TEKST
Njemačka aktivistica tvrdi da ju je turska policija seksualno zlostavljala i silovala u pritvoru
-izjavljuje da je seksualno nasilje nerazdvojivo od političkih struktura.
Grupa koja se sastojala od 16 mladih internacionalnih aktivista je posjetila Tursku u solidarnosti s
narodom Autonomne uprave Sjeverne i Istočne Sirije (AANES) koja je u to vrijeme bila pod
napadom radikalnih Islamističkih grupa HTS i DAESH te Turskih paravojnih jedinica.
Internacionalni aktivisti su bili privedeni 28. siječnja od strane Turskih vlasti pod nalogom za
deportaciju te odvedeni iz Mêrdîna u Istanbul na let za deportaciju u Njemačku, nakon čega su
bili prisilno izvedeni iz zrakoplova i privedeni u policijsku postaju na Istanbulskoj zračnoj luci,
gdje su bili izloženi mučenju.
„Paula Maier” čije je ime pseudonim radi zaštite identiteta, jedna od 16 aktivista svjedoči da je
bila silovana u zatvoru u Istanbulu.
„Tijekom moga boravka u samici, bila sam izložena seksualnom zlostavljanju, uključujući i
silovanje” izjavila je Paula Maier.
„Željeli smo skrenuti pozornost na žensku revoluciju u Rojavi.”
Paula Maier je objasnila “Naš cilj je bio dokumentirati političku situaciju. Razaznati što se događa
na terenu i podnijeti izvještaj narodu u Njemačkoj. Isto tako smo željeli skrenuti pozornost na
događaje u Rojavi i perspektivu ženske revolucije tamo. Revolucija u Rojavi, koja je počela 2012,
je stvorila radikalno različitu političku perspektivu u regiji devastiranoj ratom i autoritarizmom.
Narod je osnovao strukture samouprave, vijeća, i organizacije žena te strukture samoobrane.
Ovaj projekt je postao velika politička inspiracija jer je demonstrirao da je drugačije društvo
moguće. Početkom 2026. situacija je postala sve opasnija. Sile vođene HTS-om i Sirijskom
prelaznom vladom pod vodstvom Al-Šare napale su kurdske četvrti u Alepu, i konflikt se proširio
u širi napad na sjevernu i istočnu Siriju. Uz Tursku podršku, opsada i napad su prijetili
postignućima Rojave. Zbog toga je meni bilo nemoguće ostati u Njemačkoj i gledati kako se ovo
događa. Osjećala sam da moram učiniti što mi je u moći: otići tamo, razumjeti situaciju,
dokumentirati je i odnijeti informaciju natrag u Njemačku. Htjela sam koristiti svoj glas da
podržim narod koji se bori za slobodu Rojave, posebno žene koje su izgradile i branile tu
revoluciju.”
Solidarnost žena je slomila šutnju
Paula Maier je izjavila: „Iskustvo seksualnog nasilja je bilo vrlo teško, i odluka kako reagirati je
bila dugačak proces. Ja taj proces ne želim umanjiti na jednostavno legalno pitanje. Mjesecima,
patila sam od srama, straha i osjećaja izoliranosti. Trebalo je vremena da prvo vjerujem
drugovima dovoljno da kažem što se dogodilo i odlučim to pustiti u javnost. Na moju odluku da
javno progovorim utjecale su i druge žene koje su progovorile o seksualiziranom nasilju i
mučenju. Žene diljem svijeta u više su navrata isticale da se sram mora prebaciti na drugu
stranu. To je i za mene postalo političkom porukom. Iznošenje ovog iskustva u javnost samo je po sebi oblik otpora. Istodobno, vjerujem da svaka preživjela mora sama odlučiti koje je korake
sposobna i spremna poduzeti. Meni je bilo važno da ta odluka ostane moja.” naglasila je da će i
dalje javno govoriti o onome što je doživjela i o političkom kontekstu u kojem se to dogodilo.
Nastavila je: „Želim učiniti vidljivom represiju nad aktivistima i internacionalistima te pridonijeti
kampanjama protiv političke represije i seksualiziranog mučenja u pritvoru. Ali moj cilj nadilazi
moje vlastito iskustvo. Želim povezati svoje iskustvo s iskustvima drugih žena i političkih
zatvorenika. Moje iskustvo nije izoliran slučaj. Revolucionarne žene iznova su doživljavale
seksualizirano nasilje i mučenje kao sredstvo represije. To ne čini moje osobno iskustvo manje
važnim. Upravo suprotno: vjerujem da moramo povezati obje strane. Nasilje nad ženama
moramo razumjeti politički i strukturalno, a istodobno dati prostor individualnim iskustvima,
emocijama i traumi pogođenih osoba.”
Nastavila je: „Želim jasno reći da ovo nije samo moja priča. To je priča mnogih žena koje su
doživjele nasilje i represiju zato što su pružale otpor. Nisam izoliran slučaj i seksualno nasilje ne
postoji neovisno o političkim strukturama koje nas okružuju. Ono se može koristiti kao oružje za
zastrašivanje, ponižavanje i ušutkavanje žena, osobito žena koje su politički aktivne i odbijaju se
pokoriti. Ali također ne želim da me definira ono što mi je učinjeno. Želim poručiti drugim
ženama: niste same. Ne morate govoriti prije nego što budete spremne i ne morate ispričati
svoju priču na bilo koji određeni način. Ali ako i kada odlučite progovoriti, postoje drugi koji će
stati uz vas. A politički želim vrlo jasno reći: represija neće zaustaviti međunarodnu solidarnost.
Činjenica da se aktivistima prijeti, da ih se zatvara ili da su izloženi nasilju nije razlog da
okrenemo leđa. Upravo je to razlog da se organiziramo i ustrajemo. Delegacija je bila u pravu.
Međunarodna solidarnost je ispravna. I dok god su sloboda Kurdistana i postignuća Rojave pod
napadom, vjerujem da bi više ljudi trebalo biti spremno istupiti, izvještavati o onome što vide i
boriti se za te ciljeve diljem svijeta.”
Matija Kovačević
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2026. godinu.