dosegli su, prema navodima liječnika, kritičnu točku. Mogućnost trajnih oštećenja organizma i smrti sve je izvjesnija i opipljivija sa svakim danom koji prolazi. Bobby Sands umro je 66. dana štrajka glađu, što je točka koju je Heba Muraisi dosegla, i u trenutku uređivanja teksta prešla. Prema udruzi Zatvorenici za Palestinu, Muraisi „doživljava nekontrolirane grčeve (spazme) mišića koji bi mogli ukazivati ​​na neurološka oštećenja i teškoće s disanjem“.

Štrajk glađu kojem svjedočimo ogolio je trulež britanske demokracije, razotkrivajući kapitalistički imperijalizam u njezinoj srži. Zemlja koja se ponosila svojim demokratskim vrijednostima sada otvoreno i bestidno uskraćuje pravo na prosvjed, kažnjava političko disidentstvo i pljuje u lice građanskim slobodama i ljudskim pravima. Stoga ne čudi da zapadni svijet klizi u fašizam.

MAZ


Autorica teksta željela je ostati anonimna radi mogućeg političkog progona u Velikoj Britaniji.

Tekst izvorno pisan na engleskom jeziku, a prijevod na hrvatski je rad uredništva MAZ portala.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.