TEKST

Ideologija iznad smeća: Gospić nije ujedinio desnicu i lijeve liberale

Subota, 5. rujna 2026. godine, bit će upamćena kao dan kada su ulice Zagreba prvi put u novijoj povijesti ugostile prosvjed koji je okupio ljude iz svih krajeva Hrvatske, svih dobnih skupina i, što je možda i najvažnije, raznih političkih opredjeljenja. Na poziv Građanske inicijative “Gospić je naš dom”, na Trgu kralja Tomislava, a potom na Trgu bana Jelačića, okupilo se desetak tisuća ljudi s jednostavnim zahtjevom: hitna sanacija desetaka tisuća tona ilegalno odloženog opasnog otpada na području Gospića.

No, ono što je ovaj prosvjed učinilo posebnim nije bila samo brojka, već poruka koja se širila kroz more ljudi: ovo nije samo problem Like, već simptom sustava koji je, kako su mnogi isticali, duboko zakazao. Naime, prve dojave o sumnjivim radnjama u blizini gospićkog kolodvora stigle su već prije četiri godine, kada su tek počinjale.

Prema dostupnim informacijama, prosvjed je bio jedan od najvećih u Hrvatskoj od osamostaljenja. Iako su procjene broja sudionika varirale (od 15.000 do 20.000, preko 30.000 pa sve do više od 50.000), svi izvori se slažu da se radilo o iznimnom događaju. Posebno ako uzmemo u obzir da cijela Lika nema ni 50.000 stanovnika.

Po mnogobrojnim ličkim kapama mogao se steći dojam da se cijela Lika okupila. Na prosvjedu su se pojavili i gradonačelnik Gospića Darko Milinović i gradonačelnik Otočca Goran Bukovac. Tu je bio i načelnik općine Plitvička jezera Hrvoje Matejčić. Očekivano, nisu se pojavili načelnici općina gdje je na vlasti HDZ, kao ni SDSS-ovi načelnici Donjeg Lapca i Vrhovina.

Organizatori su dosljedno provodili najavu da političarima neće dati riječ, a ni govornici s pozornice nisu izricali izravne optužnice na račun pojedinačnih političara ili stranaka. Umjesto toga, poruke su bile usmjerene na sustav, odgovornost institucija i opće nezadovoljstvo načinom na koji država upravlja ekološkim problemima.

Prva govornica koja se obratila okupljenima bila je Željka Šikić, stanovnica Gospića, čiji je emotivni govor potresao mnoge. “Nas koji živimo svoj život dostojanstveno, predali ste u ruke ekomafiji”, poručila je, izravno se obraćajući onima na vlasti, no ne imenujući nikoga osobno.

Nakon nje, Vjekoslav Bušić, jedan od organizatora i član Građanske inicijative “Gospić je naš dom”, istaknuo je važnost zajedništva koje nadilazi sve podjele:

“Nismo svi isti, ovdje smo svi različiti, ali ovdje smo se okupili zato što nas povezuje nešto što je puno veće od naših razlika – to je pravo na zdrav život”. Također je postavio ključno pitanje o odgovornosti sustava, upitavši “tko je dopustio da se dvije i pol godine zagađuje tlo”, te pozvao na sustavne promjene: “Vratimo struku na čelo svih institucija i izbacimo sve one koji su tamo temeljem političke iskaznice”.

Iako u govorima nije bilo izravnog spominjanja odgovornih, zahtjevi upućeni Vladi bili su iznimno konkretni. Organizatori su zatražili rok od 20 dana za predstavljanje cjelovitog plana sanacije s obvezujućim rokovima, rok od tri mjeseca za uklanjanje 33.000 tona zakopanog opasnog otpada, uspostavu dugoročnog monitoringa tla, vode i zraka te utvrđivanje odgovornosti za dovoženje i odlaganje otpada te propuste institucija.

Vladimir Šulentić, drugi od organizatora, u izjavi za medije usporedio je prosvjed s povijesnim okupljanjem za Radio 101 iz 1996. godine, ali je naglasio da “nije ni važna brojnost ljudi, nego puno je važnije dostojanstvo i zajedništvo koje su pokazali”.

