TEKST

Digitalne mogućnosti onkraj tehnokracije: razgovor sa Zarom Rahman iz SUPERRR Laba

Zara Rahman, SUPERRR Lab: Pokreti feminističke tehnologije protive se ideji da je tehnokratska paradigma ekstrakcije, nadzora i eksploatacije jedino čemu možemo stremiti. Postoje mnoge druge vizije budućnosti, u kojima se ljudska prava poštuju, priroda štiti a mogućnosti neprestano otvaraju.

SUPERRR Lab je neprofitna organizacija iz Berlina posvećena redefiniranju uloge digitalne tehnologije u skladu s principima nade i pravednosti. Od 2019. godine, kada ga osnivaju Elisa Lindinger i Julia Kloiber, SUPERRR Lab pomaže različitim javnim entitetima, kolektivima, pojedincima i pojedinkama da nadiđu jaz između politike i civilnog društva. Premda i sama pripada neoliberalnom trijumviratu NGO sektora, države i slobodnog tržišta, svojim praksisom organizacija podriva ovu segregacijsku logiku. Umjesto djelovanja u skladu s idejom tehnokratske ekspertize kao odraza objektivne, znanstvene i naturalizirane istine o svijetu, SUPERRR politizira profitom pogonjenu verziju tehnologije koja bukti u izoliranoj oblasti slobodnog tržišta. Time nadilazi puku kritiku i upušta se u smiono ocrtavanje budućnosti izgrađene na feminističkim načelima jednakosti, brige, znatiželje, inkluzivnosti i kolaboracije, upućujući na neophodnost ovih vrijednosti u svakoj humanoj i pravičnoj verziji sutrašnjice. S jednom od izvršnih direktorica organizacije, Zarom Rahman, razgovarala sam o radu u zajednici, gradnji diskursa i pristupima politici koji oblikuju ovo imaginativno pregnuće.

Kako je nastao SUPERRR Lab?

Već petnaest godina bavim se presjekom tehnologije i društvene pravde. Prije desetak godina Julia Kloiber, jedna od suosnivačica i izvršnih direktorica SUPERRR Laba, i ja shvatile smo da poznajemo mnoštvo žena i rodno neutralnih osoba za koje smatramo da bi trebale biti u međusobnom kontaktu. I tako smo počele organizirati SUPERRR srijede, okupljajući osobe različitih struka i interesa, bilo da je riječ o umjetnosti, tehnologiji, aktivizmu ili politici, u namjeri da se druže i bolje upoznaju. Vodile smo se idejom da je sve bolje kada to radimo zajedno, i nakon nekoliko mjeseci ta se ideja proširila raznim dijelovima svijeta, od Britanije do Meksika. Nekoliko godina poslije Julia Kloiber i Elisa Lindinger odlučile su stvar dovesti na novu razinu i od ove decentralizirane zajednice napraviti pravu organizaciju. Namjera im je bila stvoriti prostor za istraživanje mogućnosti digitalnih budućnosti iz feminističke perspektive. Premda su uvažavale štetne strane tehnološke industrije, željele su raspravu o uklanjanju tih zala proširiti na promišljanje o tome kakvu tehnologiju zapravo želimo. Izgradile su SUPERRR iz temelja, a ja sam im se pridružila prije nešto više od godinu dana.

U kojim se oblicima ova „grassroots“ geneza organizacije prelijeva u njezino djelovanje?

Viziju SUPERRR Laba oblikuje spoznaja da do onoga što želimo ne možemo doći ako na tome radi samo šačica ljudi. Organizacija trenutno ima desetak zaposlenica, od kojih je većina situirana u Berlinu, ali priređujemo različite vrste događanja s ciljem povratka zajednici, što je jedna od temeljnih vrijednosti organizacije, i okupljanja ljudi raznolikih životnih i profesionalnih pozadina. Postizanje naših ciljeva smatramo kolaborativnim procesom, u koji shodno tome težimo uključiti što više ljudi, možda i one koji svoje djelovanje ne smještaju nužno u sferu tehnologije i digitalnih prava. Upravo njihova mišljenja, iskustva i stručnost trebamo više no ikada prije. Osim okupljanja i sastanaka bavimo se razvojem feminističke politike, istraživačkim radom i političkom imaginacijom, ukorijenjenom u pitanju kako da što veći broj ljudi potaknemo na razmišljanje o njihovim kolektivnim potrebama i budućnosti.

