TEKST

Što je sve predmet feminističke tehnologije?

Naučili smo da rodni pristupi tehnologiji nadrastaju formulu „digitalizacija plus žene“. Naprotiv, u njih se upisuju sve vrijednosti feminističke pedagogije kao takve, od skrbi i suradnje preko inkluzivnosti i intersekcionalnosti sve do kolektivne održivosti. Umjesto smještanja rasprave unutar raspona sredstvo-cilj, ovi vrijednosni orijentiri navode istraživanje prema skiciranju tehnoloških modela koji podržavaju socijalno i ekološki održivu budućnost, unaprjeđuju rodnu ravnopravnost te potiču otpor i društvenu transformaciju. U nastavku promišljamo o obilježjima na taj način repolitizirane i demokratizirane tehnologije.

1. Predmet feminističke tehnologije je digitalna pristupačnost

Razumijevanje digitalnog jezika utisnuto je u suvremenu svakodnevicu. Pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, globalnom povezivanju, tržištu rada, obrazovanju i društveno-političkim tekovinama sve se više prenosi u virtualnu ravan, navodeći brojne organizacije da internet tretiraju kao osnovno ljudsko pravo. Ipak, više od dvije i pol milijarde ljudi isključene su iz ove civilizacijske prekretnice, od čega najveći dio čine populacije Globalnog Juga. Mnogo je različitih čimbenika ucrtano u digitalni jaz. Prije svega, u slabije naseljenim, ruralnim područjima često izostaje infrastruktura za umrežavanje, što pridaje još jedan sloj ionako robusnim preprekama s kakvima se suočava, primjerice, starije i ekonomski ugroženije stanovništvo pri upotrebi digitalnih alata. Istraživačice Nicole Zillien i Eszter Hargittai naglašavaju i asimetriju u sposobnosti probavljanja informacija stečenih digitalnim putem. S time na umu, provlačenje rasprave o dostupnosti kroz kriterije intersekcionalnosti, moći, reprezentacije i participacije u žiži je feminističkih nastojanja oko tehnologije. Premda digitalna inkluzija po sebi djeluje protivno našoj prethodno izvođenoj kritici neutralnosti ovoga područja, promišljanje o njezinim kvalitativno drukčijim inačicama mora se odvijati kao višesmjeran proces, što je nemoguće bez spoznaja o tehničkom realitetu današnjice. Kada razgovor o uključivosti dobije i klasnu komponentu, ona sama prestaje biti tek individualno i identitetsko pitanje, toliko lako kooptirano s korporativnim ciljevima. Tada se tehnologija kao izraz proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa počinje rastvarati u svojoj pristranosti.

2. Predmet feminističke tehnologije je informirani pristanak

Za model izgrađen na ideji inovacije, tehnokapitalistička – a, s obzirom na uzlet ekstremne desnice i normaliziranje fašistoidne retorike i heraldike u javnosti, i tehnofašistička – ideja pristanka iznenađujuće je limitirana. Već se i korištenje određenih digitalnih usluga počinje čitati kao dobrovoljno izlaganje njihovim beskonačnim ažuriranjima, a uskraćivanje dopuštenja, napose kada je riječ o kolačićima, često doprinosi isključivanju iz esencijalnih servisa. Forsiranje upotrebe umjetne inteligencije, podudarno namjernom srozavanju kvalitete tražilica zbog ekspanzionističke nezajažljivosti digitalnih platformi, ključna je komponenta demokratskog regresa u kontekstu interneta. Mehanizam strojnog učenja kakav pogoni rad UI ne može se jasno razabrati u njegovim rezultatima, premda se oni nekritički slijede. Belgijski filozof Mark Coeckelbergh upozorava i na opasnost od masovne manipulacije personaliziranim profilima, izraslu kako na tom povjerenju prema umjetnoj inteligenciji, tako i na snu o oligopolu koji pogoni korporacije da, pasući petabajte i petabajte podataka iz čitavog mrežnog svijeta, preoblikuju društvo u skladu s vlastitim filistarskim deluzijama. Feminizam nas uči da jedno izolirano „da“ nikada nije dovoljno. Da bi imalo smisla, ono mora biti opetovano, dobrovoljno, informirano i opozivo. Ukoliko nastupa uslijed izostanka prihvatljivih alternativa, ukoliko ga ne možemo povući u bilo kojemu trenutku i ne raspolažemo dovoljnim informacijama o njegovu podtekstu, pristanak vrlo brzo prerasta u prinudu. Klasičnu marksističku koncepciju otuđenog rada tako se komplementira otuđenošću od mogućnosti upravljanja nad vlastitom vidljivošću; groteskan su primjer meta naočale, koje učestalo služe potajnom snimanju i potom stavljanju na društvene mreže interakcija s ženama i djevojkama. Srećom, ta posvemašnja atrofija međusobne kontrole afekata ogoljuje i razmjere dehumanizacije digitalnog prostora, čineći zalaganje za njegovo prevrednovanje najprihvatljivijom upotrebom zdravog razuma.