Sociolog Kruno Kardov tvrdi da se upravo na ovom prosvjedu “dogodio most između desnog i lijevo-liberalnog narativa”, istaknuvši kako je skup uspio ujediniti ljude kojima je zajednička briga za zdravlje, okoliš i budućnost vlastite djece bila važnija od ideoloških podjela. Međutim, lijevi liberali ionako nisu poznati po jasnim stavovima ili dosljednosti, pa vrijedi pogledati malo ispod inscenirane harmonije.

Naime, iako su organizatori inzistirali da je ovaj prosvjed apolitičan, a tri dana prije prosvjeda, Telegram naslovio “Uspjelo je. Provokatori su propali, prosvjed za spas Like ujedinio je lijeve i desne”, na terenu je izgledalo drugačije. Iako prosvjed za neke spomenute predstavlja prekretnicu u hrvatskom građanskom aktivizmu, tvrdeći da su se prosvjednici razišli bez većih incidenata, u zraku je ostala visjeti neugodna energija od prvog incidenta.

Prije samog početka, iz skupine navijača s HOS-ovim zastavama, prema lijevom bloku letjele su zamrznute plastične boce. Na ukradenu se zastavu iz sportske perspektive ne treba žaliti, no činjenica da su (iako amaterski) potencijalno opasni projektili letjeli na lijeve aktiviste i građane koji su stajali s njima bez intervencije redara (pa i policije, koje je ionako bilo primjetno malo) ostavila je mnogima gorak okus u ustima.

Na društvenim mrežama pojavila se i snimka incidenta s desničarskim elementima koji su vrijeđali prosvjednike. Na videu se čuje muškarac kako agresivno dovikuje: “Ajde, miči se. Jeste nas zvali da dođe desnica? Jesmo došli? … Gazi ih sve odreda. Pi**a vama materina komunistička”, što samo potvrđuje ranija upozorenja da će određeni krugovi pokušati diskreditirati prosvjed zbog podrške koju su mu pružile javne osobe s ljevice.

No došlo je i do fizičkih sukoba neposredno nakon prosvjeda. Kako doznajemo, napadnuti su redari, pa i redarke. Također, Zagrebačka policija pokrenula je kriminalističko istraživanje protiv zadarskog županijskog vijećnika Mate Lukića nakon što je u javnost dospjela snimka na kojoj se on fizički obračunava i vrijeđa sudionike prosvjeda “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”. Snimka, koja je preplavila društvene mreže, prikazuje Lukića kako psuje i gura okupljene građane, među kojima su bile i starije osobe te žene. Istovremeno je pokrenuta i peticija za njegovo sankcioniranje pred Etičkim povjerenstvom Zadarske županije zbog teške povrede Etičkog kodeksa. Ovaj incident sada dobiva pravni epilog, dok se istragom utvrđuje točna pravna kvalifikacija njegovih postupaka.

Prosvjed “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” ostavit će traga u hrvatskoj političkoj i društvenoj povijesti, no ne samo po broju okupljenih. Ono što ga čini značajnim jest činjenica da je uspio (makar na trenutak) nadilaziti uobičajene ideološke podjele i okupiti ljude oko zajedničkog cilja: prava na zdrav život i čist okoliš. U tome je njegova najveća snaga, ali i najveća slabost.

Jer, dok su s pozornice odzvanjale poruke o zajedništvu i dostojanstvu, na terenu su se događali incidenti koji su razotkrili krhkost te harmonije. Bacanje boca, vrijeđanje prosvjednika, fizički napadi na redare i redarke te napokon pokretanje istrage protiv vijećnika Mate Lukića, sve su to znakovi da su podjele u hrvatskom društvu dublje nego što su organizatori spremni priznati.

Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da su prve dojave o ilegalnom odlaganju otpada stigle prije četiri godine, a tek je masovni prosvjed natjerao institucije da reagiraju. To postavlja temeljno pitanje: koliko još prosvjeda treba, koliko još građana mora izaći na ulice da bi sustav počeo funkcionirati bez pritiska s ulice?

I dok se istraga protiv Lukića nastavlja, a peticija za njegovo sankcioniranje prikuplja potpise, jedan je zaključak neizbježan: ovaj prosvjed nije bio kraj, već početak.

Početak građanskog buđenja koje više neće tolerirati da se o zdravlju i budućnosti Like, ali i cijele Hrvatske, odlučuje bez građana, bez transparentnosti i bez poštovanja procedura. Pitanje nije hoće li biti novih prosvjeda, već kada i koliko će oni biti masovni.

Slavko Stilinović

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2026. godinu.