Gdje sve nalazite prostor za navigaciju različitim oblastima društvene i političke moći, poput civilnog društva, akademske zajednice, lokalnih i federalnih vlasti, zajedno sa svim njihovim internim dinamikama?

Na puno se načina nalazimo u međuprostoru, tako da se bavimo prevoditeljskim radom koji fundira ove oblasti. Ljetos smo, primjerice, održale okupljanje za širok raspon različitih aktera, od aktivista i političarki do umjetnica i akademika; mnogo je njih bilo u našim orbitama i ranije, ali su rijetko kada stupali u međusobni kontakt. Za nas je jedno od najbitnijih mjerila uspjeha uspostavljanje komunikacije između ljudi koji do tada možda nisu bili svjesni čak niti postojanja istraživačkog polja onog drugog. Budući da smo svi skloni obitavanju u vlastitim mjehurićima, važno nam je povezivanje ljudi čiji se putevi rijetko ukrštavaju. Ono što nam otežava rad na kreiranju politika je zaokret udesno. U kontaktu smo s progresivnim političarima, ali nemamo nikakvog interesa surađivati s, recimo, ekstremno desnim strankama. Stoga malčice prebacujemo fokus na razmišljanje o narativima, kao i na rad uživo te lokalni rad. Ove smo godine u četrnaest različitih knjižnica diljem Berlina održali sesije razbijanja mitova o umjetnoj inteligenciji. Bili su dobro posjećeni, ljudi su imali puno toga za reći i podijeliti. U neku je ruku posljedica okupljanja oko svjetlucave teme UI bilo upoznavanje, razmjena brojeva i izgradnja društvenih veza između susjeda i lokalnog stanovništva. To je cijelu stvar učinilo posebnom.

Od čega je sazdan preplet feminizma i tehnologije kakav se njeguje u SUPERRR-u?

Vezi između feminizma i tehnologije pristupamo kroz intersekcionalnu leću. To podrazumijeva prepoznavanje načina na koji se različiti aspekti pojedinčeva identiteta upisuju u njegova iskustva, naročito u kontekstu strukturnih nepravdi. Tehnologija je izraz tih dinamika, tako da se za nas intersekcionalni feminizam očituje u kritičkom pogledu na vidove implementiranja, dizajniranja i razvoja tehnologije, kako u individualnom, tako i u kolektivnom smislu. Ne slažemo se s libertarijanskim poimanjem tehnologije kao neutralnog, objektivnog alata kojemu svi imaju jednak pristup. Bezbroj smo puta posvjedočili suprotnom. Tehnologija je natopljena određenim vrijednostima, a naš je prioritet da ih razložimo na eksplicitan i savjestan način kako bismo mogle zagovarati verziju tehnologije koja je doista u službi ljudi. U protivnom ćemo završiti u reproduciranju onih istih nejednakosti, neravnopravnosti i nepravednosti koje su nas dovele do ove točke.

S obzirom na vašu težnju da otvarate prostor za kultiviranje smionih političkih mogućnosti, kako pregovarate sa stvarnošću koja je često lišena takvih vrijednosti?

Takvi se pregovori odvijaju cijelo vrijeme, svakodnevno. Mislim da upravo u tome leži velik dio onoga čime se SUPERRR bavi, a to je uvažavanje činjenice da je za definiranje utopije potrebna velika moć. Oni koji tu moć prisvajaju već dugo vremena ne djeluju u skladu s interesima većine društva. Važno je biti svjestan te stvarnosti, ali i kursa prema kojemu je želimo usmjeriti. Dijelom se to svodi na aktiviranje političke imaginacije i stvaranje budućnosti i scenarija o i u kojima si dopuštamo misliti i sanjati.