3. Predmet feminističke tehnologije je stvar vidljivog i razotuđenog rada

Prema procjenama Svjetske banke iz 2023. godine, radništvo unutar prekarizirane gig ekonomije mjeri se u stotinama milijuna, što novije analize projiciraju i na opseg zaposlenih u podatkovnoj industriji. Lanci tehnološke opskrbe, proizvodnje i dostave oslanjaju se kako na plavoovratničke angažmane, tako i na nevidljivo održavanje goleme mašinerije umjetne inteligencije. Iza kodiranja, klasificiranja sadržaja i čišćenja podataka stoji prešućen ali presudan ljudski rad, često eksternaliziran na područje Globalnog Juga. Naročito se to odnosi na Keniju, jedna od zemalja koja je tijekom godina postala središte neokolonijalnog outsourcinga. Preko tvrtki za vanjske poslovne procese (BPO) giganti poput Mete i Googlea upošljavaju kenijsko radništvo za zadatke poput označavanja fotografija, pregleda tekstova i anotacije videozapisa. Prekovremen, neplaćen i potplaćen rad, iscrpljenost, financijska i socijalna nesigurnost lajtmotivi su ljudstva iza ove „silikonske Savane“. Valja im pribrojati i potrošnost: kada je izašlo na vidjelo da su mnogi od njih bili primorani pregledavati snimke s Meta naočala koje pokazuju obavljanje nužde i seksualne odnose, Meta je terminirala ugovor s tvrtkom Sama preko koje su bili zaposleni, bez daljnjeg preuzimanja odgovornosti.

Kolonijalni element prisutan je i u eksploataciji sirovina. Na afričkom kontinentu nalazi se oko 30 posto svjetskih zaliha minerala, čija se ekstrakcija nerijetko odvija u nezdravim i nesigurnim uvjetima. Izgubljeni u bezdanu bezimenosti, radnici u pozadini ovih procesa mogu tek sanjati o posjedovanju konačnih proizvoda svoga rada, kad njegov višak vrijednosti žanju bogate zemlje Globalnog Sjevera. Rodni biljeg svih tih neravnopravnosti nemoguće je osloviti unutar liberalnofeminističke tradicije, kao što je i same te neravnopravnosti nemoguće posve obuhvatiti bez rodne perspektive.

4. Predmet feminističke tehnologije je stvar klimatske pravde

U pionirskom djelu Empire of AI: Dreams and Nightmares in Sam Altman’s OpenAI, Karen Hao obrazlaže kako je utrka prema mašinskom bogu dovela do izgradnje najveće infrastrukture u povijesti čovječanstva, a trampizam je tu infrastrukturu do kraja fuzionirao s neobnovljivim energentima. Prema istraživanju UN-ove agencije za informacijske i komunikacijske tehnologije (ITU), četiri vodeće UI kompanije u razdoblju od 2020. do 2023. godine kolektivno su povećale emisije za 150 posto, što je, napominje Hao, procjena utemeljena na podacima samih tih kompanija, po svoj prilici nategnutima do krajnjih granica ukusa. Isto je istraživanje zabilježilo godišnji rast u upotrebi električne energije od 12 posto između 2017. i 2023. godine, čime se četverostruko nadmašuje uspon u njegovoj globalnoj konzumaciji. Prvi na popisu principa feminističke tehnologije koje navodi berlinska organizacija SuperrrLab – s čijom izvršnom direktoricom razgovaramo u sljedećem članku – tiče se upravo povezanosti između klimatske pravde i društvene jednakopravnosti. Trenutni, ističu, tehnološki sustav slijedi političko-ekonomski model koji privatizira i monopolizira dobit u rukama nekolicine, socijalizirajući njegove negativne posljedice na ostatak stanovništva i sam planet. Onda kada i oslovljava pitanje rastuće klimatske krize, čini to isključivo kroz ključanicu optimizacije, bilo da je riječ o funkcioniranju računalne arhitektonike, uporabi pesticida ili pak sustavima alarmiranja u slučaju elementarnih nepogoda. Tim se friziranjima posve blokira pitanje u čije se ime te optimizacije provode, odnosno, čiju verziju budućnosti trenutno stvaramo.

5. Predmet feminističke tehnologije je stvar političke imaginacije

Maksime kapitalističke tehnologije u oštrom su proturječju s vrijednostima do kojih nas dovode feministička promišljanja. Orodnjeni eho čvorišta rasta, ekstrakcije, privatnog vlasništva i rizičnog kapitala nikada ne utišava upravo zbog nepromišljenosti ideje prirode-ženskosti kakva se kriomice podmeće u mitu o neutralnosti tehnologije. Ako održivu i pravednu budućnost želimo risati linijama kolektivnog dobra, onda se nadilaženje skromnih zahtjeva za kočnicama i reprezentacije u postojećem poretku nameće kao prva dužnost, a ujedno i prvi potez u razvijanju naše političke imaginacije.

Nika Šintić

Tekst je ostvaren uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.