SUPERRR naglašava i važnost repozicioniranja tehnološke politike kao društvene politike. Što to sve podrazumijeva?

U suštini, nastojimo osporiti ideju da je tehnologija nešto odvojeno i udaljeno od društva. To znači da uvažavamo činjenicu da svaka tehnološka mjera ima društvene posljedice. Iz tog je razloga presudno sve što bi moglo spadati u kategoriju tehnologijske politike analizirati iz socijalne perspektive. U praksi to može značiti da se na samom početku ovoga procesa u razgovor uključe zajednice na koje bi dotična mjera mogla imati izravan utjecaj, umjesto da se razmatraju isključivo mišljenja stručnjakinja iz sfere tehnološke politike i digitalnih prava. U bilo koju vrstu tehnološke politike moraju se ulijevati različiti glasovi, naročito oni koji su najizloženiji njezinim potencijalno štetnim učincima. Rekla bih da je dugo vremena digitalna politika promatrana kao nešto posve izdvojeno od stvarnih ljudi, tako da potreba za uključivanjem marginaliziranih zajednica nije smatrana važnom. Što se tiče postavljanja digitalne politike kao društvene politike, davno je prošlo vrijeme kada smo mogli lako razdvajati online svijet od offline svijeta. Učinak njihove premreženosti danas se osjeća na svim razinama, zbog čega ih trebamo i osloviti na svim razinama.

S time na umu, što biste kazali o tehnokratskoj viziji koja se sve više gura u diskurs, normalizirajući podatkovni i infrastrukturni oligopol te ekstraktivizam bez presedana?

Rekla bih da je to primjer priskrbljivanja narativne moći o naravi i izgledu budućnosti od strane tehnoloških divova. Njihova temeljna premisa svodi se na ekstrakciju, nadzor i eksploataciju. Međutim, pokreti feminističke tehnologije protive se ideji da je ova uskogrudna tehnokratska paradigma jedina kojoj možemo stremiti. Postoje mnoge druge vizije budućnosti, u kojima se ljudska prava poštuju, priroda štiti a mogućnosti neprestano otvaraju. Tehnološka je industrija bila vrlo uspješna u predstavljanju tih alternativa kao nečega nemogućeg, što nije istinito.

Kako, u tom svjetlu, feministička tehnologija može potpomoći izgradnju pravednije i održivije budućnosti za sve?

Mislim da se tu manje radi o tehnologiji a više o društvu. Idealno bi bilo da se ne pitamo kako, primjerice, umjetna inteligencija može podržati feminističku budućnost, jer je to bezmalo obrtanje stvari. Pitanje je kako izgleda feminističko društvo kao takvo, društvo u kojemu čitav planet cvate, i kako nam tehnologija može pomoći da do njega dođemo. Nakon što smo o tome promislili i politizirali tehnologiju kao izraz moći, možemo krenuti usklađivati te vrijednosti i odnose unutar tehnološkog dijapazona.

Na kraju, što sve čeka SUPERRR u budućnosti?

U tijeku je uzbudljiv projekt s podatkovnim radnicima i radnicama diljem svijeta. Podržavamo ih u njihovim naporima da grade međunarodnu solidarnost, poboljšaju svoje radne uvjete i kristaliziraju svoje zahtjeve, što uključuje i promišljanje o tome kako podatkovni rad može izgledati u budućnosti. Također se namjeravamo baviti pravima djece u online svijetu; umjesto da im priječimo pristup internetu, kako bi izgledali digitalni prostori u kojima djeca – a time i svi mi ostali – mogu cvjetati?

U pripremi, uređivanju i prevođenju intervjua nije korištena umjetna inteligencija.

Nika Šintić

Tekst je ostvaren uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.